Valter je donio neku svježinu koja možda izgleda malo bedasta, recimo to tako, ali zapravo me vraća u mladost. To je možda i politička poruka o vremenu u kojem živimo i kako funkcioniramo, kaže Livio Morosin * Naslov albuma "Hereza" je izabran po pjesmi i to je to, nema dalje od toga, kaže Valter Milovan - Maer

Dva istarska kantautora Livio Morosin i Maer, pravim imenom Valter Milovan, ujedinili su snage i rezultat toga je album "Hereza" u izdanju Croatia Recordsa, koja je kao video s tekstom za YouTube odabrala pjesmu "Lažemo se (svaki dan)". Album je fizički objavljen 18. siječnja, a virtualno krajem prošle godine.

Obostrano povjerenje

- Suradnju je potaknuo Maer. Došao je do mene i rekao 'Mogli bismo raditi neku elektroniku ili tako nešto. Jesi li slobodan?' Mogu raditi sve, uvijek sam slobodan za raditi štogod kreativno i što mi se dopada", kaže Morosin, koji napominje da susret nije bio slučajan jer su njih dvojica prije 15 godina počeli zajedno raditi na Maerovom albumu koji nikad nije realiziran.

- Livio, ti si poznato ime na glazbenoj sceni i stariji si od Valtera koji danas predaje na pulskom Sveučilištu, pa me zanima tko je koga podučavao za vrijeme snimanja, tko je kome docirao?

Morosin: Kada smo već kod dociranja, mogu reći da sam ja docirao.

Milovan: Skroman si…

Morosin: Naprosto se malo više razumijem u popularnu glazbu. Mislim da je Valter htio biti otkačen, da postanemo neslušljivi. Ja sam to ipak htio staviti u okvire da bude slušljivo. Valter je inače umjetnik, a umjetnici nemaju veze s realnošću.

Milovan: Njemu vjerujem i on meni vjeruje, i to je tako funkcioniralo relativno dobro. Priča je ta da sam kao Maer ostao bez gitarista i više mi se nije dalo uzimati novog nego sam uzeo kompjutoraša. Pitao sam nekoliko ljudi i Livio je pristao. To je bila odlična vijest. Polako se rodila ideja o albumu, nismo ga išli raditi odmah nego smo to odlučili nakon zajedničkog nastupa u Rovinju. Napravili smo ga i na njemu je devet pjesama. Sve su moje, autorske i to je slučajno jer sam mislio da će biti pola-pola, ali je bilo "daj, još jednu, još jednu" i na kraju su ispale sve moje. Jedan instrumental i još nekoliko pjesama su potpisane zajednički, ali recimo da je početni input bio uvijek moj.

Prepoznati autora

- Livio, nedostaje li što na kraju ipak nisi zapjevao i što nisi bio malo više involviran?

Morosin: Ne, uopće mi to ne fali. Drago mi je da sam došao do tih pjesama. Vidio sam njegovu brijačinu, kako je to dobro. Kada budem imao nešto za reći, reći ću. U ovom trenutku mislim da Valter govori ono što bih ja mogao reći u mojim godinama. Valter je pisao tekstove koje sam ja mogao pisati kao buntovnik kad sam bio mlađi, a Valter je tu bio odličan. Kod Valtera prepoznajem da je on izvrstan autor tekstova i glazbe kojima treba samo mali poticaj da ta glazba ide dalje. Prepoznati autora je najbitnije. Najteže je biti autor, sve drugo oko autora može stajati bilo kako, ali autoru je najbitnije napraviti pjesmu i prepoznat je. Nekad ona ne može biti savršena. U popularnoj glazbi kada imaš poruku, kada imaš nešto za reći onda je to fenomenalno, a Valter tu s porukama i s glazbom zadovoljava te standarde popularne glazbe.

