Vlak je prestao voziti u svibnju 1993. godine. Još dvije godine je vozila motorna garnitura. Od 1995. do 2000. je vozio drugi vlak pod imenom "Arena" i u drugim kombinacijama, ali je i on prestao prometovati jer nije bilo putnika

Dan željezničara 15. travnja 1970. bio je važan datum u povijesti željeznice u Istri. Tada je počeo voziti vlak Arena express iz Pule, preko Divače i Ljubljane, do Zagreba. Motorni vlak Mercedes (JŽ serija 711) koji je mogao primiti devedesetak putnika, imao je klimauređaj, glazbu, stjuardese, bife, rezervirana sjedala, sendvič i novine uz voznu kartu prvog razreda. Prava raskoš za tadašnje, a i današnje pojmove putovanja. Ponekad su u vlaku bile izložbe slika, pjesnički i kazališni nastupi, modne revije i slično. Petkom i ponedjeljkom morali su priključiti još jednu garnituru jer je bilo više putnika.

Kombinirana linija vlak - autobus

Istra je tada dobila moderni poslovni vlak visoke udobnosti koji su uvele Slovenske i istarske željeznice te je prometovao po našim prugama. U najboljim godinama vlak Arena prevozio je više od 50 tisuća putnika. Putnici koji su iz Pule kretali oko 4 sata ujutro stizali su u Zagreb nešto prije 10, a vraćali se iz Zagreba oko 15.30 i stizali u Pulu oko 21 sat. Vlak se zaustavljao u Kanfanaru, Pazinu, Buzetu, Divači, Postojni, Ljubljani i Zidanom Mostu, a pred kraj svojih vožnji i na graničnoj stanici Dobova. Ovakva veza je pogodovala Istranima te se razvila posebna kultura putovanja u Zagreb i Ljubljanu. Putovali su poslovni putnici, delegati (zastupnici), političari, studenti, išlo se u bolnice, u posjete, turizam... Mnogo ljudi iz Istre je radilo i studiralo u Zagrebu ili Ljubljani i često koristilo Arenu. Vlak je počeo gubiti putnike osamostaljenjem Hrvatske i Slovenije, kada se morao zaustavljati na granicama, putnike je kontrolirala policija i carina. Sve to je usporilo vlak i zakompliciralo putovanja. Diobom država prestala su dotadašnja putovanja na posao i fakultete, a i cijene su se povećale. Vlak je prestao voziti u svibnju 1993. godine. Još dvije godine je vozila motorna garnitura. Od 1995. do 2000. je vozio drugi vlak pod imenom "Arena" i u drugim kombinacijama, ali je i on prestao prometovati jer nije bilo putnika.

U međuvremenu je počela voziti i kombinirana linija vlak - autobus između Lupoglava i Rijeke sa vezom u Zagreb. Danas nema direktne veze vlakom Pula - Ljubljana - Zagreb, osim u turističkoj sezoni, a Istrani moraju koristiti kombinaciju autobus - vlak preko Rijeke.

Prometovali i šinobusi - Goše

Istrom su tada već vozili šinobusi, popularne Goše koji su omogućavali solidan lokalni promet po čitavoj Istri i do Divače. Tamo se moglo presjesti na vlakove prema Ljubljani, Mariboru, Zagrebu, Trstu i tako dalje. Redovno je jednom dnevno vozio i brzi vlak u Beograd, koji je imao spavaća kola, i još jedan vlak u Zagreb. U turističkoj sezoni su vozili agencijski vlakovi iz Beča, Praga, Muenchena, Hamburga, ... Tada je bila Istra jako dobro željeznički povezana i Arena je bila samo logična nadgradnja povezanosti Istre s Ljubljanom i Zagrebom.

Nostalgija Istrana za ovim vlakom je i danas velika, ali sve ove godine se nije ništa napravilo da bi se ta veza i obnovila. Kriza željeznice u Hrvatskoj, a i šire, dovela je do toga da danas željeznica ne predstavlja skoro ništa na tržištu putovanja i prijevoza roba. Kada je Glas Istre prije godinu dana organizirao konferenciju o prometu u Istri bilo je rečeno da se 92 posto putnika u Istri prevozi automobilom, a teret se u cijelosti prevozi cestom jer je teretni promet željeznicom ukinut. Održivi razvoj Istre je tako upitan i nešto bi trebalo napraviti.

Nova komisija EU objavila je Zeleni plan po kojem Europa treba do 2050. postati neutralni kontinent po utjecaju na klimu i prirodu. Promet čini skoro trećinu svih ispusta stakleničkih plinova. Alternativa su željeznički i vodni promet. Istra stoga mora vrlo brzo napraviti strategiju postizanja ovih ciljeva. Rješenje je vraćanje željezničkog prometa u život.

Nužna ponovna uspostava veza

O popularnosti Zelenog vlaka rječito govore odlomci iz članaka Željka Valentića objavljenog u časopisu 'Jurina i Franina' iz 1991. godine pod naslovom "Zelenim vlakom, Primisli istarskog purgera/zagrebačkog zrmana": "Ako je riječ o metafori koja povezuje prilježnog korisnika i Istri i Zagrebu onda bih koristio ono što mi je najzornije - Zeleni vlak. Za blaženih pet i pol sati učestali namjernik ovim prometalom ostvaruje svezu najdražih zemljopisnih pojmova. Zeleni vlak/Arena nije trivijalno prometalo, vlak je to koji pohodi prema njokima & fužima ili pak štrukljima & mlincima, ovisi o smjeru... Zeleni vlak čestom uživaocu nije samo vlak, on je i prigoda da se u miru iščitaju časopisi kojih je toliko, ter ih i teški ovisnik o tisku jedva stiže i prelistati…U suprotnom je smjeru najbolje budan dočekati četiri ujutro i pretvoriti Arenu u spavaonicu. Zeleni vlak oduvijek je bio oaza mira, ljuljanja u čitalačkoj dokolici, uživanja u pitomoj panorami Slovenije i Istre."

Zeleni vlak je obilježio jednu epohu suživota Istre, Slovenije i Zagreba kakav bi zapravo morao biti i danas. Četvrt stoljeća udobne vožnje! Svakako bi trebalo opet uspostaviti vezu Pula - Ljubljana - Zagreb, direktnim, brzim i udobnim modernim vlakom. To bi Istranima značilo održivu povezanost s EU-om i s preostalom Hrvatskom.

Povezane vijesti

• Zeleni vlak kojim se putuje uz povijest
• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• OPET VOZI ZELENI VLAK: Sezonska linija jedina je željeznička veza Istre s Europom