Pismo studentima Roberta Raponje
Svako pismo studentima udica kojim peca njihove duše. Ljubav prema učiteljskom pozivu odvela ga iz Istre u Osijek
U baljanskom kaštelu Bembo sinoć je predstavljena knjiga Pismo studentima, pulskog redatelja i nastavnika glume na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Roberta Raponje. Knjiga je predana javnosti na završnom danu ovogodišnjeg izdanja Festivala mladog kazališta koji je održan u Balama od 12. do 20. rujna.
Nakon prigodnog pozdrava zamjenika načelnika općine Fabrizia Fiorettija, o knjizi je govorila dekanica osiječke Akademije i profesorica književnosti Helena Sablić Tomić dok je večer upotpunio mladi Raponjin student Filip Sever otpjevavši stihove Vladimira Nazora koje je uglazbio maestro Massimo Brajković profesor na pulskoj muzičkoj Akademiji. Pismo studentima je priručnik za početne etape umjetničkog obrazovanja mladih studenata glume. U pogovoru knjige akademik Boris Senker ulazi dublje u namjeri knjige koja ima za cilj: “osvještavanje struke (glume) koja je ujedno i životni poziv i način života..” Dekanica Akademije sveučilišta Josip Juraj Strossmayer rekla je da je to jedinstveni udžbenik otvorene strukture, koji se: “nježno i intimno obraća studentima (njih više voli nego same glumce), pokazuje im put i prepreke, vrijednost upornosti i predanosti u radu jer je temelj odrastanja odgovornost prema talentu”.
Raponja je dodao kako je svako pismo studentima sadržano u priručniku svojevrsna udica kojim peca njihove duše i priznao kako ga je ljubav prema učiteljskom pozivu odvela iz Istre u Osijek. “Radimo zajedno s vama da vas opustimo, oslobodimo, a istovremeno nagovaramo da prihvatite odgovornost koja je nužna i potrebita za kreativne procese koje iziskuje kazališni mediji. Neke od vas pojam discipline i odgovornosti opterećuje i blago frustrira ali svijet umjetnosti, kreativnosti, kazališta bez strukture i organizacije jednostavno ne funkcionira. Bez odgovornosti i discipline nema napretka” izričit je Raponja.
Naslov knjige nije forma već sadržaj jer u njoj je sabrano 31 pisma koje je Raponja tjedno pisao svojim studentima tokom zahtjevnih vježbi i to od 15. rujna 2015. do 31. ožujka 2016. Svako pismo ima naslov, utisnut je datum i kao svako intimno pismo započinje s “ Dragi studenti”. Radi se o zanimljivom i za današnji način mobitelske, elektronske komukacije neobičnom načinu dijaloga između nastavnika i učenika jer danas tko više piše pisma. Izabrana forma jednaka je sadržaju, u biti struktura komunikacije putem pisma je sama po sebi sadržaj, Raponja piše studentima i samom sebi pa je knjiga svojvrsna autobiografija umjetnika i nastavnika, ogledalo vlastite duše.
Posljednje poglavlje posvećeno je obrazlaganju osobnog metodološkog pristupa u “građenju” glumca pa u njemu Raponja piše: “ Suvremeni angažirani dramski teatar događa se i može se planirati ako je temeljen na školovanom i osviještenom glumcu koji zna tko je i zašto je prisutan u dogovorenom prostoru (kazališne daske) određenom za suigru i razmjenu misli, emocija. Glumačka sposobnost da pronikne u bit ljudske prirode i da je oživi u svoj njezinoj dramatičnosti presudan je element bez kojeg živo, provokativno, uzbudljivo emocijama i energijom nabijeno kazalište ne postoji”.
Tokom predstavljanja knjige mlada osječka studentica pročitala je nazočnima osamnaesto pismo studentima koji je oblikovan kao pjesma, poruke su satkane u stihove. Raponja je tog dana, bila je srijeda 9. prosinca 2015. bio posebno nadahnut pa je pismo u obliku pjesme naslovio “Bezuvjetna ljubav”.
Poruka mladim studentima koji hoće postati glumci građena je kao ispovijest samog nastavnika pa među ostalim Robert Raponja poručuje: “ Ako u teatru, hramu smisla i igre pronađete sebe, i otkrijete tajnu svoga bića lako ćete i do drugoga stići..."Igraj, glumi u svoje ime, kroz sebe propuštaj
smisao, emocije jednostavno, iskreno, čisto, i budi ono što jesi, ono što te razlikuje od drugih,
budi, samo budi i traži dobru mjeru u svojoj duši i tijelu”
Nakladnik knjige je osiječka Akademija za umjetnost i kulturu a tiskana je u sklopu biblioteke “Ars academica”. S obzirom da je djelo otvorene strukture, dnevnik na putu profesionalnog odrastanja jedne generacije koja će ove godine diplomirati, Raponja vjeruje da će ona imati nastavak jer” dok predaješ učiš”, prolaznost generacija je mjesto i materija događanja nastavničkog poziva.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
