(Snimio Ian Tataj)
Po mišljenju mnogih, ples na svili jedna je od najljepših izvedbenih umjetnosti koji je oduvijek budio mitsko značenje. Danas je postao dio »svakodnevne« umjetničke kulture.
Sinoć je na pulskom trgu Portarati udruga Čarobnjakov šešir predstavila rezultat višegodišnje vježbe i treninga. Polaznice tečaja akrobacije na svili oduševile su pulsku publiku profesionalnim izvedbama koje zahtijevaju dugogodišnji rad i angažman na sebi.
Posjećenost na Portarati je bila velika, a svaka izvedbena točka bila je popraćena uzvicima oduševljenja i nevjerice, kada se činilo da svilašice možda padaju nekontrolirano; pljeskom kada su se vješto zaustavljale u zraku.
Nastupi su bili različiti, neke su točke bile odrađene od strane samo jedne izvođačice, a u nekim su se točkama izmjenjivale dvije osobe, plešući u sinergiji i paru.
Voditeljica tečaja akrobacije na svili je Manuela Rossi, koja kaže da joj je ovo jako velika inspiracija, pobuđena iz filmova i skladbi redatelja Tima Burtona. Posebno tu ističe njegov film »Mrtva nevjesta«, i glazbu, ali i kostimografiju iz tog filma. Sinoć je ulogu igrao sam ambijent.
- Dugo se, već godinama, bavimo cirkuskim točkama ali i plesom na svili, što ste imali priliku danas vidjeti. Inače, treninge odrađujemo u Rojcu, tamo nam je većinom mjesto susreta i vježbanja. Ovo što se vidjeli večeras, samo je jedan mali dio naše izvedbe, jer ipak sve ono što nudimo moramo »strpati« u 40-ak minuta, koliko vremena za nastup imamo. Cure koje su nastupile, vježbaju kod mene već nekoliko godina, vrlo su aktivne i nastupale smo već bezbroj puta, imale razna natjecanja. Međutim, svaki nam je nastup uvijek novo iskustvo i uvijek nam je čast pokazati ono što znamo i možemo. Pokušavamo biti originalne, od glazbe do koreografije. Ono što pokušavam jest da budemo jedan tim, ali istovremeno im dajem i jako puno slobode - umjetničku slobodu, kaže Manuela.
Kostimografija je također njihova. Kostime šivaju same a neke daju krojačkom obrtu. U svakom slučaju, uvijek je tu prisutna ideja originalnosti.
- Cure dolaze kod mene već jako dugo vremena; svaka od njih dolazi na tečaj po pet, šest ili čak sedam godina. Mi na treningu uvijek radimo nove figure, istražujemo nove visine, nova penjanja. Nekoliko sati treninga za to svladati tjedno je premalo, zato mi nudimo i ekstra sate. Zapravo, toj priči nikad nema kraja jer uvijek ima prostora vježbanja i nadograđivanja. Bitno je naglasiti da što više je polaznika/ca sigurno u sebe, bolji će biti i nastup. Svakim nastupom pokušavamo dati publici određenu poruku i emociju, a ono što je najzanimljivije - svatko u publici tu poruku i emociju primi na svoj način. I to je čar ovoga posla, kaže voditeljica.
Jedna od polaznica, Zora Cvijanović, svilom i cirkusom bavi se već deset godina.
- Velik dio obitelji mi se bavi cirkusom i raznim akrobacijama. Moguće da mi je to sve nekako genetski (smijeh). Naročito mi se majka bavi time, pa mi je nekako prenijela tu ljubav prema akrobaciji. Što sam starija, više sam »zagrizla« za tu priču koja me je dovela do ovdje. Kad pričamo o strahu od visine, tu igra ulogu intenzitet straha od visine. Jedna priča je ako je osobu strah gore biti zavezanom, a druga klasični strah od visine. Ali, iako ne izgleda tako na prvu, sve je ovo sigurno. Dakle, mogućnost povreda od pada je minimalna. Ako se svi koraci rade pravilno, onda mogućnost povrede zapravo i ne postoji, otkriva Zora.
Mara Stančić, također polaznica tečaja plesa na svili ima tek sedamnaest godina i već pokazuje izniman dar za ovakvu vrstu nastupa.
- Tri se godine bavim ovim plesom, ali mislim da to sve ovisi kako čovjeku ovaj ples sjedne. Meni je, na primjer, ovaj ples »sjeo« nakon tri mjeseca pohađanja, a poznajem ljude koji i nakon više godina pohađanja ne dođu do određene razine. Treba biti svjestan da ima određenih figura koje se vježbaju i po godinu dana, i to nije za svakog. Trenerica nam uvijek govori da gledamo u publiku. Znam da je publika negdje ispred mene, bacim pogled prema publici ali smjesta se vratim mentalno u točku. Moja poruka za pulsku publiku glasi: Dovedite cirkus u Pulu, poručila je Mara.