Ne znam jesu li ljudi danas u Hrvatskoj svjesni značaja Pule za europsku arhitekturu i umjetnost. Od 16. stoljeća rimski su spomenici u Puli pobudili veliko zanimanje. Europski arhitekti i umjetnici ilustrirali su amfiteatar, hramove i slavoluk, a čak je Michelangelo došao u Pulu proučiti rimske spomenike radi razvoja renesansne arhitekture. Drugi spomenik europskog značaja je naravno Eufrazijeva bazilika u Poreču

Uvijek na razmeđi velesila, bogato kulturnim spomenicima, zanimljivog svakodnevnog života ljudi, ali i bogato mitovima i legendama... Sve je to, ali i mnogo više, područje Kvarnera i Istre kako su ga vidjeli oni koji su ovamo dolazili kroz stoljeća. Bilo poslom, bilo eto, iz znatiželje. A neki i slučajno. Velik dio toga istražio je i pospremio u monografiju od više od 300 stranica Svein Mønnesland, profesor emeritus slavistike na Sveučilištu u Oslu.

Svoju najnoviju knjigu, monografiju "Istra i Kvarner očima stranaca" u izdanju Izdavačke kuće Sypress, Mønnesland je predstavio u okviru Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije Fiumare 2019. Inače, ovaj je Norvežan napisao niz knjiga o području bivše Jugoslavije, "Srbija u 19. stojeću očima stranaca", "Dalmacija očima stranaca", "Jezik u Bosni i Hercegovini", Bosansko-turski rječnik... Osvjedočeni je prijatelj Hrvatske, sudionik i organizator brojnih humanitarnih akcija tijekom Domovinskog rata. Jedan je od osnivača Norveško-hrvatskog društva prijateljstva u Oslu.

Prije svega što vas je navelo da se počnete profesionalno baviti slavistikom?

– Nekako slučajno je sve krenulo. Htio sam studirati ruski, i neke druge jezike jer sam želio biti lingvist i baviti se upravo jezicima. Završio sam ruski i tražio stipendiju u nekoj slavenskoj zemlji. Sovjetski Savez nije bio privlačan u to vrijeme, no Jugoslavija jest. Dobio sam stipendiju za Beograd i Novi Sad i ondje dalje studirao te me tada valjda uhvatio taj neki interes za ovim područjem pa sam nastavio s izučavanjem njegovog jezika, kulture i povijesti. Od kraja 60-ih godina sam redovno dolazio i pratio događaje na ovim područjima.

- Što vas je potaklo na pisanje ove knjige, koju ste predstavili u Rijeci, i istraživanje povijesti Kvarnera i Istre kroz oči stranaca?

– Uvijek me zanimalo područje Istre i Kvarnera. Smatram da je to jedna sasvim specifična europska regija. S jedne strane čine područje sa zajedničkim identitetom. S druge strane, to je relativno malo područje podijeljeno brojnim razlikama – zemljopisnim, kulturnim, povijesnim, političkim, jezičnim i etničkim. Smješteno na granici između romanskog i slavenskog svijeta i na granici carstava – Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Ovo je područje kroz stoljeća doživjelo napetosti, sukobe i promjene granica. Danas je čitava regija podijeljena između triju država. Materijal sam našao u starim knjigama, po bibliotekama, u arhivima, knjige sam nabavljao i od antikvarijata u svijetu. Pomagali su mi i u muzejima, a nešto sam našao i na internetu. Jedan od zanimljivih izvora za istraživanje su mi bili i europski časopisi iz 19. stoljeća. To je bila nekadašnja televizija. I to je vrlo bogat izvor, a u pravilu dosad nije iskorišten. Primjerice Illustrirte Zeitung, dakle, njemački časopisi, ali i talijanski, francuski, engleski...

- Da pojasnite, tko su "stranci" iz naslova - čija viđenja i osvrte ste ustvari predstavili u knjizi?

- Najranije opise objavili su putnici koji su plovili za Svetu Zemlju. Kasnije od 16. stoljeća rimski su spomenici u Puli pobudili veliko zanimanje. Europski arhitekti i umjetnici ilustrirali su amfiteatar, hramove i slavoluk, a čak je Michelangelo došao u Pulu proučiti rimske spomenike radi razvoja renesansne arhitekture. Pravi procvat je bio od sredine 18. stoljeća kad su se mnogi značajni europski arhitekti i umjetnici gotovo natjecali da svoja otkrića pružaju europskoj publici. Ne znam jesu li ljudi danas u Hrvatskoj svjesni značaja Pule za europsku arhitekturu i umjetnost. Drugi spomenik europskog značaja je naravno Eufrazijeva bazilika u Poreču. Kasnije su stranci posjetili ovo područje iz različitih razloga. Neki su bili zainteresirani za folkloristične aspekte, narodne nošnje i običaje, ili legende kojih u tom području ima nekoliko. Neki su došli zbog gospodarskih, vjerskih ili strateških razloga.

