ZLATNA LUBENICA: Odabrani finalisti Nagrade za mlade umjetnike 6.0

Zlatna lubenica

Gaja Radić, Josipa Henizelman, Lucija Petrović, Manuela Pauk i Marko Gutić Mižimakov ovogodišnje su finalistice i finalist natječaja za Nagradu za mlade umjetnike Zlatna lubenica 6.0, kojega je raspisala pulska udruga Metamedij.

Između 20 pristiglih prijava, odabrao ih je žiri u sastavu Oleg Šuran, Olga Majcen Linn, Jerica Ziherl i Kristina Marić, prošlogodišnja pobjednica natječaja. Njihove će radove biti moguće pogledati u sklopu 24. Media Mediterranea festivala na izložbi u Galeriji Srpskog kulturnog centra u Istri (SKUC), čije će otvorenje uz proglašenje pobjednika biti održano prvog dana festivala, 4. kolovoza.

Glazbeni program

Media Mediterranea nastavit će se 5. i 6. kolovoza, a uz izložbe uključivat će i glazbeni program, video i multimedijalne instalacije, Međunarodnu radionicu spekulativne dizajnerske prakse te prezentacije i Artist Talkove.

"Babilonski viseći 'vrtovi'" Gaie Radić drevna je biblijska priča koja pripovijeda o ujedinjenom narodu koji je nakon Velikog potopa započeo s obnovom Babilona smještenog na površini vode. Uz obnovu poplavljenog plutajućeg grada, željeli su sagraditi i kulu dovoljno visoku da dosegne raj, putem koje bi mogli "dotaknuti" Boga, materijalizirajući tako nematerijalno i dematerijalizirajući sebe same. Viseći vrtovi, za koje se pak vjeruje da su bili postavljeni niz obronke kule, danas se nalaze na popisu Sedam svjetskih čuda ponajviše zbog svog zagonetnog sustava navodnjavanja.

Gaia Radić (2001.) mlada je novomedijska umjetnica koja primarno djeluje u području računalne grafike i 3D modeliranja. Paralelno studira kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, gdje djeluje i kao demonstratorica za predmet Digitalne metode prezentacije. Do sada je sudjelovala na više od 20 skupnih izložbi u Hrvatskoj i Sloveniji, dok je svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom "Svjetovi" održala 2021. godine u riječkoj Galeriji SKC. Dobitnica je druge nagrade 36. Salona mladih, održanog u Domu HDLU-a Zagreb, i najmlađa je članica HDLU-a Istre. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje i propituje korelaciju mentalnog, virtualnog i fizičkog prostora, a svoje koncepte najčešće materijalizira u obliku 3D vizualizacija i prostornih instalacija.

Josipa Henizelman autorica je "Mjesta koja ne postoje". Ovaj eksperimentalni film bavi se prostorom. U njemu je autorica snimala svoje slike kroz vodu te ih je uz pomoć medija filma oživjela. Tako su postale mjesta koja se kreću, transformiraju i prikazuju konstantnu promjenu koja evocira različite emocije. Mjesta koja se izmjenjuju ne traže nikakvu identifikaciju sa stvarnim mjestima - ona ne postoje i žive samo u subjektivnom doživljaju promatrača.

Josipa Henizelman (1998.) studentica je druge godine diplomskog studija vizualne umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na smjeru slikarstvo. Sudjelovala je na filmskim festivalima kao što su Isle of Mars (2020.) i 31. Dani Hrvatskog filma (2022.), te je na 15. Gledalištu Kinokluba Zagreb (2021.) dobila nagradu Maksimilijan Paspa za najbolji amaterski film. Aktivno izlaže radove u medijima slikarstva, grafike, fotografije i filma. Izlagala je na 20-ak skupnih izložbi, a ove je godine imala i dvije samostalne izložbe u Osijeku i Splitu. Dobitnica je više nagrada i priznanja.

Vodene note

Lucija Petrović donosi "Vodene note". Nježna ili silovita, dobroćudna ili razorna, voda u svim svojim oblicima krije veliku snagu. Izvor je života i uči o važnosti međusobne suradnje i pomaganja. U životu je sve povezano i usklađeno, pa je tako i ljudska intervencija dio procesa rasta prirode. Kada voda kaplje, povezuje se s nelagodnim zvukom, no ne mora biti tako.

Lucija Petrović (1998.) studentica je na Sveučilištu Sjever, na odjelu za Medijski dizajn. Aktivno pleše i pjeva u dva folklorna društva, a osim gostovanja na manifestacijama diljem Hrvatske i Europe, snimljenog nosača zvuka s izvornim napjevima i završene dvije škole folklora, sudjelovala je i u nekoliko zborova, mjuziklu, radionicama i projektima iz raznih polja umjetnosti. Također, sudjelovala je i nekoliko grupnih izložbi. O stvaranju kaže da "nema ljepšeg osjećaja nego kada nešto osmisliš i realiziraš vlastitim rukama, a uz to prenosiš poruku i pokušaš svijet učiniti ljepšim mjestom".

Manuela Pauk donosi rad "Život pod velikim pritiskom". Duboko more je u ljudskoj svijesti strano i tamno prostranstvo. Ribe, spužve i koralji obično nisu doživljavani kao životinje. U prilog tome govori i to da se za vrijeme religioznog posta ribe ipak jedu. Morski okoliš doima se kao prazni prostor, izvanzemaljski planet gdje vrijede posve drugačija pravila od onih na kopnu. Pa ipak, podmorje je ispunjeno svjetlom, odnosno bioluminiscentnim stvorenjima – od planktona do morskih kornjača.

Manuela Pauk (1994.) diplomirala je Kiparstvo na ALU u Zagrebu i članica je HDLU-a. Autorica je brojnih samostlanih izložbi.

Potom je tu Marko Gutić Mižimakov i Anne Ampersand "Bez naslova". Anne Ampersand je drag specijalistica za računalni vid, koja djeluje kao outsourced radnica u produkciji slika strojnog učenja. Ponekad je zaposlena da glumi umjetnu inteligenciju, a ponekad da obavlja poslove za koje određene kompanije u području pružanja usluga strojnog učenja još uvijek nemaju rješenja. Rad prati njezin angažman od strane nepoznatog lanca klubova i restorana na jadranskoj obali za koje je potrebno iz velikog broja stock fotografija izbrisati nepoželjne predmete kako bi se mogle koristiti u promidžbene svrhe.

Marko Gutić Mižimakov (1992.) pristupa digitalnim slikama i fizičkim objektima kao pokretačima afektivne razmjene između tijela kroz izvedbu, animaciju, tekst i zvuk. Zanima ga manjak kao produktivni učinak slika sintetiziranih strojnim učenjem te njihova bliskost s drag izvedbom.