KOLEKCIJA PULSKE DIZAJNERICE STAŠE DOBLANOVIĆ RANDALL razgrabljena na prestižnom londonskom Fashion Weeku

Staša voli pomiriti različitosti, senzibilna je prema drugačijima – od žena raznih konstitucija, godina, preko osoba drugačijih vjerskih svjetonazora pa sve do osoba s poteškoćama. "Prije dvije godine sam počela raditi s Udrugom INPROMO, s Radnom jedinicom za zapošljavanje osoba s invaliditetom u Labinu. To je Centar za inkluziju i podršku u zajednici za osobe s intelektualnim poteškoćama. Ukoliko imam veće narudžbe ja pripremim krojeve i materijale te sve šaljem u Labin gdje mi oni to izrađuju", objašnjava nam

"Ma ne treba ti moja fotografija, moji modeli su važniji. Oni su moj ID (engl. osobna iskaznica)", insistirala je pulska dizajnerica Staša Randall Doblanović kada smo je zamolili za fotografiju. I jedva je pristala. Samo jedna. Ali zato nije škrtarila na modelima od kojih su neki trenutno samo na fotografijama, jer su prije dva tjedna razgrabljeni na prestižnom londonskom Fashion Weeku gdje je Staša izlagala. Novi se šivaju za najveći modni događaj u Hrvatskoj, Bipa Fashion Hr. na kojem će prisustvovati, opet za dva tjedna. S jednog na drugi tjedan mode. San svakog dizajnera. A Staša se ne hvali. Samozatajna je i za razliku od pompoznog blještavog i egocentričnog modnog svijeta ona tiho ali sigurno pliva u opasnim modnim vodama. Ne nameće se ona, već njezini modeli, onako potajno kvalitetom materijala i kroja te profinjenošću, nježno kao što su i njezine stilske smjernice – minimalizam, monokromost, vrhunska konstrukcija.

Da, djevojka iz Pule. Ista ona koja je prije tri godine osvanula sa savršenim mantilom u koncept storeu "KOMO" jedinoj pulskoj trgovini koja promovira hrvatski dizajn i koji je jednostavno dominirao u izlogu mjesecima i plijenio pažnju svojom vrhunskom konstrukcijom i izradom iza čega je samo stajalo ime - Staša. U međuvremenu modeli su se itekako počeli nositi, i to ni više ni manje nego u Londonu. Prošla kolekcija izazvala je popriličnu količinu medijske pažnje pa se Stašina kolekcija mogla pogledati i na stranicama britanskog izdanja Voguea, Tatler UK-a te Glamour UK-a.

Od 27 do 77 godina

A Staša ide ili bolje rečeno, stvara dalje. Najnovija kolekcija doslovno je razgrabljena. "Lokacija gdje smo izlagali u shopu u sklopu Fashion Weeka bila je super. Bila je to moja premijera. Prvi dan je bila ludnica. Ljudi nisu prestajali ulaziti u shop i sve hlače su se odmah rasprodale!", još uvijek pod dojmom priča ova dizajnerica s londonskom adresom. "Žena je žarko željela moje hlače, rekla sam im da joj ne mogu prodati jer ih više nemam. Još uvijek ne mogu vjerovati kakav je interes vladao. Žene svih profila. Jedna je vidjela dugi plavi kimono na vješalici i insistirala je jer ga je baš tu večer htjela staviti za koncert. Izgledala je famozno, a imala je oko 50-ak godina. Eto, u trgovinu je ušla i bakica, jako je htjela moj model. Rekla mi je "zašto vi dizajneri stavljate patente iza, pa ne mogu se zakopčati", smije se Staša dok priča o posljednjoj kolekciji kojom je htjela ispitati svoju ciljanu publiku.

"Točno ono što sam zamislila s tom kolekcijom to mi se i dogodilo - privukla je sve uzraste, i stvarno svatko može nositi tu odjeću – djevojke, žene i bakice. I ne samo to. Čak i moj gay friend želi taj kaput i hlače. Dakle, kolekcija je između ostalog i unisex.", zaključuje ona a mi uz krilaticu komentiramo da je kolekcija od 7 do 77 godina, a ona ispravlja "Od 27 do 77 godina!". Pitamo se je li samo u Londonu moguće privući tako šaroliki spektar modnih zaljubljenika. "Ako uspoređujem sa Hrvatskom, to mi se ovdje ne bi desilo. Ovo što je u Londonu je samo tu. Ljudi su slobodniji, hrabriji manje opterećeni jer ima toliko različitih kultura ljudi. London je inspirativan. Ulična moda Londona prepuna je tradicionalnih detalja neke etničke skupine, ali i klasike engleskih dama i gospode u savršeno krojenim odijelima. Ne moraš putovati u druge države da bi vidio neku drugu kulturu, što kreativcima daje nove ideje i više inspiracije, priča Staša o kulturološkim razlikama stilskog melting pota.

