Nismo bili bend iz glazbenih ili poetskih razloga, već iz političkih razloga. Naš očaj bio je odgovor na sve što se događalo u zemlji ili globalno. U bendu je bilo različitih osobnosti, spolova, klasa, ali funkcionirali smo srcem. Zatomljivali smo pojedinačna ega za dobro zajednice

Iako je dolazak Pennyja Rimbauda, doživljavanog prvenstveno kao suosnivača kultnog anarho punk benda Crass, sigurno bio razlogom popunjenosti Dnevnog boravka Rojca, umjesto stereotipne pojave glasnog žestokog anarhista prisutni su svjedočili i dalje beskompromisnom, no mudrom, profinjenom 76-godišnjem džentlmenu, već godinama zen budistu, pritom nimalo pretencioznom moralizatoru, već i danas kreativnom piscu, pjesniku, filozofu, slikaru, glazbeniku i aktivistu.

Svoje je dvosatno izlaganje završio isprikom publici ukoliko možda nije bio koherentan, obrativši se svima na kraju ovim riječima: "Ja sam ti, ti si ja, ali na tebi je da li sam ja ti. To je dovoljno. Nema se tu što više reći. Moje se srce grije u toj ideji. Puno ljudi na planetu prolazi kroz patnje i bol. Uvijek su problemi spol, rasa, klasa, religija, ponovno i ponovno. Volim vas".

Najpoznatiji je kao bubnjar, tekstopisac i organizator Crassa, jednog od najznačajnijih anarho-punk bendova koji su ikad postojali, što dokazuje i to da zauzima značajno mjesto u knjizi Iana Glaspera "The Day The Country Died: A History of Anarcho Punk 1980 to 1984".

Rani punk sastavi koristili su anarhizam samo kao nešto čime mogu šokirati, dok je Crass bio prvi koji je u potpunosti prihvatio ideje anarhizma i pacifizma. Utjecaj na ondašnje bendove i scenu bio je ogroman, već nakon prva dva albuma - 'The Feeding of the 5000" i "Stations of the Crass, posebno nakon trećeg feminističkog albuma "Penis Envy", s dvije pjevačice Eve Libertine i Joy De Vivre.

- Bend nije nastao planski. Situacije su diktirale kako ćemo se mi izraziti. Jednostavno, djelovali smo u sadašnjosti. Bili smo reakcija. Nismo bili bend iz glazbenih ili poetskih razloga. Mi smo bili bend iz političkih razloga. Naš očaj bio je odgovor na sve što se u to vrijeme događalo u zemlji ili globalno. Mi nismo bili bend. Nikada nismo bili bend. Mislim da se nikada nismo ni vidjeli kao bend. Ja nas definitivno nikada nisam tako doživljavao. Nikada nismo pripadali tom svijetu rock'n'rolla, vjerojatno čak i onome što je postalo poznato kao punk. To nas nije zanimalo. Mislim, nije nas zanimalo pravljenje ploča, već iznošenje stavova, a ploče su bile način na koji smo iznosili stavove, tvrdi on.

Za portretiranje lika i djela Rimbauda važno je zahvatiti vrijeme prije Crassa - nakon što je Rimbaud izbačen iz brojnih javnih škola, na umjetničkom sveučilištu u Essexu povezao se s drugim radikalnim misliocima, uključujući Geea Vauchera, s kojim je 1967. zajedno preselio u kultni Dial House, hipijevsko seosko imanje koje funkcionira po a modelu 'Otvorenih vrata' i koje je više od 50 godina središte nekih od najradikalnijih kontrakulturnih aktivnosti u glazbenoj povijesti, uključujući 'free-form' glazbenu grupu Exit.