Kao geolog je, kaže Lebedev, naišao i na ostatke logora iz Gulaga. "Bilo je šokantno, mislio sam da bivši kampovi postoje samo u memoarima", kazao je. A onda je u arhivu svoje bake pronašao dokumente koji su pokazali da je njezin drugi suprug bio šef jednoga takvog logora * Zamislite, recimo, da nije postojao Haški sud koji je osudio Slobodana Miloševića i da je Milošević danas slobodan i živ; onda ćete dobiti sliku suvremenog stanja Rusije, kaže Lebedev

Velik broj renomiranih međunarodnih i domaćih autora i promocija njihovih značajnih knjiga - programski zgusnutih na relativno malom mjestu za vrijeme svakog od desetak sajamskih dana - zna ponekad na pulskom Sajmu knjige u Istri s medijske pozicije nepravedno zasjeniti, time i marginalizirati velikog autora i njegovo djelo. Čini se da je to ovaj put bio slučaj s nagrađivanim ruskim piscem, geologom i odvažnim istraživačem Sergejem Lebedevom, autorom romana "Granica zaborava", koji u izdanju zagrebačke Frakture istodobno donosi obiteljsku sagu i putopis, kroniku vremena i triler. Lebedev je ovom knjigom dospio na listu deset najboljih romana The Wall Street Journala i priskrbio si usporedbe sa Solženjicinom.

Veliki ruski roman

Potvrđuju to i riječi norveškog književnog velikana Karla Ove Knausgårda koji je za The New York Times Magazine izjavio: "Upoznao sam Sergeja Lebedeva. U njemu ima nešto nepokorno, zbog čega me podsjeća na zvijer koja ne pušta ono u što je zarila zube. Lebedevljeve se knjige bave poviješću. Ona se nadvija poput sjene nad sve što je napisao. A činjenica da je njezina prisutnost toliko jaka, upućuje na to da ti sukobi i napetosti još uvijek nisu riješeni, da još uvijek pritišću rusko društvo na mračan, ali i opipljiv način".

Sergej Lebedev je iz Moskve, pisac s imenom jedne od niza figura iz ruskoga javnog života koje pamte velike enciklopedije. Dolazi nakon važnih kemičara i znanstvenika, šahista i nogometaša koji su se tako zvali, ali ni on u književnost ne ulazi izravno, već držeći se obiteljske, geološke tradicije preko višegodišnjega staža u ekspedicijama na dalekom sjeveru.

Kao geolog je, kaže, naišao i na ostatke logora iz Gulaga. "Bilo je šokantno, mislio sam da bivši kampovi postoje samo u memoarima", kazao je.. A onda je u arhivu svoje bake pronašao dokumente koji su pokazali da je njezin drugi suprug bio šef jednog takvog logora: Bio je to poticaj da zaroni u obiteljsku povijest, u priču iz koje će nastati "Granica zaborava".

Miljenko Jergović je, pišući o njegovom omanu, rekao da je kod nas napokon došao veliki ruski roman.

Kad obitelj kupi vikendicu u predgrađu uz šumu, naslijedi brigu o slijepom starom vrtlaru sa susjedne parcele. Premda nije ni rođak ni prijatelj, čovjek kojeg počnu nazivati Drugim Djedom postaje autoritet u obitelji: na njegov nagovor mlada žena unatoč životnoj opasnosti odustane od pobačaja. Naizgled bezopasan, Drugi Djed ipak na suptilan način polaže pravo na dječačića, a svojom krajnjom žrtvom zauvijek zapečaćuje njihov odnos. Kad puno godina poslije, kao Djedov nasljednik, pronađe u pisaćem stolu nekoliko neobičnih figurica i dopisnice s krajnjeg sjevera zemlje, mladi čovjek ne uspijeva zatomiti poriv da istraži njegovu prošlost. Otkriva da djed nije bio žrtva staljinističkog terora, nego krvnik i kao upravitelj logora na sjeveru zemlje, produžena ruka staljinističkog sustava.

Obiteljsko iskustvo

Ivana Peruško Vindakijević (Pula, 1979.) docentica na Katedri za rusku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu podsjetila je na pulskoj promociji romana da su antisovjetski ili asovjetski pisci uvijek bili popularni na Zapadu, pitajući zatim Lebedeva uklapa li se on u stereotipsku sliku Rusije kao jako problematične zemlje s jako problematičnom prošlošću, a možda i sadašnjošću. Odgovorio je da nije slučajno što ova knjiga ne počinje u Rusiji, nego u Europi.

- Gulag odnosno staljinistička, logorska prošlost nije samo prošlost Rusije, već je to svjetska prošlost. Ovo ljeto bio sam na sjeveru Rusije, na možda najužasnijem mjestu na kojem je 1937. godine strijeljano 9.000 ljudi. Tamo leže ljudi različitih nacionalnosti, Nijemci, Amerikanci, Poljaci, Francuzi. Drugim riječima, tamo je okupljen čitav svijet. I neovisno o tome što su neki bili profesori, inženjeri , geolozi, oni su odmah po dolasku u Sovjetski savez deportirani na to užasno mjesto, kazao je Lebedev i nastavio: "Čini mi se da svijet danas očekuje od nas da osmislimo i opišemo što se tamo dogodilo. Moja knjiga je pokušaj da dam odgovor. U Berlinu je 2016. godine bio europski kongres pisaca, na kojem je hrvatska predstavnica bila spisateljica Ivana Sajko. I kad smo u kuloarima govorili, ispostavilo se da dvije trećine sudionika ima obiteljsko iskustvo da je neposredno netko od njihovih članova obitelji završio u logoru. Ne radi se specifičnoj sovjetskoj odnosno ruskoj povijesti, već je to povijest koja nas sve dubinski povezuje, a naša zajednička zadaća je da te niti pokažemo i objasnimo".

Proživjeti traumu

Ovaj je njegov roman Sergej Ušakin, poznati antropolog i profesor slavenskih književnosti na Princetonu, usporedio s čuvenom slikom lika norveškog ekspresionista Edvarda Muncha; kazavši da je "Granica zaborava" romaneskna verzija slike "Krika".

Solomon Bolkov, rusko američki kulturolog i povjesničar kaže da je ova knjiga o gubitku nacionalnog sjećanja i moralnim posljedicama toga gubitka. Autora u romanu opsjeda božica pamćenja Mnemozina, koja ga vrača u staljinistički teror, u ledeni had na sjeveru Rusije. Zašto?

- Vjerojatno znate da je Dostojevski napisao jako poznat roman "Zločin i kazna". Ta sintagma je ušla u optjecaj ruskog jezika i postala obična stvar. No, ako ćemo ozbiljno govoriti o sovjetskom 20. stoljeću, onda imamo novu sintagmu: Imamo zločin koji visi u zraku, bez kazne. Nemamo kazne! U našoj povijesti imamo milijune i milijune žrtava, i što se poduzelo po tom pitanju? Dogodila se represija, ali ta je represija opstala u zraku. Najvažnije je pitanje tko je počinio taj zločin, tko je zlikovac, tko je taj negativni lik koji treba biti na sceni. I mi nikako da dobijemo taj odgovor. I dan danas. A ako tog zlikovca nema na sceni, ne možemo govoriti o tragediji, ne možemo percipirati da se dogodila tragedija. I tada, naravno, jedino preostaje da tragedija bude potisnuti skriveni, osobni ili nacionalni osjećaj, pojasnio je pisac.

- Moj osobni cilj je da vratim na scenu tog zlikovca koji cijelo vrijeme odsustvuje, a bez kojeg ne možemo proživjeti tu traumu. Povijesno i po tradiciji dogodilo se tako da je kod nas književnost zamjenjivala institucije. Nismo imali prava sredstva, pravne mehanizme da kroz to prođemo. Moj je roman, zapravo, pokušaj da govorim o odgovornosti. Roman je umjetnički odgovor na ono što je Karl Jaspers pokušao napisati o Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, kazao je Lebedev.

Polivalentni tekst

- Također, u osobnom smislu, ja sam, s jedne strane, kao geolog u onim područjima gdje su nekad bili logori, gdje su sad ostaci baraka. Sada su ta mjesta nenapučena, nenastanjena. Tamo češće možeš susresti pojedine divlje zvijeri nego ljude. To je, zapravo, Atlantida koja je nestala. To je jedna država pokojnih, država mrtvih koje više nema. A s druge strane, kada sam sagledao povijest moje obitelji, čitavo sam vrijeme mislio da su unutar moje obitelji bile samo žrtve, a ispostavilo se da je unutar bio i krivac, ubojica, dželat, kazao je on.

