"VUK I SEDAM KOZLIĆA" TEATRA NARANČA: Simpatično, poučno, duhovito i zabavno

(Zoran BURAZEROVIČ)

Svake sezone Teatar Naranča priredi svojim najmlađim posjetiteljima, ali i onim nešto starijim, kojih je u subotu navečer bilo puno, neku kazališnu čaroliju baziranu na nekoj od poznatih klasičnih bajki ili priča za djecu, ili pak nešto posve novo.

Ovoga je to puta bio naslov "Vuk i sedam kozlića", jedna od najpoznatijih priča iz čudesnog svijeta braće Grimm. Iako su uz tu priču odrasle generacije i generacije, svako njezino uprizorenje donosi nešto novo i posebno.

Osim klasičnog sadržaja i neizostavnog sretnog završetka, tu je i stalno prisutna, ali nenametljiva didaktička komponenta, kao i upozorenje, na simpatičan način, da u svijetu vrebaju razne opasnosti i da treba biti pažljiv. Zločesti vuk može u metaforičkom smislu korespondirati i brojnim opasnostima koje predstavlja mreža svih mreža, ili pak zlonamjerni ljudi koji se u toj mreži kriju. Ili pak čitav niz više ili manje opasnih situacija s kojima se susreću najmlađi. Ujedno, to je priča o slozi unutar obitelji, te o odnosu braće i sestara, koji su nerijetko, tijekom odrastanja, živahni.

Priča govori o malim kozlićima koji ostaju sami kod kuće i suoče se s prijetnjom strašnog vuka. Iako su upozoreni da ne nasjedaju na njegove spletke, oni ipak pokleknu i postanu njegove žrtve. U bajci prevladava najvažnije načelo, a to je pravednost zbog čega će se dobri likovi spasiti, dok će loši biti kažnjeni.

Također, didaktička komponenta priče ukazuje da i najmlađi mogu učiniti puno, te kako treba biti snalažljiv, mudar i spretan.

I ovoga je puta u tekstualnome dijelu bilo elemenata koji su se referirali na svakodnevicu, s aluzijama i metaforama koje su bile zornije nešto starijoj publici, ali su svejedno nasmijale najmlađe. Kada se vuk pretvorio u zeca, postao je automatski Zečić, da upravo onaj poznati Zečić, iako je trebao biti zečić. Upravo takve tekstualne igre aluzija bile su simpatičan dio predstave.

Svoje prve režije, upravo za ovu predstavu, prihvatila se pulska glumica Romina Vitasović Lučić, a tekst je preradio i prilagodio Majkl Mikolić. Provjereni tim Naranče pobrinuo se za glazbu (Sandro Lučić), scenografiju (Breza Žižović), koreografije (Andrea Gotovina), a kostimografkinja je Valentina Ferlin. Tekstovi songova su djelo Luke Juričića, a grafički dizajn potpisuje Martina Gašparović.

I za kraj, recimo tko je tu bio najvažniji. Bili su to mladi glumci Naranče, uz nešto starije kolege, koji će se u raznim alternacijama izmjenjivati u predstavi. Oni su: Lara Živolić, Krešimir Jelić, Eva Ikić, Lucija Soldo, Anja Brščić, Gea Gallo, Debora Sanković, Alessia Vodopia, Nikolina Despić, Erik Vido, Bruno Pendić, Marko Vodopija, Marko Hasanović i David Paćalat. (Vanesa BEGIĆ, snimio Zoran BURAZEROVIĆ)