- O kojem je vremenskom razdoblju riječ?

– Obrađujem materijal od 15. stoljeća do perioda uoči Prvog svjetskog rata, do pojave fotografija. Imam bogat likovni materijal, ali samo rukom rađen, nekoliko stotina bakroreza, crteža i slika. Vizualni je aspekt od ključnog značaja. Slike govore više od riječi. Čini mi se da nije općepoznato koliko je istaknutih europskih umjetnika radilo s motivima iz vašeg područja.

- Kako je ustvari ovo područje bilo percipirano nekad? Kako se ta percepcija kroz stoljeća mijenjala? Je li vas osobno eventualno nešto po tom pitanju iznenadilo?

– Kulturni spomenici su uvijek izazivali interes stranaca. Međutim, iako je ovo područje smješteno usred Europe, bilo je prilično nepoznato, strano i romantično. Jedan je britanski autor krajem devetnaestog stoljeća izjavio "istarski je poluotok manje poznat britanskim turistima od Sinajskog i mnogi obrazovani Englezi nisu nikad čak ni čuli za njega". Kad je počeo turizam, mjesta kao Opatija, Brijuni i Crikvenica postala su svjetske destinacije, ali nisu svi posjetitelji bili zadovoljni. U knjizi ćete naći ne samo pohvale, već i kritike. Na primjer Antun Čehov napisao je 1895.: "Jeste li ikad bili u Opatiji? To je prljav slavenski gradić sa samo jednom ulicom koja zaudara i kojom se ne može hodati nakon kiše bez galoša".

- Možete li izdvojiti neki zanimljiv detalj iz tih viđenja ljudi koji su na neki način došli u kontakt s Kvarnerom i Rijekom?

– Stranci su opazili i opisali mnogo stvari što domaći ljudi ne bi primijetili, jer su im poznate i svakodnevne, na primjer narodne nošnje i svakodnevni život. Stranim umjetnicima su tunolovke u Voloskom ili Bakru bile zanimljiv motiv, jer takve visoke ljestve nisu nigdje vidjeli. Neki su se posebno zanimali za etničke manjine, kao što su Ćići i pravoslavci u Peroju.

- Po vašem mišljenju, koliko se danas ovo područje razlikuje od toga kakvo je bilo?

– Povijesno gledano ovo je područje bilo izloženo sukobima. Umiješali su se Mlečani, Austrijanaci, uskoci, Mađari, Talijani, Hrvati i Slovenci. Austrijsko doba bilo je mirno. Ali uslijedilo je vrlo turbulentno razdoblje. Nijedno drugo područje u Europi nije imalo tako složenu političku sudbinu u sljedećim desetljećima nakon Prvog svjetskog rata, a isto toliko složeno je bilo i u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Zato je pravo čudo da danas nema ozbiljnih sukoba, već da ste uspjeli riješiti međunacionalne odnose na pametan način.

- Kako vi osobno, sada nakon što ste obradili ovu materiju, a vjerujem i boravili na Kvarneru i Rijeci vidite ovo područje? Što su nam prednosti, a što mane? Koliko ste znali o Kvarneru i Istri prije nego ste krenuli u istraživanje i pisanje knjige?

– Prednost je svakako duh tolerantnosti i otvorenost prema drugima. Imate povijesno iskustvo koje ne koristite u svrhu netrpeljivosti, već kao napomenu za budućnost. Rijeka je bila podijeljen grad, zato je važno da je danas otvoren. U Istri su se dogodili masakri i protjerivanja, zato je danas važan miroljubiv suživot. Mana je možda što niste dovoljno svjesni bogatstva koje imate. Nadam se da će moja knjiga za stanovnike Istre i Kvarnera biti podsjetnik na bogatu kulturnu povijest, kako su je opisali stranci. Inače, s obitelji sam devedesetih godina, cijelu godinu dana živio u Ljubljani. I vrlo često smo autom išli u Zagreb, ali prije svega u Istru. I jako dobro smo je upoznali. A nekoliko mjeseci smo živjeli i u Mošćeničkoj Dragi. Svakako mogu reći da su Istra i Kvarner za nas – gastronomski raj!

