NIKAD RAZRIJEŠENA ENIGMA

VLADA OTVORILA ARHIV Hoće li se konačno saznati potječe li čuveno Seusovo blago iz Barbarige, ili iz Mađarske?


* Seusovo blago sastoji se od 14 komada srebrnog posuđa koje je, pretpostavlja se, rimski patricij Seus negdje zakopao bježeći iz Rima

* Hrvatska, Libanon i Mađarska tvrdili su da blago, koja je u međuvremenu kupio lord od Northamptona, pripada njima. Sud u New Yorku je presudio u korist lorda

* Glas Istre je prije 30-ak godina kao nalazište locirao Barbarigu i objavio da su se ovdje vršila iskapanja početkom 70-ih, te da je blago tada očito i pronađeno, i u diplomatskoj pošti izneseno iz Jugoslavije

Hrvatska Vlada prekjučer je na zatvorenom dijelu sjednice donijela odluku o deklasifikaciji arhivske građe Komisije za koordinaciju aktivnosti vezanih uz nalaz i prodaju "Seuso kolekcije", poznatije kao "Seusovo blago", koje je, moguće, stoljećima bilo zakopano negdje između Pule i Poreča, odnosno na području Barbarige.

Riječ je 14 komada raskošno ukrašenog srebrnog stolnog posuđa iz antičkoga doba, nazvanog po rimskom patriciju Seusu, čija se posveta nalazi u srednjem medaljonu jedne od posuda. Pretpostavlja se da je on, bježeći iz Rima, blago negdje zakopao, ali nije sigurno gdje. O tome tko polaže pravo na vlasništvo nad tim blagom godinama su se sporile Hrvatska, Mađarska i Libanon.

Priča o Seusovom blagu počela je okupirati medije 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, a na njegovo postojanje pozornost je skrenula prodaja jednog komada iz zbirke koji su dvojica preprodavatelja iz Beča 1980. ponudili londonskoj aukcijskoj kući Sotheby's, ali bez potvrde o vlasništvu. Ostatak zbirke se našao na crnom tržištu, te je cijelu zbirku na koncu otkupio Spencer Douglas D. Compton, lord od Northamptona iz Velike Britanije.

Kako je blago prošlo put od Barbarige do svijeta, i je li uopće pronađeno u Barbarigi ili kod Balatona u Mađarskoj, kako su tvrdili Mađari, ili negdje na trećem mjestu - ostalo je nepoznanica. Sve je završilo u New Yorku na sudu, koji je na kraju presudio u korist lorda kao vlasnika.

KOS i službe

Dakle, pitanje mjesta odakle blago potječe, te arheološkog nalazišta na kojem je blago bilo skriveno pa pronađeno, nikad nije riješeno. Neki i dalje vjeruju da je istraga o nalazištu Seusovog blaga započeta tek krajem 80-ih i nastavila se početkom 90-ih, no to nije točno. Glas Istre i Slobodna Dalmacija jedini su prije 30-ak godina prenijeli vijest londonskog The Independenta, koji se pozivao na izvore iz FBI-a i Interpola, da je blago pronađeno negdje na Sjevernom Jadranu, između Pule i Rovinja. Potom je Glas Istre prvi, kao potencijalno nalazište locirao Barbarigu i objavio podatke da su se ovdje vršila iskapanja početkom 70-ih, te da je blago tada očito i pronađeno, i u diplomatskoj pošti izneseno iz Jugoslavije.

Da bi takva operacija uopće bila moguća, za sve to su morali znati KOS i obavještajne službe, jer se uz cijelu priču vezuju imena sinova poznatih hrvatskih i jugoslavenskih političara Štroka, Broza i Špiljka.

Ova intrigantna arheološka tema, kao stvorena za kakav film o legendarnom Indiana Jonesu, jedno je vrijeme okupirala i povjesničara Andreja Badera.

- Seusovo blago sastoji se od 14 prekrasnih srebrnih posuda, među kojima su vrčevi za vodu, tanjuri, pladnjevi, jedna amfora, kozmetičke kutijice i posudice za vodu. Riječ je o bogato dekoriranoj kolekciji koja je izrađena za rimskog veleposjednika Seusa iz IV. stoljeća. Na jednom od tanjura uz kršćanski znak nalazi se natpis "Neka ovo posuđe, Seuse, bude još dugo tvoje i dostojno služi tvojem potomstvu". Ubrzo se ispostavlja da su dokumenti koji dokazuju da je blago zakonito kupljeno i izvezeno iz Libanona, sumnjivi. Širi se krug onih koji polažu pravo na blago, jer ipak se radi o srebrnom posuđu procijenjenom na četrdeset do pedeset milijuna funti vrijednosti. Najglasnije je bilo mađarsko ministarstvo kulture koje smatra da je skupocjena zbirka nađena na njihovom teritoriju i otuđena s njega. Mađarski stručnjaci kao glavni dokaz ističu ugravirani latinski naziv jezera Balaton, "Pelso", na jednoj od srebrnih posuda, te tvrde da je zbirku slučajno otkrio 1975. godine mladić Jozsef Suemegh koji se pet godina kasnije ubio pod neutvrđenim okolnostima. Mađari dokazuju da su i ostaci zemlje na posudama slični onima iz mjesta Polgradi na Balatonu, navodnom nalazištu Seusova blaga, priča Bader, i dodaje da se uskoro javio i Libanon. (E Patricija SOFTIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter