B URBAN JAM

FOTO / Oda hip-hop zajednici, kulturi i glazbi na vodnjanskim zidovima

| Autor: Ian Tataj


Tijekom trećeg zaredom "B Urban Jam - Graffiti Jam", okupljanja domaćih i stranih grafitera te street artista u Vodnjanu, oslikavalo se nekoliko zidova osnovne škole, kao i prošlih godina. Ova godina je ipak posebna za taj susret zbog dviju stvari: prvo, 50. je godišnjica hip-hopa, uz kojeg se vežu mnogi grafiteri, i na događaju svira glazba tog i sličnih žanrova, rapa, i drugo, ove je godine rekordan broj sudionika - 19 ih je iz Hrvatske, dva iz Italije, po jedan iz Australije, Njemačke i Srbije. Organizator je Eric Derocchi, Vodnjanac "born and raised", kako kaže.

Moćni potpisi

- Ove godine hip-hop slavi 50. obljetnicu, a ovaj je zid (sjeverni), svojevrsna oda toj zajednici, kulturi i glazbi. Idejno, predstavlja četiri elementa hip-hopa, naravno, po interpretaciji umjetnika. Dugo radim evente, a Vodnjan je već bio poznat za murale, stoga sam odlučio baš ovdje napraviti ovaj susret. Grad daje veliku podršku događaju, a tako se promiče nešto u Vodnjanu, osim ulja i vina, recimo. Tu se jasno promiče i hip-hop kultura, a vidim mladima je privlačno. Napomenuo bih posebnu zahvalu, ako mogu, za Zaima "Grgu" Softića, koji je posudio festivalu skelu na raspolaganje do ponedjeljka, kada se skida, kazao nam je Eric.

Umjetnici su vrsni, a neki i poznati. Većina ih radi grafite, a Sandra Vučetić i suradnica iz Kulturne udruge Akt rade street art, ne sa sprejevima nego kistom. Nekolicina radi ono što je esencija grafitiranja: tagging. Tagging je sprejanje imena – potpisa, svojeg ili tuđeg, a započeo je u Njujorku, kao i hip-hop tijekom 1980-ih. Najduže u grafitiranju, i time najveći znalac na eventu je Syphon, Australac. Spreja grafite od 1988., kada je počeo kao tinejdžer.

(Snimio Ian Tataj)Eric Derocchi (Snimio Ian Tataj)

- Moja je specijalnost baš Spray tagging. Moj potpis izgleda moćno, kao što ja sam jesam. To je osnovna poanta: potpisati se. Ako se ne znaš ni potpisati, scena ti neće dati poštovanja. Ima tu i nekih nužnih znanja o kaligrafiji, pravila, ali većinom tu svatko stvara svoj font. Poslije se može slikati bilo što, ali signatura je prvo i osnovno. Ja sam počeo s vlakovima, radio to u ilegali, ranih devedesetih. Tek kasnije sam počeo i murale i druge stvari. Prvo i osnovno, kada vidiš taj vlak sa svojim potpisom, kada kreće ili ulazi u stanicu, osjećaš se moćno. A ljudi mogu gledati u čudu, osuđivati, i štogod. Reakcije mi je isto zanimljivo gledati - svakakve. A ovo je takav tip umjetnosti da ste u tome zbog duše, ili niste, jer tu nema zarade. Dapače, može se desiti i da dobijete kaznu, ako se držite tih izvornih principa - ilegalnih grafita, ali radom sa zajednicom, pozitivne misli. Meni je na primjer, grafitiranje kao meditacija, kaže Syphon. Prisjetili smo ga slučaja od prije nekog vremena, a koji je već načuo, kada je dvoje mladih Nijemaca pokušalo sprejati vlak u Puli:.

- Sjećam se, da. E, da, "they got busted" – ulovili su ih. Događa se, zaključio je Australac.

(Snimio Ian Tataj)Syphon iz Australije (Snimio Ian Tataj)

Užitak, ne posao

Andrea je iz Brescie u Italiji, i polivalentan je vizualni umjetnik. Radi ručno, digitalno, slika, grafitira, i radi za zajednicu u mnogim projektima. Sa svojih 28 godina, od 2010. oslikava murale na javnim i privatnim zidovima, izrađuje grafike za reklame, i bavi se radom s djecom s posebnim potrebama.

- Po mojem mišljenju grafiti su popularna umjetnost, i to radiš ne zbog posla, nego zbog užitka. I nitko to ni ne radi kao posao. Na koncu nešto ostaje onima koji će obitavati ovu zgradu. Evo, sada je već rekvalificirana, od tmurnog sivog objekta, do obojanog, kaže Andrea.

Stefan i Emil rade grafit zajednički na ovom eventu, te spajaju klasične forme grafitiranja s likovima. Stefan je iz Srbije, Emil iz Hrvatske.

(Snimio Ian Tataj)Stefan i Emil (Snimio Ian Tataj)

- Fuzija slova i karaktera. Ranije sam slikao slova, potpise, pa počeo i likove, ali sam poslije krenuo gledati da se vratm izvornoj formi tagganja, pa je ovaj poseban dizajn zanimljiv kao mješavina dvije drugačije filozofije, kaže Stefan Stojanović, koji je putovao po svijetu, i osobno vidio famozne grafite Europe i Amerike, i sada teži održati se pravih vrijednosti scene.

Grafitiranje je jučer završilo, ali i prije toga sada zid vodnjanske osnovne "Vodnjan High", po slengu hiphopera, poprima "Ghetto Funk" izgled, a čini se da mladi Vodnjanci cijene do sad učinjeno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter