Njavljujući predstavu riječima koje u "Jesenjoj sonati" govori Eva: "Moramo se učiti životu. Ja vježbam svakoga dana. Najveći je problem u tome što ja uopće ne znam tko sam, tapkam u mraku. Ako me netko zavoli ovakvu kakva jesam, možda ću konačno odlučiti pogledati sama u sebe", Raponja tekst programske knjižice naslovljen "Minuciozna drama o obiteljskim odnosima", zaključuje "Životu se učimo i gledajući kazališne predstave"

"Jesenja sonata" Ingmara Bergmana najnovija je režija Roberta Raponje, Puljanina s osječkom adresom, kazališnog redatelja i pedagoga, profesora na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Predstava koju režira u Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar bit će premijerno izvedena večeras u 20 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru.

Živo umjetničko žarište

Dramaturg predstave je Dragan Komadina. Kostime i scenu kreirala je Raponjina dugogodišnja suradnica Jasmina Pacek, a glazbu je skladao Andrijan Zovko. U predstavi glume Sanda Krgo Soldo, koja ulogom pijanistice i majke Charlotte obilježava 40. godišnjicu svog umjetničkog rada, Jelena Kordić Kuret igra njenu kćer Evu, Robert Pehar tumačit će Viktora, Evinog supruga, a Nikolina Marić igra Helenu, Evinu sestru.

U tekstu programske knjižice naslovljenom "Minuciozna drama o obiteljskim odnosima" Robert Raponja uvodno ističe da i "ovom predstavom vodstvo HNK-a u Mostaru nastavlja svoju čvrstu repertoarnu koncepciju. Svojom otvorenošću prema različitim kazališnim žanrovima i različitim teatarskim estetikama postaje živo i atraktivno umjetničko žarište, te tako na najbolji način ostvaruje svoju misiju i viziju."

Naglašavajući da drama "Jesenja sonata" spada u bisere svjetske dramaturgije, Raponja napominje: "Bergman je inače svestran kazališni i filmski redatelj, scenarist i dramatičar, umjetnik dosljedan sebi, koji nikada nije podlijegao nikakvim trendovima i modama. Gradio je svoj opus hrabro i odvažno, odgonetajući čovjeka kao složeno biće satkano od

strahova, slutnji, potrebe da voli i da bude voljeno. Njegova lica su intelektualci, umjetnici, individualci, pametni i rječiti ljudi koji se znaju verbalno izraziti i ostvaruju puninu svog bića kroz govorne i duhovne složene radnje. Tako i ovdje suptilno vivisecira složene obiteljske odnose. Psihološki minuciozno rastvara odnos između samozatajne kćeri i sebeljubive majke, pijanistice svjetskoga

glasa. Po pozivu svoje kćeri Eve, nakon što joj je partner preminuo, a sedam godina je proteklo kako se nisu vidjele, niti njegovale kontakt, Charlotte dolazi na imanje gdje Eva živi sa suprugom, pastorom. Majka dolazi da je kćer tješi, pazi i razmazi, u ranu jesenji miran dan. Ali, taj ponovni susret neočekivano

otvara niz bolnih tema koje se u obiteljima prešućuju: gubitak djeteta, nevjera, strah od napuštanja, strah od nerazumijevanja, strah od bolesti, strah od neuspjeha, kao i strah od prolaznosti; u napetosti između ljubavi i mržnje, poput demona izlijeću u kasnu noć i sukljaju iz tih ranjenih i životom izudaranih persona

bolne ispovijesti. Bergman mudro ističe da svatko živi u svojoj stvarnosti, i da svatko ima svoju priču i svatko trpi i nosi se sa svojim bolima i svojim strepnjama, ali zna da sve ono što je zapreteno, osujećeno i zatomljeno u biću mora kadtad biti izgovoreno kako bi došlo do pročišćenja misli i osjeća, i do oprosta, ističe Raponja.

Nagrade i kreativni izazovi

Najavljujući predstavu riječima koje u "Jesenjoj sonati" govori Eva: "Moramo se učiti životu. Ja vježbam svakoga dana. Najveći je problem u tome što ja uopće ne znam tko sam, tapkam u mraku. Ako me netko zavoli ovakvu kakva jesam, možda ću konačno odlučiti pogledati sama u sebe". Raponja zaključuje "Životu se učimo i gledajući kazališne predstave."

Valja istaknuti i da ovo nije Raponjina prva režija u Mostaru. U HNK-u Mostar je 2000. godine režirao "U agoniji“ Miroslava Krleže, a 2006. "Sve o ženama" Mira Gavrana.

- Vodstvo HNK-a Mostar je uz repertoarni pomak, zasigurno i zaslužno da je to i produkcijski potentno kazalište, jako dobro tehnički ekipirano i u gabaritima "male scene" ostvaruje atraktivne i zanimljive predstave koje su rado gledane u matičnoj kući, ali i gostuju u drugim sredinama i na Festivalima, te dobivaju nagrade. Ansambl, iako je malobrojan, savjesno odgovara na kreativne izazove, kazao je Raponja ususret premijeri. (Bojana ĆUSTIĆ JURAGA )

Povezane vijesti

• U REŽIJI ROBERTA RAPONJE: Našu sreću ne uređuju drugi
• Predstava "Ay, Carmela" u režiji Roberta Raponje slavi 20 godina igranja
• ROBERT RAPONJA Dobar je onaj grad koji podržava i okuplja talente, a ne rastjeruje ih