Najstarija skupna izložba suvremene umjetnosti u Hrvatskoj - porečki Annale, koja zadržava kontinuitet izlaganja od utemeljenja 1961. godine, ove godine nosi naziv Priroda, društvo i druge priče. Izložba je otvorena u četvrtak navečer u Istarskoj sabornici, a okuplja radove suvremenih umjetnika koji tematiziraju prirodu kao mjesta fizičkog i mentalnog prostora te kao otisak društvenih, povijesnih, ideoloških, egzistencijalnih, kulturoloških, rodnih i drugih priča.

Na ovogodišnjem 58. Annalu svoje radove izlažu Maddalena Ambrosio, Zrinka Barbarić, Tomislav Brajnović, Jasenka Bulj, Marcus Doyle, Sebastijan Dračić, Vitar Drinković, Silvija Đolonga, FOKUS grupa, Isabelle Hayeur, Michal Iwanowski, Ivan Kožarić, Andrej Kurtin, Florence Lazar, Petra Orbanić i Marija Plečko, Zoran Pavelić, Marina Paulenka i Borko Vukosav, Kristina Pongrac, Igor Ruf, SofijaSilvia, Robertina Šebjanič, Bojan Šumonja i Marko Jakše, Ivan Tudek, Nora Turato, Nikola Ukić, Zlatan Vehabović, Sandra Vitaljić, Mirjana Vodopija, Silvio Vujičić i Sonja Vuk.

Na otvaranju su publiku pozdravili gradonačelnik Poreča Loris Peršurić, županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Snježana Radetić i ovogodišnja izbornica Annala Nataša Ivančević.

-Nije nam cilj prikazati povijesni pregled bavljenja navedenom temom, već različite primjere recentnog stvaralaštva, rekla je Ivančević, povjesničarka umjetnosti, pomoćnica ravnatelja i muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, koja više od 20 godina radi u muzejskoj struci, te je dosad autorski osmislila i realizirala 60-ak izložbi suvremenih umjetnika. Na samom otvorenju performans Leaning is the new sitting imala je umjetnice mlađe generacije Nora Turato, koja trenutno boravi u Amsterdamu na prestižnoj rezidenciji pri Rijksakademie van Beeldende Kunsten.

Prije toga u kinodvorani je prikazana hrvatska premijera dokumentarnog filma Kamen. Francuska umjetnica i redateljica Florence Lazar razotkrila je kako su uspostavljeni novi mitovi, nacionalni i vjerski, na području Republike Srpske, gdje se iskapanjem, preoblikovanjem i dislokacijom starog kamena grade različiti falsifikati. Redateljica je na otvorenju Annala rado popričala s posjetiteljima o svom filmu.

Annale ove godine okuplja 34 autora čiji su radovi podijeljeni u šest tematskih cjelina koji prikazuju medijski raznorodna djela recentne umjetnosti koja problematiziraju prirodu kao javni prostor, kao prostor kolektivnog ili osobnog sjećanja, istražuju dijalektički i antagonistički odnos prirode i kulture, kao i posljedice narušene ravnoteže u najnovije doba. Priroda je pojam kojim definiramo ne samo fizički svijet nego i uvjete naše fizičke, političke, društvene i metaforičke interakcije. Umjetnik posredstvom odlazaka u prirodu ili upotrebom materijala iz prirode koju tretira kao objekt ili subjekt djela govori o doživljaju sebe i svijeta, proučava njezine vitalne procese, sposobnost samoobnavljanja i transformacije.

Kako nadalje piše u katalogu izložbe, Antropocen je novo geološko razdoblje Zemlje obilježeno razornim ljudskim djelovanjem na prirodnu ravnotežu, a započelo je 50-ih godina 20. stoljeća. Najveća cjelina izožbe nazvana je Umjetnost u razdoblju antropocena okuplja radove umjetnika koji različitim kritičkim diskursima donose sliku svijeta i slutnju budućnosti te progovaraju o stanju i posljedicama antagonizma prirode i kulture. U cjelini nazvanoj Vitalizam prirode izloženi su radovi koji su nastali upotrebom tvari i materijala prirodnog i životinjskog porijekla, istraživanjem njihova potencijala, samoodrživosti te procesa pretvorbe. U suvremenoj umjetnosti temu pejzaža zamjenjuje širi pojam prirode koja postaje prostor iskaza osobnog rukopisa i užitka stvaranja, kao i simbolički prostor propitivanja egzistencijalnih i globalnih pitanja. U radovima pod nazivom Konstruiranje prirodom umjetnici se koriste prirodom kako bi stvorili nove vizualne konstrukte i tako učinili svoj doživljaj svijeta vidljivijim.

Ne postoji nevino mjesto na Zemlji tvrdnja je Michala Iwanowskog i naziv cjeline koja okuplja radove Michala Iwanowskog, Sandre Vitaljić, Marine Paulenke i Borka Vukosava, te Zorana Pavelića. Radovi posreduju fotografske narative prirode koji problematiziraju osobnu, obiteljsku ili kolektivnu traumatičnu povijest. Traume je moguće iscijeliti uspostavom kulture sjećanja lišene revizionizma i ideologizacije. Odraz osobnih sjećanja, povratka u djetinjstvo ili evociranja traume zbog neuspjele ljubavi mijenama prirode, dio su tema koje se reflektiraju kroz konstruiranje ili fotokolažiranje prirode. Ovaj dio radova okupljen je u cjelini pod nazivom Priroda kao refleksija egzistencijalnog.

Annale je potpomognut je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Istarske županije, Grada Poreča i Turističke zajednice grada Poreča. Donatori izložbe su Valamar Riviera, Kunsttrans, Vina Rossi i Kampanjola. Organizator je Pučko otvoreno učilište Poreč koje zahvaljuje Muzeju moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke i Muzeju suvremene umjetnosti iz Zagreba na posudbi radova.

(T. KOCIJANČIĆ, snimio Andi BANČIĆ)