- Da, ali čuje se i tvoj pečat na ovom albumu koji glazbeno zvuči kao nastavak tvog "Motovuna", iako više u retro stilu. "Motovun" je zvučao kao da je iz 2000-ih, a ovo mi vuče na osamdesete.

Morosin: Uvijek se vraćam tom retro stilu, to si dobro primijetio, moram priznati. Glazba se ciklički kreće. Vratiti se nekim zvukovima koji su nekad bili popularni je super, jer su oni čak i zaboravljeni. Nitko ne postavlja problem je li gitara retro, ali je dan-danas popularna, no zanimljivo je da su Valterove pjesme bile toliko dobre da me inspiriraju na te aranžmane, na ta rješenja da njegove pjesme donose novost, glazbenu i tekstualnu, koja je meni bila toliko zanimljiva. Lako je baviti se popularnom glazbom kada napišeš pjesmu u stilu "Ti me voliš, ja te volim", ali nije lako napisati popularnu pjesmu koja raspravlja o sasvim drugim stvarima.

- Istina, postoji neko nepisano pravilo da na svakom albumu popularne glazbe mora biti barem jedna ljubavna pjesma, no toga ovdje nema, što me malo i čudi.

Milovan: Ne pišem ljubavne pjesme. Nikad ih nisam pisao. Jako se namučim napisati ljubavnu pjesmu, ali mogu ih slušati. Meni su ljubavne pjesme Boba Dylana iz sedamdesetih bolji dio njegovog opusa, ali da ću ja pisati ljubavnu pjesmu, to me uopće ne zanima.

Livio je uvjerljiv

- Zanimljivo, tim više što dok razgovaramo iz zvučnika u kafiću čuje se ljubavna Morosinova "Po ud mene".

Milovan: Livio može pisati ljubavne pjesme i nekako je uvjerljiv u tome.

Morosin: Ja sam već u godinama koje se mogu nazvati čak i poznima i malo je bedasto da pišem ljubavne pjesme, a nekad sam bio verziran pisati ih. Danas mi je lakše da Valter progovara preko mene ono što možda nisam pisao kada sam imao 18 godina, pa se ponovo vraćam na svoje malo buntovništvo koje je bilo dio jednog perioda mog života. Sad mi je teško pisati pjesme u kojima netko očekuje od mene da pišem da nekog volim… Valter je donio tu neku svježinu koja možda izgleda malo bedasta, recimo to tako, ali zapravo me vraća negdje u mladost. To je možda i politička poruka o vremenu u kojem živimo i kako funkcioniramo.

- Album se zove "Hereza", ali nakon što sam ga preslušao taj mi naslov više zvuči kao marketinški štos (iako se tako djelomično zove jedna pjesma) jer album nije toliko "heretičan"?

Morosin: Oko te "Hereze" nisam stvarno znao da će biti toliko problema. Danas sam poklonio CD prijatelju koji je isto reagirao na "Herezu" kao nešto što je zakonom zabranjeno. Hereza je naprosto drugačije mišljenje.

Milovan: Hereza je slobodan izbor, vlastiti izbor, drugačiji put, to je definicija. Naslov je izabran po pjesmi i to je to, nema dalje od toga. "Hereza" je mogla biti Liviova produkcija koja je mogla biti heretična u odnosu na produkciju svih ostalih producenata u Hrvatskoj i tu bih stavio točku. Dalje od toga nema neke hereze na albumu, barem ne što se mene tiče.

Morosin: Stvar je u tome da smo napravili ploču koja naprosto nije u skladu, možda, s težnjama suvremene pop glazbe. Zato je i taj retro zvuk možda unutra. Hereza je naprosto u tome da svi rade nešto, a mi radimo nešto drugo - i to je hereza i ništa značajno nije bilo. Ako poznajemo pojam hereze kao takve shvatili bismo da to uopće nije ružna riječ.

- Zašto su neke pjesme nazvane po toponimima?

