Svaki je gledatelj tadašnje Televizije Zagreb poznavao komentatora i izumitelja iz područja astronautike Josipa Kotnika, jer je sudjelovao u televizijskim i novinskim praćenjima ove misije. No, nije samo Kotnik bio dio Apollo priče, jer tu je i Milojko "Mike" Vucelić, hrvatsko-američki inženjer strojarstva, koji je bio rukovoditelj projekta i jedan od direktora američkog svemirskog programa Apollo, kaže Korado Korlević

Korado Korlević, nastavnik politehnike i informatike iz Poreča, jedan je od vodećih hrvatskih astronoma i pokretača Zvjezdarnice Višnjan te mnogih edukacijskih projekata u Hrvatskoj u tom području. Prema podacima na stranici Minor Planet Discoverers, 18. je najproduktivniji tragač za asteroidima svih vremena.

Kada je 20. srpnja 1969. godine misija Apollo 11 uspjela dovesti prve ljude na Mjesec, Korlević je imao 10 godina i bio je jedan od brojnih ljudi diljem svijeta koji su tog dana sjedili ispred malih ekrana i napeto pratili zbivanja za koja još uvijek nisu mogli vjerovati da su stvarna.

- Da, gledao sam prijenos slijetanja, svi su to gledali, čak je i

mjesni župnik na nedjeljnoj misi posvetio propovijed tom događaju. Činjenica je da je to bio veliki događaj, jer je čovjek prvi put uspio sletjeti na Mjesec i hodati njime, ali opet se jedan takav događaj ne može uspoređivati s nekim drugim, ranijim otkrićima i tehnološkim uspjesima koji su zaista bili ključni momenti u tehnološkom napretku naše civilizacije, kao što je to koje stoljeće ranije predstavljao izum parnog stroja, na primjer. Bilo bi pretenciozno uspoređivati jedan potpuno novi koncept i prekretnicu u razvoju civilizacije s nečim što je bilo korištenje znanja nastalih tijekom drugog svjetskog rata za "trljati nos" protivničkoj strani u hladnom ratu. Odlazak na mjesec je izuzetan inženjerski poduhvat, ali je život svih nas ostao i dalje isti. Uz možda pojavu teflonskih tava i, na drugi način, složenih računala, kaže Korlević.

Interes

Pa ipak, uspjeh misije spuštanja ljudi na Mjesec imala je puno posljedica na samu znanost i čovječanstvo. Barem za neko vrijeme. Kako je prvi cilj misija Apollo bio "zaustaviti" Sovjetski savez u napredovanju ka dominaciji u svemirskim programima i tehnologiji, i ekonomski ga uništiti uvlačenjem u trku koju SSSR nije mogao financirati, to je i ostvareno. Svakodnevno medijsko praćenje ovih misija povećalo je interes za astronautiku i tehniku, kaže Korlević, no to je trajalo samo nekoliko godina. Već 1972. godine, iako su rakete već bile sagrađene, Američki kongres zaključio je da interesa publike više nema, da je projekt preskup, i cijeli projekt Apollo se tada ugasio. I danas postoje entuzijasti koji prate daljnja događanja u svemirskom programu, ali su u manjini, tvrdi Korlević, a interes

prema svemiru se polako gasi. Ne samo zbog prolaska vremena, već i zato što se naša civilizacija transformira.

Iako se u javnosti gotovo sve zna o misiji prvog spuštanja čovjeka na Mjesec, malo je poznato da su u toj misiji veliki doprinos imali i neki znanstvenici s područja bivše Jugoslavije. Primjerice, istaknuti hrvatski stručnjak za astronautiku Josip Kotnik dizajnirao je žiroskop koji se koristio u misiji Apollo 11. Kotnik je dugo vremena sudjelovao u pripremama za ovu misiju i bio je izuzetno blizak i sa astronautima, a specijalno je za Večernji list tada iz dana u dan donosio nove informacije.

- Svaki je gledatelj tadašnje Televizije Zagreb poznavao komentatora i izumitelja iz područja astronautike Josipa Kotnika, jer je sudjelovao u televizijskim i novinskim praćenjima ove misije. No, nije samo Kotnik bio dio Apollo priče, jer tu je i Milojko "Mike" Vucelić, hrvatsko-američki inženjer strojarstva, koji je bio rukovoditelj projekta i jedan od direktora američkog svemirskog programa Apollo. Nakon uspjeha s Apollom 11, ostala je zapamćena čuvena rečenica koju je izgovorila posada Apolla 13 centrali NASA-e za vrijeme kontrole ovog leta "Houston, we have a problem…", a koju je primio upravo Milojko Vucelić, podsjeća Korlević.

Veličanstvenom uspjehu ove misije, prethodili su brojni pokušaji, odnosno misije, od kojih su mnoge neslavno, pa i tragično završile. Mnogi se i dan danas s razlogom pitaju je li onda uspjeh Apolla 11 bio čudo. Korlević smatra da je riječ samo o primjeru što može jedna svjetska supersila kada nešto čvrsto odluči postići. Naime, SAD je tada u nekoliko godina utrošio više od sedam posto državnog budžeta na taj projekt, na čijoj je realizaciji radilo više od pola milijuna inženjera, tehničara, strojara i drugih stručnjaka, sa novim tipom menadžmenta na čelu.

Voyager

I dok je jednima drugi najznačajniji uspjeh svemirskog programa, odmah nakon slijetanja prvih ljudi na Mjesec, izum i uspjeh svemirskog teleskopa Hubble, za Korada Korlevića je to program Voyager. Te misije kroz Sunčev sustav i odlazak prema zvijezdama letjelica Voyager 1 i Voyager 2 traju već 42 godine, a trenutno su mnogo dalje od najudaljenijeg planeta Sunčevog sustava, Neptuna, i patuljastog planeta Plutona. U ovoj se fazi Voyageri približavaju području heliopauze, te se smatra kako tu počinje međuzvjezdano putovanje, a zahvaljujući naprednim instrumentima kojima su opremljeni, Voyageri na Zemlju šalju vrijedne podatke o svemirskim prostranstvima.

- Slijedeći tehnološki iskorak, ali i društveni izazov, koji bi se mogao doživjeti, a da se može svrstati u rang s uspjehom Apolla 11, može biti samo odlazak ljudi na Mars. Često me pitaju zašto ne na Mjesec. Pa, tamo smo bili i vidjeli da na Mjesecu nema ničega zanimljivog za nas. Ali, i što se Marsa tiče, mislim da kolonija na Marsu može zaživjeti tek za 500-tinjak godina, jer tu ima jako, jako puno posla prije nego ljudi uopće uspiju doći tamo. Bolje bi nam bilo da počnemo više razmišljati o rješavanju problema na Zemlji nego o naseljavanju Marsa, poručio je Korlević.

Povezane vijesti

• Predavanje Korada Korlevića O ASTEROIDIMA I KOMETAMA
• KORADO KORLEVIĆ O ZAKONU KOJI BI ARENU I DIZALICE ULJANIKA MOGAO ZAVITI U MRAK: Čemu rasvjeta koja osvjetljava nebo i satelite?
• SVJETLA SE NE GASE: Loša javna rasvjeta donosi nesanicu ljudima, tjera ili ubija ptice, uz nju je više skakavaca, lisnih ušiju, komaraca