U promociji je video linkom iz Njemačke sudjelovao Zvonimir Freivogel; a u Puli su o knjizi govorili dr. sc. Bruno Dobrić i David Orlović (Z. ANGELESKI)
To je još uvijek, kako je naglasio urednik knjige dr. sc. Bruno Dobrić, jedina iscrpna povijesno-vojnopomorska monografija na hrvatskom jeziku na temu Prvog svjetskog rata na Jadranu. Pretisak knjige ima 452 stranice, s raritetnim ilustracijama
Kada 20. prosinca 1914. godine kao 18-godišnji zapovjednik barkase bojnog broda "Radetzky" sudjeluješ u potapanju francuske podmornice "Curie" u Puli prilikom njezina smionog pokušaja prodora u glavnu austrougarsku pomorsku bazu (s ciljem torpediranja nekoliko usidrenih ratnih brodova, a kada se "Curie" zaplela u protupodmorničke mreže i bila primorana na izron, nakon čega ju je lučka obrana potopila jakom topničkom paljbom), a zatim tri desetljeća kasnije o tome, ali i o svim važnijim događajima i operacijama u prvim dvjema godinama Prvog svjetskom rata na Jadranu napišeš vrijednu knjigu, kao što je to 1945. godine učinio Vili A. Bačić, za sve ljubitelje lokalne povijesti čini se više nego dovoljnim razlogom za nabavku tog njegovog djela "Povijest Prvog svjetskog rata na Jadranu".
Tim više jer je autor tada u objektivnom znanstvenom pristupu koristio francuske i talijanske arhivske izvore, pa tako i autentične zapise posade potopljene podmornice "Curie", što daje dramskog materijala za filmsku ekranizaciju. Među tada najsuvremenijim podmornicama na svijetu, "Curie" s 28-eročlanom posadom bila je duga 52,1 m, a široka 5,4 metara te naoružana s jednom pramčanom torpednom cijevi.
Sličan je pristup autor primijenio i za opis čuvenog rušenja cepelina talijanskoga mornaričkog zrakoplovstva Città di Jesi nešto prije ponoći 5. kolovoza 1915. godine (dugačkog 90 i širokog 19 metara, čija je ukupna nosivost bombi iznosila oko 600 kilograma, s maksimalnom brzinom od 50 čvorova), koji su tegljači dovukli u pulsku uvalu Saccorgiana.
Sedamdeset i pet godina nakon njene prvotne objave u Zagrebu, ovih ju je dana ponovno dostupnom učinilo pulsko društvo "Viribus unitis", objavivši njen iznimno vrijedan pretisak koji su u četvrtak u prostorijama Sveučilišne knjižnice u Puli predstavili urednik knjige dr. sc. Bruno Dobrič, povjesničar David Orlović. U promociji je video likom iz Njemačke sudjelovao Zvonimir Freivogel (Zagreb, 1955), po struci stomatolog, no pasionirani proučavatelj pomorske i mornaričke povijesti, posebice na Jadranu, koji je od 1991. naovamo objavio niz knjiga i članaka s pomorskom tematikom u Njemačkoj, Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Velikoj Britaniji, Poljskoj, Češkoj, Rusiji i SAD-u.
Prvotno je knjiga objavljena 1945. u ediciji Pomorska knjižnica Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda u Zagrebu, s podnaslovom: "Prvi dio: do proljeća 1916. godine". Na početku knjige autor navodi da je u pripremi drugi dio, naslovljen 'Do kraja rata 1918', no on nije objavljen. Taj je dio u knjizi nadopunio Zvonimir Freivogel pregledom pod naslovom "Zbivanja od proljeća 1916. do kraja rata". On se pulskoj publici javio iz njemačkog Coburga.
Mladi pulski povjesničar David Orlović kazao je, među ostalim, da se u Bačićevoj procjeni - suprotno raširenim tvrdnjama da je prilikom neslavnog potonuća admiralskog broda "Viribus unitis" 1. studenog 1918. u pulskoj luci poginulo 300 do 400 članova posade - taj broj žrtava kreće od najmanje 70 do 100 ljudi.
Kako je kazao dr. Bruno Dobrić, u knjizi su podrobno prikazane i suparničke mornarice koje su ratovale na Jadranu, posebno francuska i talijanska.
- Glavninu knjige čine prikazi - popraćeni brojnim crtežima i fotografijama - svih važnijih operacija i događaja tijekom Velikog rata na Jadranu te autorove pronicljive vojnopomorske analize tih zbivanje, rekao je Dobrić.
Autor knjige Vili A. Bačić, kako navodi Freivogel, rođen je u Puli 3. srpnja 1896. godine. Taj budući doktor prava navodio se 1941. na popisu časnika jugoslavenske Kraljevske ratne mornarice kao kapetan bojnog broda, a predavao je pomorsku povijest Vojno-pomorskoj akademiji u Gružu, da bi od 1944. bio diplomatski poslanik u Trstu. Nakon sloma NDH nije se vraćao u domovinu; spominje se da je 1967. bio odvjetnik u Limi u Peruu, a posljednje godine života proživio je u Beču, gdje je i umro 17. lipnja 1969. godine.