Robert Raponja (Snimio Neven Lazarević/Arhiv)
Ovoljetni Festival mladog teatra u Balama, koji se održava od 25. do 29. rujna, bit će otvoren predstavom "Kartografija ljubavi" u režiji Roberta Raponje. Riječ je o scenskoj adaptaciji djela Helene Sablić Tomić "Kartografija ljubavi - Dunavom", koju potpisuje mladi dramaturg Matej Opolcer. U predstavi glume Antonia Mrkonjić i Nikola Radoš te sudjeluje saksofonist Tin Ringsmuth, a uoči premijere razgovaramo s redateljem Robertom Raponjom, prorektorom za umjetnost, kulturu i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koji je i mentor Festivala mladog teatra.
Svestrani glumci
- Predstava "Kartografija ljubavi" se već i samim naslovom savršeno uklapa u temu festivala naslovljenu "Čarolija putovanja, ljubavi i vina". No, naslov zasigurno nije jednina poveznica?
- Poveznica postoji mnogo. To je treća u nizu predstava koje sam osmislio po proznim djelima vrsne teoretičarke književnosti i umjetnice, dekanice Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, profesorice doktorice znanosti Helene Sablić Tomić. Predstava "Grad koji šarmira" otkrivala nam je Požegu kao grad bogate i živopisne kulturne tradicije. U predstavi je igralo tridesetak glumaca, studenti glume i mladi glumci koji su se školovali na osječkoj Akademiji. Predstava je igrana nekoliko puta u Gradskom kazalištu Požega u povodu Dana grada Požege.
Druga predstava "Skriveno u oku" otkrivala nam je autoričina zapažanja tijekom putovanja automobilom po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, Slovačkoj, Mađarskoj… U toj putopisnoj prozi otkrivali su nam se prostori, ceste, gradovi sa svim svojim posebnostima, kao što je primjerice arhitektura, književnost, umjetnost, ali opisani su i mirisi, okusi, dodiri, te delicije i vrste vina svakog grada u kojem je autorica boravila. Predstavu smo kolegica Tatjana Bertok Zupković i ja realizirali sa studentima tijekom nastave glume. Proputovali smo sa studentima glume igrajući predstavu po Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, a stigli smo čak i do Kine, gdje smo na Festivalu Puta Svile imali četiri izvedbe.
U "Kartografiji ljubavi" igra dvoje nadarenih i svestranih glumaca, bivših studenata Akademije. Antonija Mrkonjić članica je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a Nikola Radoš je slobodnjak.
Sve predstave koje sam radio po djelima Helene Sablić Tomić povezuju mladi akteri. Volim raditi s mladim glumcima koji otkrivaju i nadograđuju sebe radom na izvrsnoj literaturi.
Makro i mikro radnja
- Na koji ste način i zašto kazališno oblikovali "Kartografiju ljubavi - Dunavom" Helene Sablić Tomić – knjigu koja kako u "Vijencu"“ ističe književna kritičarka Sanja Knežević "u svojoj strukturi objedinjuje književnu interpretaciju, intimizam ženskog pisma, a sve to putopisno uvezuje privatnom mitologijom Dunava. Uza sve to autorica otvara prostor intermedijalnom uključivanju konkretnih skladbi Franza Liszta ustrajavajući od sama početka knjige na tjelesnom i duševnom prožimanju osjećaja za riječ, pejzaž, glazbu, okus, miris i dakako ljubav između žene i muškarca kao najčarobnijem odnosu među ljudskim bićima"?
- Otvarao sam prostor igre glumcima u kojem se brišu granice između fiktivnog i stvarnog, vidljivog i nevidljivog, mogućeg i začudnog, sve u namjeri da gledatelje uključi u suigru prepoznavanja, zavođenja i zbližavanja s onima koji u stvaralačkom zanosu traže smisao i razlog svojeg postojanja i djelovanja. Glumci
stvaraju priču zajedno s publikom, metafore postaju meta – fore, igre u kojoj se otkrivaju autoričine namjere, dramaturške invencije i moje redateljsko oblikovanje makro i mikro radnje.
- Sudeći prema najavi predstave, ljubav se u ovom kazališnom uprizorenju ne odnosi samo na ljubavni odnos između muškarca i žene i sve njegove refleksije - od ushita do boli, već i na stvaralački zanos?
