"ŽENE OTPORA - OD ISTRAŽIVANJA DO DRUŠTVENOG PAMĆENJA"
Uloga žene u borbi protiv fašizma ne da se ne može zanemarivati, nego je bila i ključna
Petra Šarin, koja se bavila ilegalnim radom u okupiranom Zagrebu od 1941. do 1945., na okruglom stolu spomenula je Dragicu Končar koja je tisak potajice prenosila u košari s voćem i povrćem, ili pak četiri sestre Filipović koje su u stanu na Trešnjevci noću proizvodile antifašistički tisak da bi na kraju sve završile u logoru, a dotakla se i sudbine sestara Baković koje su vodile i trafiku, dok jednu od sestara ustaše nisu uhitile i mučile do smrti, no ona nije odala svoje kontakte, a druga se bacila sa zgrade
Skupom je zaključeno pulsko gostovanje izložbe "Žene otpora - žene u borbi protiv fašizma 1936.-1945." (Snimio Duško Marušić Čiči)
Okrugli stol i predavanje "Žene otpora - od istraživanja do društvenog pamćenja" održano je preksinoć u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli čime je zaključeno pulsko gostovanje izložbe "Žene otpora - žene u borbi protiv fašizma 1936.-1945.". Radi se o projektu kojim španjolska Udruga za obnovu povijesnog sjećanja želi približiti važnost aktivne uloge žena u otporu fašizmu u različitim dijelovima Europe, a putujuća izložba gostovala je u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Hrvatskoj, a idući mjesec bit će održana i u Portugalu.
Društveno pamćenje
Razgovor su moderirale Ana Lovreković i dr. sc. Sanja Horvatinčić, suradnice projekta i autorice hrvatskog dijela izložbe, a na okruglom stolu sudjelovale su prof. dr. sc. Mila Orlić, povjesničarka i izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, zatim Tina Filipović, povjesničarka, doktorandica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i asistentica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli te Petra Šarin, povjesničarka umjetnosti i doktorandica pri FCSH / Sveučilištu Nova u Lisabonu.
Na tragu tematskih isječaka koje su autorice odabrale kao relevantne i od kojih polazi dio izložbe koji se odnosi na jugoslavenski, ali i talijanski povijesni prostor, kroz razgovor su nastojale otvoriti širu perspektivu organiziranja žena na području Istre i sudjelovanja u različitim vidovima otpora fašizmu. Sudionice okruglog stola zanimalo je što još predstoji istražiti u kontekstu povijesti žena na prostoru Istre te kako su dosadašnja istraživanja, suvremene politike sjećanja, kao i kritika tih politika oblikovale društveno pamćenje na generacije žena koje su ustale protiv fašizma, istovremeno zaslužne za izborenu razinu emancipacije u promatranom periodu.
Žene i ilegalne tiskare
Petra Šarin, koja se bavila ilegalnim radom u okupiranom Zagrebu od 1941. do 1945. godine u kontekstu projekta "Kartografija otpora", nije isključivo gledala rodnu perspektivu, pozabavila ilegalnima tehnikama (improvizirane varijante tiskara), a zanimalo ju je na koji način je bilo moguće proizvoditi tisak u centralnom gradu Nezavisne države Hrvatske i koje su bile sudbine ljudi koji su se bavili tom produkcijom, što se proizvodilo, kako se distribuiralo itd. Došla je do zaključka da je uloga žena, posebice u posljednjim godinama rata kada se velik broj muškaraca priključio partizanima bio izuzetno bitan, a još prije okupacije proizvodili su se brojni antifašistički listovi. Velik broj žena je radio u tim tehnikama, ali se bavio i distribucijom tiska. Spomenula je u tom kontekstu Dragicu Končar koja je tisak potajice prenosila u košari s voćem i povrćem, ili pak četiri sestre Filipović koje su u stanu na Trešnjevci noću proizvodile antifašistički tisak da bi na kraju sve završile u logoru, a dotakla se i sudbine sestara Baković koje su vodile i trafiku, dok jednu od sestara ustaše nisu uhitile i mučile do smrti, no ona nije odala svoje kontakte, a druga se bacila sa zgrade. Spomenula je i Ljerku Kirac Dulčić koja iz Zagreba uspostavljala radio vezu sa slobodnim teritorijem.