Odjeća za muslimanke

No, upravo je njezina posljednja kolekcija odraz londonske multikulturalnosti. Inspiraciju za novu kolekciju koja nosi naziv "Equality" ( jednakost) Staši je upravo došla kroz razgovor s prijateljicom muslimankom Mariam Sharif koja nosi hidžab, te joj se požalila koliko joj je teško pronaći adekvatnu odjeću.

"Mariam je inače iz Iraka, ali već 23 godine živi u Londonu", kaže Staša. "Upoznale smo se prije dvije godine tako što sam joj šivala svečane haljine koje su iznimno bogate čipkom, perlicama, raskošne su i pune sjaja. Budući da je tradicija takva, njihova su vjenčanja jako glamurozna, raskošna, s puno detalja, te svaka uzvanica planira svoju haljinu mjesecima unaprijed. Mariam je vrlo urbana i ima odlično oko za stil, uvijek je vrlo trendi odjevena, međutim uvijek se treba odijevati slojevito budući da je u high street dućanima vrlo teško naći odjeću koja odgovara modest ženama".

Mariam je Stašu upoznala s muslimanskom vjeroispovijesti, zaintrigirala tradicijom te su odlučile spojiti zajedničku strast za modom i izraditi kolekciju koju je Staša dizajnirala, a zajedno su odlučile koje će komade izraditi i koje će tkanine koristiti. "Kolekcija se sastoji od 40 komada odjeće. Tu su kaftani i kimono koji su vrlo minimalistički, zatim duge haljine koje savršeno pokrivaju većinu tijela, ali su lepršave i svojom minimalnošću naglašavaju eleganciju. Pazile smo da materijali budu kvalitetni, kad god je to bilo moguće, birale smo prirodne materijale kako bi koža mogla disati. U ovom slučaju riječ je o bambusu, koristimo bambus svilu, pamuk te nešto poliestera.", objašnjava nam.

Bambus kao trade mark

Bambus je svojevrstan Stašin trade mark, koji je oduvijek prisutan u njezinim kolekcijama. I izgleda da joj , baš kao u feng shuiju i u modnom prostoru nosi sreću. Za maturalni rad u pulskoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna naumila je bila malu crnu haljinu od drvenih pločica. Otac koji se razumije u drvo, predložio je bambus i tako je nastala mala crna haljina u stilu Pacco Rabbanea. Opet, bambus i Pacco Rabbane je bio predmet njezinog diplomskog rada pri Tekstilno- tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Bambus se konstantno provlači kroz sve njezine kolekcije. U razgovoru se prisjeća opaske mentorice Jasminke Končić na obrani diplomskog rada. Naime, Staša je na obranu diplomskog došla iz Londona gdje je živjela sa dečkom sadašnjim mužem kojeg je upoznala na Outlooku i radila za jednu modu kuću te šivala za razne klijente. "Mentorica me na obrani ishvalila pred komisijom kako u Londonu radim za muslimanske obitelji i tom mi je prilikom rekla "Izvidi tu situaciju i kreni tim putem. To je veliko tržište." I bi tako.

"Ja sam došla na ideju da se kolekcija zove Equality, jer ja i ona smo iste- djevojke žene. Nema razlike, samo što ja ne nosim hidžab. To nas samo odvaja, a ne bi se trebalo. Tom kolekcijom želim pomoću mode poručiti da smo svi jednaki bez obzira na godine, religiju, rasu. Želimo kolekcijom reći da ja i moja nona i cura koja nosi hidžab možemo obući crnu i roza haljinu, poručuje ona.

U Labinu šiva

Staša voli pomiriti različitosti, senzibilna je prema drugačijima – od žena raznih konstitucija, godina, preko osoba drugačijih vjerskih svjetonazora pa sve do osoba s poteškoćama.