- Ona je pokretačka sila svakog umjetnika. Stvaramo u ime ljubavi i zato da bismo voljeli i bili voljeni. Protekle sezone režirao sam "Romansu o tri ljubavi" Antuna Šoljana, po treći put. Toj se sentimentalnoj farsi pisanoj u stihu, pravom dragulju hrvatske dramske literature, uvijek rado vraćam jer progovara o različitim vidovima ljubavi na duhovit i pomalo bajkovit način. Ljubavlju, tvrdi autor smo opijeni, kako onom tjelesnom, tako i onom duhovnom. Režirao sam u Gradskom kazalištu Virovitica briljantan dramski komad "Zima jednog lava" Jamesa Goldmana koji propituje tanku crtu u bračnom odnosu engleskog kraljevskog para Henryja II. i njegove supruge Eleanor na kojoj se ljubav pretvara u mržnju i obrnuto. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku radio sam "Fedru" Jeana Racina. To je komad pun strasti i ljubavnog zanosa i boli, jer je riječ o nedopuštenoj ljubavi maćehe Fedre i posinka joj Hipolita.
Eto, ovu sezonu započinjem jednom svježom scenskom adaptacijom. Riječ je o postdramskom scenskom uratku koji vrvi brojnim asocijacijama.
"Čitanje i putovanje kriju u sebi ono što volimo – izazov otkrivanja novoga" - tvrdi autorica u pogovoru "Kartografije ljubavi" te čitatelju otkriva kako joj je u intimnoj esejističkoj razigranosti namjera bila pronaći kulturološku kartu ljubavi po kojoj će lutati, tumarati, u kojoj će se gubiti i prepoznavati sebe u njoj.
Mladi dramaturg Matej Opolcer pročitao je autoričinu kulturološku kartu kao priču o ljubavi, punu želja, strasti, očekivanja, nesporazuma te tjelesnog i duhovnog zanosa, ali i boli. Rekonstrukciju jednog ljubavnog susreta, uz rijeku od njezina izvora do ušća, raspisao je kao niz uzbudljivih dijaloga i unutarnjih monologa o potrebi ljudske duše da voli i da bude voljena. U dramskim situacijama mogućih početaka i raspleta jedne posve neobične umjetničke ljubavne veze označio je proces stvaranja i domišljanja vlastitog "ja" koje izvire, teče i prelijeva se u sebi srodnu dušu. Događa se scenska čarolija stvaranja, zamišljenih putovanja, iskrene ljubavi i patnje, uz neizbježnu okrjepu vinom. On i ona – lica u toj poslijedramsko scenskoj igri pokušavaju jedno drugomu, ali i sami sebi objasniti utisnute poglede, dodire, gutljaje vina i poljupce – one trenutke postojanja u kojima se poput rijeke ulijevaju i pretaču jedno u drugo, traju i žive jedno u drugome i
jedno zbog drugoga.
Iskreno i otvoreno
- Nakon iznimno emancipatorske predstave "Tri žene" koja promišlja poziciju žene u Hrvatskoj kroz povijest, a premijerno ju je vidjela publika na Bembo Festu u Balama, i ovaj put ste put posegnuli za moćnim ženskim pismom. Kako je teklo njegovo prenošenje na pozornicu?
- Bezbolno, lako i jednostavno. Iznad svega iskreno i otvoreno.
- Je li poznat put predstave nakon Bala? Gdje ćete sve igrati?
- Očekuje nas osječka premijera u listopadu, a početkom sljedeće godine predstavu ćemo igrati u Bitef teatru u Beogradu, potom u Novom Sadu. Očekujemo da će predstava putovati od izvora do ušća Dunava.
- Možete li najaviti predstojeći festival mladog teatra?
- Festival mladog teatra održat će se od 25. do 29. rujna 2022. godine u Balama. Cilj je festivala osnaživanje međunarodne kulturne suradnje i razmjena iskustava, te afirmacija kazališta kao mjesta susreta i dijaloga različitih profesija: glumaca, glazbenika, plesača, kostimografa, scenografa, arhitekata, nutricionista, menadžera, ekonomista, pravnika, pedagoga. Festival se realizira u poticajnom okruženju, idealnom za ambijentalni teatar, na prostoru gdje se isprepliću prirodne ljepote, kulturna baština, turizam i vrhunska enogastroponuda. Upravo nas je čarobni ambijent Bala nadahnuo da ovogodišnji Festival mladog teatra posvetimo "Čaroliji putovanja, ljubavi i vina", kako je naslovila program "Čitajmo zajedno" profesorica dr. sc. Nives Tomašević, čiji smo naslov zdušno preuzeli da bude i tema festivala koji na svom programu ima radionice namijenjene svim dobnim skupinama od djece do umirovljenika. Radionicama, predstavama, izložbom i dobrim istarskim i slavonskim vinima potičemo energiju koja oživljava, obnavlja i slavi život u svim njegovim vidovima i aspektima.