Milovan: To je hommage Liviju koji je prošli album nazvao "Motovun"…

Morosin: Ne samo to, nego imam i pjesme "Kroz Karojbu", "Žminjska polka", "Rovinjska polka"… Po toponimima u Istri volim nazivati pjesme jer tu Istru volim i onda svako mjesto zaslužuje pjesmu. Čim su instrumentali u pitanju, pretvaram to u tzv. glazbene clustere.

Milovan: Kako je već bilo odlučeno da će "Hereza" biti naslov albuma, onda sam odlučio da stavimo imena mjesta za instrumentale. "Mukalba" je pjesma i plaža blizu Medulina, a "Munida" osim je i ulica u Medulinu. To mi se učinilo štosno.

"Škifo people" - političari

- Tu je i "Ljetna pjesma"?

Milovan: "Ljetna pjesma" je nastala na osnovu stare snimke pjesme koju je napravio Livio.

- "Paranoia, paranoia, let me go" mi zvuči poznato?

Milovan: To je pjesma koja je nastala kao suradnja s grupom The Low Kicks. Oni imaju svoju verziju s mojim tekstom, a ovo je druga verzija, s novim tekstom i Liviovom muzikom. Ostao je samo isti refren, tako da postoje dvije "Paranoie", jedna na engleskom, a druga na istromletačkom. Tu smo pokušali napraviti neku vrstu narodne zafrkancije.

- Tko su "Škifo people" koje spominješ u jednoj pjesmi?

Milovan: To je druga pjesma na istromletačkom. "Škifo people" su političari, ta pjesma koja opisuje političare kao gadne ljude.

- Što zapravo želite s tim albumom, zašto ste ga uopće snimili? Imate li neke želje i ambicije da ostavite neki duboki trag?

Morosin: Što se mene tiče, mislimo ostaviti duboki trag s tim albumom i mislim da je trag pomak koji sam napravio s Valterom i da je izvrstan. On se možda neće pokazati u ovom trenutku, ali hoće za 20, 30 godina. Želim reći da je upravo to hereza - taj odmak od glazbe koja se danas dešava u Hrvatskoj. Mislim da smo se makli od toga i rekli da se glazba može pisati drugačije. Ja bih taj album jednim dijelom nazvao garage diskom. Album je napravljen u ne-uvjetima, ali donosi svježinu.

Milovan: Jedini instrument koji on svira je računalo, on je potpisan kao čovjek za kompjuterom, a ja sam svirao usnu harmoniku i pjevao. To je 90 posto instrumenata. Branko Sterpin je svirao trubu na dvije pjesme, a Luka Vrbanec saksofon. To su jedini gosti.

Morosin: Niti računalo nije neki novi instrument, jer se stalno koristi. Stalno mislimo da je lijevo orijentirana glazba negdje tamo u nekim tamnim prostorima, ne znam ni ja gdje. Lijevo orijentirana glazba može biti sasvim normalna glazba i može funkcionirati bilo kako.

Lijevo orijentirana glazba

- Što je to lijevo orijentirana glazba?

Morosin: E, sad… Hoću reći da mi svi znamo što su Rolling Stonesi, i to je ono što je potpuno prihvaćeno kao takvo. Punk je mrtav. Lijevo orijentirana glazba počinje, sada ću reći bedastu riječ, s nama. Mi radimo potpuno drugačije. Dosta je više bilo spominjanja toga da je nešto što se svira u Rojcu dobro. Nešto se može svirati i izvan Rojca i da bude jebeno lijevo orijentirano. U Rojcu ima više udruga koje žive na budžetu, a ja živim bez kruha. I koja je razlika između mene i njih? Tko je lijeviji?

(Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti

• Londonski DJ "ispipavao" teren u Puli za nove projekte
• U podne "Dajte mi libar" s Livijom Morosinom u Pomeru  
• GLAZBENI DUO OH DA/DA novi spot predstavlja u Kijevu