Neven Ušumović (Mijat GAVRAN)
Povijest suvremene Gradske knjižnice Umag (koju su od osnutka 1957. godine vrijedno vodile Darinka Filić, zatim Adis Matković) započinje dolaskom Nives Franić u Umag 2000. godine, koju je na mjestu voditeljice Knjižnice zaposlila tadašnja ravnateljica umaškog Učilišta (u čijem sastavu je tada bila Knjižnica) Neda Fanuko. Već iste godine pokreće se međunarodna manifestacija Forum Tomizza
Nagrada Društva bibliotekara Istre je godišnja strukovna nagrada koju Društvo dodjeljuje pojedincima, svojim članovima, za iznimne zasluge u promicanju Društva i dugogodišnji uspješan rad u knjižničarstvu.
Nagrada Društva za 2018. godinu dodijeljena je Nevenu Ušumoviću, po struci profesoru filozofije, diplomiranom komparatistu književnosti, hungarologu i diplomiranom knjižničaru, ravnatelju Gradske knjižnice Umag. Svojim dugogodišnjim radom Neven Ušumović promicao je vrijednosti knjižničarske struke, profilirao rad Gradske knjižnice Umag koju je učinio prepoznatljivom i vidljivom u zajednici i jednoj od najuspješnijih narodnih knjižnica u našoj županiji, a i šire. Uz knjižničarski rad, Ušumović je aktivan član i sudionik niza manifestacija i tijela na istarskoj kulturnoj sceni, a ne manje važan je i njegov književni i prevoditeljski rad. Bio je to i povod za razgovor s njim.
- Vašim višegodišnjim radom promičete vrijednosti knjižničarske struke, te ste rad Gradske knjižnice Umag učinili prepoznatljivim i vidljivim, pretvorivši umašku knjižnicu u jednu od najuspješnijih narodnih knjižnica u našoj županiji, a i šire. Kako ste u tome uspjeli?
- Rezultat je to dugogodišnjeg rada i osobnog, kreativnog uloga kolegica s kojima sam radio i radim od 2002. godine, te, dakako, kontinuiranog ulaganja Grada Umaga u Knjižnicu i svestrane potpore njegovih institucija i udruga. Povijest suvremene Gradske knjižnice Umag (koju su od osnutka 1957. godine vrijedno vodile Darinka Filić, zatim Adis Matković) započinje dolaskom Nives Franić u Umag 2000. godine, koju je na mjestu voditeljice Knjižnice zaposlila tadašnja ravnateljica umaškog Učilišta (u čijem sastavu je tada bila Knjižnica) Neda Fanuko. Već iste godine pokreće se međunarodna manifestacija Forum Tomizza, započinje informatizacija poslovanja, redovita nabava knjiga, osmišljavaju se novi programski sadržaji i, istovremeno, vodi se rovovska (i uspješna!) borba za novi prostor i uređenje Knjižnice. Paralelno s tim polako se formira radni tim bez koga bi svaki daljnji korak u razvoju knjižničnog poslovanja u Umagu bio nezamisliv: pridružuju nam se Suzana Zenzerović i Tihana Dežjot Alessio (2004.), ubrzo i Ivana Martinčić (2007.); šest godina radila je u Knjižnici Maša Jakin, a od ovog ljeta s nama je Sara Blažević. Kao knjižničarski tim svakodnevno propitujemo perspektive naše male knjižnice u ovim turbulentnim vremenima za našu struku. I obično zažalim kada, zbog situacije i kratkog vremenskog roka, neku odluku moram donijeti sam.
- Umaška knjižnica je pravo kulturno sijelo tog dijela Istre, pravi dnevni boravak mnogim korisnicima, a uz to na programu su gostovanja sjajnih pisaca i drugih meštara od riječi. Je li Umag sam po sebi bio zahvalno mjesto za tako naprednu, otvorenu knjižnicu, ili se jednostavno dogodio splet okolnosti?
- Razvoj Grada Umaga u posljednja dva desetljeća posljedično je doveo i do razvoja svih kulturnih institucija, pa tako i Gradske knjižnice Umag. Naravno, razvoj infrastrukture kulturnih djelatnosti ima svoju dinamiku i svaka od tih oblasti ima svoje razvojne pragove i prepreke (lokalne, regionalne i nacionalne). Do velikih promjena ne bi došlo da vodeće uloge u odlučivanju oko smjernica razvoja kulture grada Umaga nisu imale stručne osobe, osobe s vizijom. Postupno, ta upornost dovela je i do političke i financijske potpore odgovarajućih instanci u gradskoj upravi, pa se o kulturi počinje razmišljati strateški, dakle dugoročno, usprkos ponekad nepovoljnim okolnostima. Zahvaljujući svemu tome, stari i novi građani Umaga postaju sve više svjesni da u vlastitom gradu mogu naći raznolike kulturne sadržaje, odnosno da ih mogu i moraju zahtijevati! To stvara jednu vrlo poticajnu atmosferu, a mi, akteri gradske kulture, doživljavamo to kao svojevrsni kreativni izazov i nadahnuće. (Vanesa BEGIĆ)