- Koliko je danas Hrvatska Norvežanima poznata kao turistička destinacija. Koliko je popularna?

- Jako! Hrvatska je zaista postala popularna destinacija. Danas je vaša zemlja poznata po nogometu i po turizmu. Tome je pridonijelo i to što se lako može doći avionom. Evo, mi se kući vraćamo direktnom linijom iz Pule za Oslo. Ono što je možda negativno jest da su neke turističke destinacije ljeti prekrcane. I pazite da ne preizgradite obalu, što se, nažalost, dogodilo Crnoj Gori.

Godinama ste radili kao profesor slavistike na Sveučilištu u Oslu. Tko su vam bili studenti? Sami Norvežani ili ljudi koji su s ovih prostora odlazili u Norvešku?

– Ja sam uvijek imao većinu, etnički gledano, norveških studenata. Onda je došla druga generacija doseljenika, pa je polako bilo sve više mladih iz druge generacije ljudi koji su doselili i koji su željeli učiti o svojoj kulturi i jeziku. Ali, ponavljam tijekom čitavog radnog vijeka sam imao većinom Norvežane za studente, a koji su iz raznih razloga odlučili studirati slavistiku. Dobar razlog za učenje jezika je, naprimjer, jer su se zaljubili ili vjenčali za nekog s ovog područja, ha, ha.. Ljubav je uvijek dobar razlog!

- Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća ste puno pridonijeli shvaćanju što se ustvari događa s Jugoslavijom. Organizirali i brojne humanitarne akcije. Kako su ta događanja percipirana "očima stranaca"?

– Tijekom 80-ih godina sam puno boravio u Srbiji i pratio Miloševića od njegovih početaka. Vrlo brzo sam shvatio koliko je opasan za regiju, ali i za Srbe same. Jedan sam od prvih ljudi van Jugoslavije koji je shvatio da može doći do ozbiljnih sukoba i zbog čega do njih može doći. Zbog njegove politike Velike Srbije. U inozemstvu mnogi nisu razumjeli o čemu je stvarno riječ, već se percipiralo kako Milošević čuva Jugoslaviju od raspada što je uostalom bila njegova propaganda. A ustvari je razbijao Jugoslaviju. Jugoslavija je, inače, kao zemlja bila popularna na Zapadu i htjelo je se očuvati pa su Slovenci, Hrvati, Makedonci, BiH, koji su se htjeli osamostaliti po tome ispadali glavni krivci i negativci. Stoga je, kada je sukob započeo, bilo vrlo teško objasniti ljudima o čemu se ustvari radi. Tada sam bio jako prisutan u norveškim medijima, imao bezbroj predavanja po Skandinaviji o situaciji u Jugoslaviji. Napisao sam jednu knjigu Jugoslavija prije i poslije, o povijesti jugoslavenskih naroda. Knjiga je izašla 1992. i postala bestseler u Skandinaviji i puno je pridonijela razumijevanju situacije. Tijekom devedesetih je izašlo još nekoliko izdanja ove knjige.

- Kako to da je knjiga o jednoj Jugoslaviji postala bestseller u Skandinaviji?

– Od trenutka kada je jugoslavenska vojska napala Sloveniju, rat u Jugoslaviji je bio toliko prisutan u norveškim medijima da je godinama bio udarna vijest. Osim toga, stigle su izbjeglice, već 1993. veliki val iz Bosne i Hercegovine. Švedska je primila 60 tisuća Bosanaca, Norveška oko 15 tisuća. Svaka općina u Skandinaviji je odjednom dobila nove stanovnike i jasno je da je ljude zanimalo što se događa. Moram reći da su se ljudi koji su došli tih godina u pravilu uklopili u društvo, mnogi su visokoobrazovani, zaposlili su se. Većina je došla u manja mjesta i tu su postali dio zajednice.

Povezane vijesti

• Idis Turato, arhitekt svjetskog glasa: ISTRA JE SAVRŠENO MJESTO ZA ŽIVOT! Evo i zašto
• ARHITEKT SINIŠA ZDJELAR: "ISTRA BI TREBALA BITI MEGALOPOLIS, jedan veliki grad u kojem se može živjeti u Novigradu, a ići u školu u Puli. Mislim da se to na neki način i događa, ali nekontrolirano"
• FOTOGALERIJA / Dobra arhitektura nije samo za arhitekte, nego i sve dobre ljude