- Kad sam to saznao, tada sam shvatio da možda ja nisam jedina osoba, i da postoje i drugi ljudi koji su posegnuli za nekim starim dokumentima. Tada se vidjelo da moj bliski rod, moj predak, odnosno moj djed ima krvi na rukama, da je bio ubojica. Zapravo sam napisao knjigu za sve te ljude koji su se našli u istoj poziciji kao i ja, koji su pokušali proći kroz to i pronaći sam izlaz iz te situacije, veli pisac.

Ivana Peruško Vindakijević hvali roman i kao polivalentni tekst, kazavši da je to i obiteljski roman s biografskim detaljima, ali i knjiga s geološko istraživačkim, kriminalističkim, ali i filozofskim elementima. U romanu pripovjedač odlazi u grad Drugog Djeda; želeći se suočiti s njegovom prošlošću, ali tek tada kad su se on i putovi koji se pred njim otvorili bili spremi za to suočavanje.

Pokušaj otpora

- Put u prošlost i pronalazak nečeg u prošlosti pretpostavljaju uzajamnu spremnost. To je, da parafraziram pisca, izuzetno važno. Pisac je to sjajno uvidio i napisao, kazala je ona, pitajući pisca je li Rusija danas spremna poći na taj put.

- Pa znate, suvremenoj je Rusiji od pada Sovjetskog saveza do danas pošlo za tukom da napravi jako mnogo mračnih, groznih stvari. Mi razmatramo zločin za vrijeme Staljina, ali neovisno o tome, suvremena Rusija, odnosno mi, napravili smo toliko novih groznih stvari. Zamislite, recimo, da nije postojao Haški sud koji je osudio Slobodana Miloševića i da je Milošević danas slobodan i živ - onda ćete dobiti sliku suvremenog stanja Rusije. Ovih dana bit će 25. godišnjica od početka Čečenskog rata, a po razmjerima i veličini tog rata, krvoproliće tog rata može se usporediti s onim što se događalo za vrijeme Staljina. Imajte na umu da se ruska opozicija nikad nije zapitala, niti pokušala odgovoriti tko je kriv za to. I ti generali koji su počinili zločine za vrijeme Čečenskog rata su i dalje živi. Počinili su velike zločine, no nitko nije za to javno odgovarao, niti se javno pokušava doći do odgovara zašto su to napravili. Zato mislim da je Rusija ponovno ušla u novi kobni krug, u ćorsokak, u jednosmjernu ulicu. Počinjeni su novi zločini, a da za to nitko ne odgovara. Postoje polu-pokajanja, polu-priznanja i, zapravo, ulazimo u novi kobni krug koji, kao i onaj Staljinov, nećemo moći riješiti. Moja je knjiga pokušaj suprotstavljanja, pokušaj otpora, pokušaj da se na ono dobro poznato dramaturško pitanje pokušava naći dogovor. Podcrtavam tu strast za pronalaskom onog koji je kriv za smrt oca, istaknuo je Sergej Lebedev.

Izdavač Seid Serdarević iz zagrebačke Frakture naglasio je da kod Lebedeva nalazimo drugi pogled.

- To je pogled onog koji upravlja, onoga koji je izvršitelj zločina i pokušaj da ga se razumije, ne da ga se opravda. To daje puninu literaturi. Po tome je ova knjiga dosta specifična i zbog toga je dobro primljena na Zapadu; jer prikazuje mogućnost autora da sagleda sa svih strana tako ozbiljan problem kao što je to problem gulaga, zaključio je izdavač romana.

Povezane vijesti

• Najbolji hrvatski filozof, kulturni teoretičar na Doručku s autorom Bit svega sažeo Rilkeovim stihom "MORAŠ PROMIJENITI SVOJ ŽIVOT"
• Predstavljen novi roman Borivoja Radakovića - Jedina populacija kojoj tek treba emancipacija je muška heteroseksualna populacija
• INOZEMNI PRVIJENAC, A PRVI PRIJEVOD BAŠ NA HRVATSKOM JEZIKU - Naši su roditelji živjeli u sigurnim vremenima