RASPLESANA PULA

Svjetsko prvenstvo u sportsko-modernim plesovima: PRVO SE BAVIŠ PLESOM DA BI UŽIVAO U NJEMU, A NE DA BI OSVAJAO MEDALJE

| Autor: Mladen RADIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ


Živo je na sve tri pozornice, od kojih je jedna Boćarski dom, gdje mlade plesačice i plesači pokazuju svoje umijeće i nadaju se prolasku u idući krug ili osvajanju nagrade. Svjetsko prvenstvo prema pravilima Međunarodne plesne federacije okuplja ekipe iz 17 zemalja

 

Dom sportova "Mate Parlov" opet je u znaku sportskih i modernih plesova, a sve zbog 17. Svjetskog prvenstva koje se već 4. put održava u Puli i to zahvaljujući KUD-u Tasa Plesnom studiju Art Dance. Do sada se ovakva manifestacija u Puli održala 2008., 2014. i 2018. godine, a iduće godine domaćin će biti Barcelona.

Živo je na sve tri pozornice, od kojih je jedna Boćarski dom, gdje mlade plesačice i plesači pokazuju svoje umijeće i nadaju se prolasku u idući krug ili osvajanju nagrade. Svjetsko prvenstvo prema pravilima Međunarodne plesne federacije okuplja ekipe iz 17 zemalja, doduše svi su iz Europe, ali vrlo brojni, ima ih nekoliko tisuća pokretanih velikim entuzijazmom. Tako će biti do nedjelje.

Odlična organizacija

Da sve funkcionira kako treba potvrđuje nam Erzsebet Sajko, jedna od direktorica natjecanja, na pozornici B, zadužena za međunarodne suce koji se ponašaju prema pravilima federacije.

- Odlična je organizacija i jako nam je drago da već drugi put zaredom možemo ovdje sudjelovati. Prošle godine je bilo prekrasno, ali ove godine možemo samo u superlativima pričati o organizaciji i o gostoprimstvu. Odmah se vidi da imamo tri pozornice i svaka je ista, na koju god se ide, isto je kao na glavnoj pozornici, kaže Sajko.

U organizacijskom timu iz KUD-a TASA Plesnog studija Art Dance je i Robert Ban, koji je ujedno glavni tajnik Međunarodne plesne federacije. S obzirom da je ovo već četvrti put da se ovakva manifestacija održava u Puli, pitamo ga je li ove godine bilo malo lakše u odnosu na prethodne?

- Bilo je i lakše i teže. Lakše je bilo jer smo znali što nas čeka, no to je bilo i teže jer uvijek poboljšavamo, dižemo letvicu, uvodimo nove stvari što automatski znači više posla. U tu ruku je bilo i teže, organizacijski zahtjevnije jer smo uveli puno više stvari, ljudi ima uvijek oko 3.000. Zadovoljni smo svi i kao organizatori i kao plesna federacija, njen predsjednik i predstavnici svih država. Primili smo dosta pohvala i iz godine u godinu je to kvalitetnije, kaže Ban.

Predsjednik IDF-a Leandro Senesi na svečanom otvaranju prije nekoliko dana na Forumu govorio je o osuvremenjivanju natjecanja. Ban napominje da to nisu samo prazne riječi.

- Svaka pozornica je povezana voki-tokijima, svaka pozornica ima svoju mrežu, suci su povezani u mrežu i glasaju na svojim tabletima i praktički se u realnom vremenu na internetu može vidjeti glasanje za svakog plesača, rezultati su odmah gotovi, vidi se tko i kako glasa, kaže on.

Ove godine su rasporedi malo rasterećeni pa je natjecanje počelo odmah prvi dan, u srijedu, nakon svečanog otvaranja, tako da natjecanja ne traju više do sitnih sati, što se pokazalo kao pun pogodak. Doduše, kako kaže Ban, to se pokazalo napornije za organizatore jer su trebali na puno stvari misliti odmah prvi dan, no sada sve ide svojim tokom.

Ima ovdje kulturno-umjetničkih, ali više su to natjecateljski, sportski plesovi poput hip-hopa, jazz dancea, fantasyja…

- Svaka kategorija ima neku svoju značajku. U fantasyju je dosta bitna scenografija i kostimografija dok u hip-hopu toga nema, priča Ban.

Dok s jedne strane imamo organizatore, ova petodnevna manifestacija održava se zbog onih koji plešu, onih koji izlaze pred suce. Lara Kapeloto je jedna od njih, dolazi iz Pule i dio je Art Dancea. Premda jako mlada, na svjetskim prvenstvima nastupa od šeste godine, a plesom se bavi od četvrte, znači 13 godina. Zanimalo nas je kako je to nastupati, osjeća li tremu ili neki stres?

- Svaki nastup je drugačiji i osobno uvijek imam malu tremu, ali ona je većinom prije nego uđem na pozornicu. Kako stanem na pozornicu, kako počnem plesati, iz pokreta u pokret trema nestaje, kaže Kapeloto.

Ima svoj solo nastup koji je plesala prvo u selekciji, onda u polufinalu i finalu i uvijek pleše istu koreografiju koju je pripremila njena trenerica Tatjana Samuele Ban.

Različit osjećaj

- Različit je osjećaj kada plešem sama i u grupi. Kada plešem sama onda su sve oči na meni i to je moj trenutak da izrazim nešto, da pokažem publici što trenutno osjećam ili o čemu pjesma govori. Kada plešem u grupi imam osjećaj nekog zajedništva i kao grupa pokušavamo stvoriti neku našu energiju koju pokušavamo prenijeti na sve ljude u publici, kaže ona. Spominje i da su neki dosta natjecateljski nastrojeni, ali neki koji su dobro raspoloženi, prijateljski, s njima se povežu na društvenim mrežama. Koliko je njoj bitno samo natjecanje kao takvo, ta kompeticija?

- Čim se prijavljujem na natjecanje znači da želim što bolji plasman, ali uz sve to pokušavam maksimalno uživati. Prvo se baviš plesom da bi uživao u njemu, a ne da bi osvajao medalje, kaže Kapeloto. Zanima ju jako puno stvari i zna da nikad neće prestati plesati.

- Ne znam hoću li se do kraja života profesionalno baviti plesom, ali sigurno ću se baviti plesom. Zanimaju me sve kreativne stvari, kaže.

Natjecanje se nastavlja, a tko želi može u njemu uživati do nedjelje uz dnevnu ulaznicu od 35 kuna.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter