Dječji igrokaz je donekle zapostavljeni žanr u književnosti za djecu. Danas su sve češće glazbeno-scenske izvedbe, poput igre sa sjenom, lutkama, maskama te igre i predstave druge vrste.
Prvi pisani igrokaz za djecu u nas nastao je 1796., njegov je autor Juraj Dijanić, a naslovljen je „Narodyeni dan“ (Mala šaloigra za decu vu jednom potezu). Po nekim klasifikacijama u dječji se igrokaz ubrajaju i lutkarske predstave te pantomime, scenske bajke, akcijske dječje igre kao i radiodramski igrokazi.
Jedan od najpoznatijih igrokaza u hrvatskoj književnosti je „Plava boja snijega,“ Grigora Viteza iz šezdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je o igrokazu u stihovima objavljenom u njegovoj zbirci “Kad bi drveće hodalo”. Upravo je taj naslov odabrao Teatar Naranča za svoju (pred)blagdansku premijeru, koja je upriličena u subotu navečer u prepunoj dvorani Dječjeg kreativnog centra (bivši Pionirski dom).
Kraljevinom Murabijom vlada kralj Karaslav koji se za svaku svoju odluku konzultira sa svojim ne baš razboritim dvorskim savjetnikom Kačkavaljom. Kralj želi zapovijedati ne samo ljudima već i prirodom pa naređuje, na primjer, da “gljive budu žive i neka na jednoj nozi trče”. Naposljetku kralj zapovijeda čak i to da snijeg bude plave boje, a tko se tom zakonu protivi, general Razbinos smjesta će mu odrubiti glavu. Ipak, u tom kraljevstvu postoji i netko tko misli svojom glavom: kraljev pastir Kaloper, koji je zaljubljen u kraljevu kći jedinicu Krizantemu...
Nizom zapleta, vrlo simpatičnih s aluzijama i asocijacijama na današnje vrijeme i društvo, slijedeći Vitezovu fabulu, ali uz duhovito učinjene izmjene koje čine predstavu još živahnijom i razigranijom te primjerenu najmlađima, uz glazbu Teodora Tianija, te šarene, živopisne kostime majke i kćeri Janžić – Renate i Ane Lee koje djeluju u sastavu dua Laarsdesign, bajkovitu, sugestivnu i inspirativnu scenografiju Breze Žižović, djelo vodi gledatelje kroz zanimljivu i zabavnu priču.
Predstava donosi i općeljudske po(r)uke poput one o dobroti, nesebičnosti, razumijevanju i empatiji, a Kaloper svojim primjerom pokazuje koliko toga možemo postići ako se odlučimo zauzeti za sebe, a ne samo šutke i pognutih glava prolaziti kroz život.
Stoga je ova predstava primjerena i nešto starijoj djeci, koja će iz pogledanog znati izvući pravu po(r)uku, a najmlađi će uživati u duhovitim replikama, zabavnim songovima i šarenilu kostima i senografije.
Osim pravih glumaca, s iskustvom kao što su Luka Juričić, Majkl Mikolić, Lara Živolić, te Matko Buvač i Andro Damiš, tu su i talentirani mladi Lucija Pajica/Elizabeta Košeto, Alessia Vodopia, Anja Brščić, Bruno Pendić, Debora Sanković, David Paćalat, Erik Vido, Gea Gallo, Lucija Soldo, Marko Hasanović, Marko Vodopija, Masimo Dobrić, Nikolin Despić, Eva Ikić, Ana Štifanić, Matija Peharec, Tija Bravar, Aurora Rojnić, Mika Relota, Dora Vodopija, Paola Peruško, Manuel Bošnjaković, Fran Peršić, Frane Penava, Niko Poljak, Eva Babić, Stefan Mulahusić, Magdalena Katić, Ivan Mošnja, Vanessa Petrović, Mihael Došen, Iva Paćalat, Elena Lupieri i Ema Brajković.
Na premijeri je glumila Lucija Pajica, koja tumači ulogu u alternaciji s Elizabetom Košeto, a koja zaslužuje sve pohvale jer se izvrsno snašla u ulozi pokazavši svoju gracioznost, scenski nastup i talent. Predstava je održana u režiji Petre Vukelić, koja se prije same premijere s nekoliko riječi obratila publici. Za scenski pokret zaslužena je Katja Rabar, a vizualni identitet potpisuje Luka Juričić. (V. BEGIĆ)