- Prije dvije godine sam počela raditi s Udrugom INPROMO, s Radnom jedinicom za zapošljavanje osoba s invaliditetom u Labinu. To je Centar za inkluziju i podršku u zajednici za osobe s intelektualnim poteškoćama. Ukoliko imam veće narudžbe ja pripremim krojeve i materijale te sve šaljem u Labin gdje mi oni to izrađuju", objašnjava nam. "Na svakoj kolekciji radim s Višnjom Požar, dugogodišnjom dizajnericom, nažalost propale, Arene trikotaže. Ona mi je puno pomogla u profesionalnom radu i naučila te neke dragocjenosti kojih na fakultetu ne dobiješ. Naša suradnja traje godinama, ona je oduvijek dio toga i tako će ostati", kaže nam. Šivati je počela uz mamu, prvo za Barbike. "U Trstu su mi mama i tata kupili dječju mašinu s pravom iglom i već sam tada šivala. U šivanju sam oduvijek bila jača. Na fakultetu sam krojila na lutki", objašnjava nam. Staša je jedna od rijetkih dizajnera koja u potpunosti sudjeluje u cijelom procesu stvaranja - od dizajniranja, krojenja do šivanja. "Kada radim svoj portofolio radim sve sama, od skice, ilustracije do tehničkog crteža, kroja i realizacije. U velikim kućama osoba je zadužena za samo jedan segment i sve to ide brže". A ona to zna.

Izrabljivanje kreatora

Staša je u London došla 2015. godine kada je preko interneta dobila suradnju za brend Gan Gan London, specijaliziran za košulje. U njemu je izdržala mjesec dana, dnevno je radila po 50 skica i to ju je iscrpljivalo – fizički i kreativno. "Vlasnica je kao bila kreativni dizajner, i imala je nas nekoliko koji smo sve radili. Ja sam bila zadužena za crtanje i ilustracije, druga samo za krojeve, treća za materijale... I što je najgore, ništa nas nije plaćala " priča Staša o učestalom izrabljivanju u modnoj industriji gdje iza glamura i blještavila stoji puno rada i iskorištavanja. No od ove godine na snagu je stupio novi zakon gdje vlasnici radnicima moraju platiti troškove i putovanja, iako su se sada ishodili da trebaju biti na minimalcu. Ipak, opet su se provukli kroz ušicu igle. "Sada ne uzimaju nas sa završenim fakultetom, već studente s treće i četvrte godine, te im plaćaju prijevoz i hranu jer su još uvijek studenti." Sasvim drugačije iskustvo bila je praksa kod Rolanda Moureta." Tu sam vidjela kako funkcionira pravi biznis. Svi smo bili podijeljeni u svojim prostorijama - ogromna šivaona u jednom djelu, kompjuteri gdje su se stvarali odmah printani krojevi u drugom, u trećem su se odmah šivali i isprobravali modeli direktno na modelima", veli Staša. Na upit bi li radila za jako modno ime, odgovorila je potvrdno. U međuvremenu Staša je dio pokreta koji se bavi održivom modom u što spadaju dizajneri koji rade 10 do 20 komada jednog odjevnog predmeta. "Zanimljivo je da u toj platformi možeš i rentati odjeću. Mjesečno platiš određeni iznos i u tom paketu dobiješ razne komade odjeće. Cura koja je pokrenula tu inicijativu pozvala me prije nekoliko tjedana i oduševila se mojom bambus kolekcijom", objašnjava ovaj zanimljiv koncept. Mogli bi se stranice ispisati o modnim smjernicama i životu u Londonu. Kaže da su bloggeri utjecajniji od novinara. Sve se mijenja. "Slika je zamijenila tekst. Nitko više ne čita tekstove, već doslovno vrijedi ona "slika je 1000 riječi.". A mi prkosimo trendu.

Okreneš telefon i besplatno otvoriš obrt

Staša je jedna od brojnih hrvatskih dizajnera koji su otišli u inozemstvo i ondje pokrenuli svoje brendove ili se zaposlili u velikim modnim kućama. Ona je, baš kao i njezin kolega Matija Čop koji također živi u Londonu, odlučila pokrenuti vlastiti brend, a to je ondje puno jednostavnije nego u Hrvatskoj. "Ovdje je lakše pokrenuti brend i posao nego u Hrvatskoj. Uz jedan telefonski razgovor i registraciju koja je besplatna, možeš otvoriti obrt, možeš raditi i izdavati račune, a porez se plaća tek kada se pređe neki određeni iznos na godinu.

“Za moj mali brend, za početak, to je bilo odlično. S druge strane, London je jako velik, ima puno mladih dizajnera koji se pokušavaju probiti, pa ukoliko nisi aktivan, sve se brzo uruši i krene nizbrdo.”

Za Božić u Covent Garden

Staša će za Božić vjerojatno izlagati i prodavati u samom centru Londona na Covent Gardenu. Nakon toga u veljači želi otići Na Pure London gdje dolaze najveći kupci. "Kada te tamo netko uoči, ništa ti više ne treba." (Lara BAGAR)