U NOVIGRADSKOM MUZEJU LAPIDARIUM: Dijalog bezvremenskog Vlahe Bukovca i suvremene umjetnice Ane Požar Piplica

Sve je u životu krhko i podložno promjenama, pa se tu odlično uklopila mlada umjetnica Ana Požar Piplica čiji radovi, otisci u vosku, simboliziraju upravo te stalne promjene, sintetizirao je oba izložbena postava pročelnik Torbica pozdravivši prisutne na prvoj izložbi Bukovca u Novigradu

Pozdravljajući posjetitelje i goste iz Dubrovnika prilikom otvorenja izložbi "Portreti obitelji" velikana i utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstava, najplodnijeg majstora portreta Vlahe Bukovca (1855.-1922.) i suvremene multimedijalne umjetnice Ane Požar Piplice (1968.) koja se predstavila izložbom "Istovremeno" u nesvakidašnjoj tehnici voska, pročelnik županijskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti Vladimir Torbica povukao je u jednoj rečenici višeznačnu paralelu između Bukovca i ovih prostora, podsjećajući da se Bukovac rodio u Cavtatu kao Biagio Faggioni i zvao se tako do svoje dvadesete godine, kada se pohrvatio što je tada bila učestala pojava.

Promjene

- Promjene su bile česte, pod utjecajem povijesnih prilika koje su se mijenjale, a mi koji živimo na ovim prostorima razumijemo okolnosti nastanka tih promjena. Sve je u životu krhko i podložno promjenama, pa se tu odlično uklopila mlada umjetnica Ana Požar Piplica čiji radovi, otisci u vosku, simboliziraju upravo te stalne promjene, sintetizirao je oba izložbena postava Torbica pozdravivši prisutne na prvoj izložbi Bukovca u Novigradu.

Izložbe organizirane u Lapidariumu nastavak su prošle godine započetog ciklusa "Upoznajmo hrvatske muzeje" u Novigradu.

- Nakon Muzeja Grada Vukovara i Muzeja Vučedolske kulture, suradnje ostvarene u protekloj godini, ove smo izložbu realizirali u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik i zbog prilagodbe našem manjem muzejskom prostoru odabrana je jedinstvena i intimna tema Bukovčevih obiteljskih portreta i radovi umjetnice Ane Požar Pipilica sa suvremene umjetničke scene Dubrovnika, ujedno i restauratorice Bukovčevih radova, kazala je ravnateljica Lapidariuma Jerica Ziherl.

Među Bukovčevim najdražim i najčešćim modelima bili su članovi uže obitelji, prvo supruga Jelica, pa kćeri Marija, Jelica i Ivanka te sin Ago sjedinjujući na taj način najdragocjenije stvari u vlastitom životu: obitelj i slikarstvo. Upravo zato ova Bukovčeva izložba otkriva nam svijet obiteljske idile i intime umjetnika, kao i njegov prelazak u različite slikarske pravce koje je razvijao kroz parišku, zagrebačku, cavtatsku i prašku fazu. Tako iskusno oko promatrača može jasno otkriti majstorije brzog i lakog poteza kista Bukovaca kao realističnog slikara, impresionista, zatim njegove varijante poentilizma i naposljetku kao rodonačelnika hrvatske moderne.

Svijetla skala

U tematskom odjeljku radova nastalih u Cavtatu (1898.-1902.) koji su uglavnom rađeni u pleneru, uz prisustvo jarke dnevne svjetlosti u svijetloj skali boja u kojoj dominiraju bjeline, odmah se može zaključiti da "ni u jednom razdoblju nije u Bukovčevu opusu bilo toliko sunčanih i svijetlih slika kao upravo u ovih nekoliko godina provedenih na Jadranu", davno je zapisala Vera Kružić Uchytill.

Pa tako portret "Umjetnikova djeca iz 1900. godine", najvjerojatnije studija nastala ispred obiteljske kuće u Cavtatu, u sebi sažima sve značajke portreta iz rečene faze.

