Izvor našeg nezadovoljstva je bogaćenje vlasnika preko leđa šire grupe stanovništva, što nas već godinama osiromašuje i vodi u egzistencijalnu propast. To intimno nezadovoljstvo nužno je izraziti socijalnim buntom i izaći iz svojih stanova. Zato smo izašle na ulicu s pjesmama koje govore o društvenim razlikama, klasnoj solidarnosti te nadilaženju nacionalnih barijera, pjesmama koje su stoljećima služile političkom osnaživanju obespravljenih, ističe voditeljica zbora Edna Jurcan

Zbor Praksa svoj će svježe objavljen istoimeni prvi album predstaviti sutra u 19 sati u vrtu pulske Gradske radionice. Promocija debija slijedi nakon njihovog nedavnog povratka s turneje po Švedskoj. U posljednjih pet i pol godina, koliko djeluje, zbor je održao preko 80 nastupa, radionica, sudjelovanja na protestima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Austriji, Francuskoj i sada u Švedskoj.

Uz voditeljicu zbora Ednu Jurcan, aktualnu postavu čine Darling Pantelić - Strenja, Noela Paoletić, Ružica Stojaković, Sedina Cerovac, Tatjana Tomić, Milena Ramović, Alek Kosanović i Maja Džaja Maslovar.

Debitantski album sa 16 pjesama snimljen je u ožujku ove godine u Radnoj sobi Pionirski dom u pulskom Rojcu; za snimanje, mix i editing zaslužni su Edi Cukerić i Branko Crnogorčić, za grafičko oblikovanje Vjeran Juhas, a za fotografiju Anna Gaspotić. Autorska prava ustupili su Franci Blašković i Arinka Šegando, Darko Rundek i Predrag Kraljević (Termiti). Dizajn loga potpisuje Emil Jurcan iz Zadruge Praksa, pod čijim krovom i djeluje ovaj zbor. Tim smo povodom razgovarali s voditeljicom zbora Ednom Jurcan, koja je po struci arhitektica.

Iako smo žene, ne bojimo se!

- Zašto ste osnovali zbor?

- Svojedobni događaji u gradu, kao što je bio štrajk i otkazi u "Glasu Istre", štrajk i propast Arena trikotaže te želja gradskih vlasti da se privatizira poluotok Muzil, natjerali su nas da se nađemo i odlučimo što možemo učiniti da se i naš glas čuje. Konkretno, inicirala sam formiranje zbora nakon štrajka radnika u Areni Trikotaža, kada sam otpjevala "Sebben che siamo donne, paura non abbiamo" ('Iako smo žene, ne bojimo se'), talijansku pjesmu iz 19. stoljeća, simbol pobune poljoprivrednih radnica protiv njihovih šefova.

- Vaš se aktivizam, kako je ustvrdila etnomuzikologinja Ana Hofman, ne usredotočuje na prošlost, nego na sadašnjost , na aktualna pitanja.

- Izvor našeg nezadovoljstva je bogaćenje vlasnika preko leđa šire grupe stanovništva, što nas već godinama osiromašuje i vodi u egzistencijalnu propast. Mislimo da je nužno to intimno nezadovoljstvo izraziti socijalnim buntom i izaći iz naših stanova. Zato smo se okupile i izašle na ulicu s pjesmama koje govore o društvenim razlikama u kojima živimo, klasnoj solidarnosti te nadilaženju nacionalnih barijera, pjesmama koje su stoljećima služile političkom osnaživanju obespravljenih.

- Vjerujete u snagu pjesme i pjevanja?

- Mislimo da je pjesma jako snažan i prodoran medij za emancipaciju svih nas koji smo pogođeni trenutnom ekonomskom i političkom situacijom. To smo i same doživjele kada smo ispred pulske gradske palače pjevale na protestu protiv privatizacije pulske vojarne Muzil i kada je cijeli trg zajedno počeo pjevati gradskoj vlasti "Padaj silo i nepravdo". Jedna od stvari u našem repertoaru je španjolska anarhistička pjesma "Ay Carmela", koja u Rundekovu prepjevu romantičarski progovara "gdje se ova pjesma čuje tamo srce pobjeđuje". Svjesni smo da se samo pjevanjem neće promijeniti ova situacija, ali nadamo se da ćemo ponosno pjevati nove pjesme promjene koja će uslijediti. Volimo pjevati, a pjesme biramo tako da je tekst univerzalan, svevremen. Biramo pjesme koje u sebi ne spominju Tita, partiju, komunizam. Jedan broj ljudi ima tendenciju obilježiti nas kao "komuniste" ili "jugonostalgičare". No, mi nismo ni jedno ni drugo. Mi smo antifašisti. I pjevamo antifašističke pjesme. Ne samo iz razdoblja Drugog svjetskog rata i Jugoslavije, nego iz različitih razdoblja i iz različitih država - talijanske i francuske radničke pjesme, pjesme iz španjolskog građanskog rata… Ne pjevamo samo revolucionarne pjesme, već i novije, primjerice, "Sejmene" od Haustora, "Nebo" Električnog orgazma, "Vjernog psa" od Termita, Francijevu "Addio Pola"… Kakogod, smatramo da bi svatko trebao iskoristiti ono što najbolje zna raditi kako bi se pokušalo nešto promijeniti u ovakvom pasivnom i uplašenom društvu.

Povezane vijesti

• Vijenci u povodu Dana spomena grada Pule
• Zajedništvo triju naroda ni jedna politika ne može porušiti
• ZBOR PRAKSA: Uz klasnu solidarnost i nadilaženje nacionalnih barijera Pjesme će se učiti po sluhu, bez nota