- Uloga žene ne da se ne može zanemarivati, nego je bila i ključna, pojasnila je Šarin.
Memorija i odgovornost
Mila Orlić prije nekoliko godina bavila se logorima za prisilni rad u Italiji i deportacijama prvo u Italiju pa nakon kapitulacije Italije u Njemačku u logore poput Mathausena ili Dachaua. No, kako kaže, jako je malo tragova što se tiče ženskih osoba, poput Dore Matijević, a našla je i fond fotografija ratne fotoreporterke Elvire Kon iz fašističkog logora Kampora na Rabu. Htjela je da se ta tema predstavi široj javnosti kroz izložbu, ali nikog to nije zanimalo. U Italiji je pritom postojao i postoji problem javnog suočavanja s tim dijelom prošlosti. S tim u vezi istaknula je da u Italiji postoji Dan sjećanja na holokaust i ubrzo nakon njega Dan sjećanja na fojbe i u oba slučaja Italija se postavlja kao žrtva u Drugom svjetskom ratu, prvo nacističke Njemačke i onda komunističke Jugoslavije ignorirajući svoju fašističku prošlost i konclogore koji su u njoj postojali. Njeno izlaganje otvorilo je pitanje memorije, izbjegavanja odgovornosti i zamjena teza koja je prisutna i u Hrvatskoj.
Tina Filipović pozabavila se ulogama žena u Savezu udruženja boraca oslobodilačkog rata (SUBNOR), s tim da se fokusirala na dvije mikrolokacije odnosno općine koje su u razdoblju kasnog socijalizma preuzele ulogu krojenja svakodnevnog života, lokalne politike, lokalnih inicijativa i svega što je socijalistički čovjek trebao u svojoj životnoj sredini odlučiti, pridonijeti i pobrinuti se za svoje potrebe. SUBNOR je bila društveno-politička organizacija koja stremi donošenju odluka i izgradnji socijalističkog čovjeka, smatra se dominantno muškom organizacijom što u jednom dijelu i stoji, napominje Filipović, ali ističe i da su žene u toj organizaciji potrebne jer se kao veteranke rata brinu za taj ženski dio veteranskog društva i u velikoj mjeri nisu istaknute kao nešto posebno u toj organizaciji. Kasnije im se podižu spomenici, po njima se nazivaju ulice i trgovi i kada ih se spominje kao sudionice u narodnooslobodilačkoj borbi predstavlja ih se kao žene bez kojih sam taj narodnooslobodilački pokret, pogotovo u Istri, ne bi bio moguć. Filipović ističe i da su Istri mnoge žene bile među osnivačicama narodnooslobodilačkih odbora ili su činile polovicu članstva prvih takvih odbora u Istri te je njihova uloga neizmjerno važna i nastavlja se cijeniti i nakon rata. Čak je i broj žena u istarskom SUBNOR-u u nekim organizacijama bio iznenađujuće visok.
Svjedočanstva žena Istre
Nakon okruglog stola povjesničar Igor Šaponja održao je predavanje praćeno odabranim video svjedočanstvima žena Istre koje su preživjele fašističku okupaciju, teror te aktivno sudjelovale u antifašističkom otporu u Drugom svjetskom ratu. Šaponja je kroz svoje predavanje predstavio rad Istarskog povijesnog društva, projekta "Istarske sudbine" koji je u velikom projektu "Stoljeće europskog antifašizma – Istra između globalnog i lokalnog" objedinio velik dio njihovog rada gdje su objavili 40-ak svjedočanstava na mrežnim stranicama društva. Budući da je izložba posvećena ženama Šaponja je predavanje koncipirao kao pregled otpora i situacije kroz pogled žena na rat, odnosno kroz svjedočanstava sudionica rata. Između ostalog, kroz nekoliko svjedočanstva pokazao je i što se događalo u Istri prije odlaska u logore i u tim "raštrelamentima", uz podsjećanje na stradanje civilnog stanovništva. Prikazan je i Šaponjin film "Šjora Rina Smajla" iz produkcije Pulske filmske tvornice, o sudionici partizanskog pokreta iz Istre koja je završila u koncentracijskom logoru Bergen Belsen.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