Tijekom praškog perioda (1902.-1922.), kada je slikar radio na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu, povukao se u osamu obiteljskog života, radeći portrete obitelji u interijerima. U tom periodu ostvaruje neke od svojih najboljih portreta obitelji, iako su likovni stručnjaci iz tog vremena smatrali da Bukovac stagnira i da je utonuo u fazu dekadencije. Naprotiv, baš u tim radovima, na kojima proviruju tankoćutni fragmenti mira i iste scenografije gdje se izmjenjuju opušteni modeli u različitim pozama, prisutna je Bukovčeva neobična dimenzija bezvremenosti, odnosno metodološka i poetička novost u "varijacijama na temu", zapisao je svojevremeno u knjizi o Bukovcu Igor Zidić.

U Pragu svoje kćerke Jelicu i Ivanku Bukovac, koje su bile prve žene studentice na Akademiji likovnih umjetnosti, s neskrivenim očinskim ponosom zadivljeno slika s ikonografskim atributima, što je zamjetno u portretu "Kćerka Jelica slika" (1921.), te "Mlada umjetnica" (1914.), u zamrljanoj slikarskoj kuti. Na novigradskoj su izložbi zbog usporedbe s očevim likovnim opusom izložena i dva djela Ivanke i Jelice Bukovac, i to njihovi autoportreti.

Majstor portreta

O samom je konceptu novigradske izložbe i iznimnom majstoru portreta Bukovca, prisutne upoznala Rozana Vojvoda, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.

- Nakon Bukovčeva vjenčanja s Jelicom Pitarević iz imućne dubrovačke obitelji, ona postaje konstanta njegova portretnog stvaralaštva još od najranije dobi slikanja u pariškom razdoblju (1877.-1893.), pa zatim u zagrebačkoj fazi (1893.-1898.), gdje se rađaju kćeri Marija, Jelica i Ivanka, koje uz sina Agu kasnije slika u svim slikarskom fazama. Stoga smo se odlučili u Novigradu za izložbu portreta obitelji s naglašenom intimnom komponentom izabravši djela iz cavtatske faze i najplodonosnije Bukovčeve faze slikanja iz Praga, pojasnila je Vojvoda opisujući cjeloživotni likovni opus jednog od najutjecajnijih hrvatskih slikara. Nastavno je predstavila i drugu izložbu "Istovremeno“, specifične, suvremene dubrovačke multimedijske umjetnice Ane Požar Piplica, ujedno restauratorice, opisujući njezin osebujan i taktilan odnos prema materijalima koje obrađuje i oblikuje. Tako je radeći na restauratorskim poslovima u crkvama sakupljala vosak, filtrirala ga, pripremila, te je koristeći predmete i kalupe iz prošlosti prema kojima su nekada ljudi imali drugačiji pristup, osmislila koncept ove "voštane" izložbe. U razdoblju od 1999. do 2017. godine izradila je prema starim kalupima nove ploče od voska s prikrivenim tragovima ili otiscima jednog vremena stavljajući ih u proračunati princip izlaganja, ciljni koncept recentne izložbe, aludirajući na to da se kroz određeni pulsirajući vremenski rok može svašta očekivati i dogoditi.

- Upravo zato je zanimljivo promatrati u kontekstu Lapidarijuma slikaričino stavljanje u suuodnos fragilnost materijala voska i ovog sačuvanog kamena u muzeju, skulptura iz predromaničkog razdoblja koje su netaknute nadživjele mnoga stoljeća. Prolaznost i destrukciju današnjeg vremena prema materijalima umjetnica je prikazala i kroz video-zapis snimivši propadanje jednog hotela u Dubrovniku, gdje šačica ljudi šećući u hotelskoj praznoj "utrobi" simulira život u apokaliptičnoj pustoši, kazivala je Vojvoda pojasnivši time poveznicu dviju izložbi.

Projekt "Upoznajmo hrvatske muzeje" realiziran je uz potporu Ministarstva kulture RH, Grada Novigrada i Grada Dubrovnika, a

izložbe ostaju otvorene do 18. studenog. (Sanja BOSNIĆ)