O znamenitom Ivanu Meštroviću: MISTERIJ LJUBAVI ODGONETKA JE MISTERIJA SMRTI

Na "Zdenac života" ispred zagrebačkog HNK-a danas gledamo gotovo kao na razglednicu Zagreba, no u vrijeme postavljanja 1912. skandalizirao je građane koji su smatrali da je nedostojno da strance dočekuje golotinja, kazala je Barbara Vujanović, viša kustosica zagrebačkog Atelijera Meštrović * Prema Meštroviću, misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost, "otisci besmrtnog bića"

Iako svega nekoliko stotina metara udaljeni od Arene i tamošnjih žestokih tonova Foo Fightersa, u intimnoj atmosferi Kluba-knjižare Giardini 2 preksinoć je u zanimljivom jednosatnom razgovoru više kustosice zagrebačkog Atelijera Meštrović Barbare Vujanović i povjesničarke umjetnosti Paole Orlić oživljen stvaralački svijet znamenitog kipara i arhitekte Ivana Meštrovića.

Razgovor je organiziran u povodu recentne prve pulske i istarske izložbe njegovih djela u Svetim srcima, Augustovom hramu i Galeriji Amfiteatar pod nazivom "Otisci duše - Religiozna umjetnost Ivana Meštrovića". Izložba predstavlja Meštrovićeva remek-djela iz razdoblja od 1913. do 1953. godine - skulpture u drvu, bronci, mramoru i gipsu, slike, crteže i litografije, a otvorena je do 27. listopada. Prema Meštroviću, misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost, "otisci besmrtnog bića".

Najviše se razgovaralo o Meštrovićevom paviljonu, građevini koju mnogi zovu 'džamijom', iako je tu funkciju imala kratko vrijeme, za vrijeme NDH-a. Prije toga, od 1938. do 1941. bio je Dom hrvatskih likovnih umjetnika; od 1949. do 1991. Muzej revolucije, a od 1993. do danas Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Barbara Vujanović kazala je da je prisvajanje i prilagođavanje ove zgrade potrebi političkih sistema simptomatično i za sudbinu Meštrovićeve cjelokupne ostavštine.

- Meštrovićev paviljon mamio je različite političke sustave jer su ga, takvog kružnog i monumentalnog, koristili za manifestaciju svoje moći. Pri zadnjoj obnovi paviljona nije se pitala struka, a najnoviju rasvjetu smatra izlišnom, kazala je Vujanović.

Paola Orlić pročitala je zatim njen dio iz knjige o paviljonu, a glasi: "Ovaj je Meštrovićev znak odraz (ne)razumijevanja grada i logike njegova rasta i funkcioniranja, on je mjerna jedinica (ne)tolerancije i (ne)brige o kulturnoj baštini, ali i zalog promišljanja odgovornosti spram njezine i naše budućnosti'.

U svojoj knjizi "Meštrovićev znak u Zagrebu" Vujanović je predstavila deset javnih spomenika i javnih skulptura Ivana Meštrovića ('Seljaci', 'Zdenac života', 'Udovica', 'Josip Juraj Strossmayer', 'Žena (s prekriženim rukama)', 'Majka doji dijete', 'Andrija Medulić', 'Povijest Hrvata', 'Ruđer Bošković' i 'Nikola Tesla').

- Na "Zdenac života" ispred zagrebačkog HNK-a danas gledamo gotovo kao na razglednicu Zagreba, no u vrijeme postavljanja 1912. skandalizirao je građane koji su smatrali da je nedostojno da strance dočekuje golotinja, kazala je Barbara Vujanović.

Nije se preksinoć preskočio ni privatni život Meštrovića, pa tako ni fatalna češka slikarica Ružena Zatkova Kvoščinski, supruga ruskog diplomata i glavna suparnica prve kipareve žene Ruže. Ruženi je desetljećima kasnije Meštrović posvetio dva poglavlja u svojoj autobiografiji "Vatra i Pepeo". U sumanutim pokušajima da odvoji muža od 'demonske Zatkove', kako ju je zvala, supruga mu je u Londonu namještala mnoge mlade zavodnice, tako i mladu Mariju Račić Banac.

Nasuprot aktualnoj pulskoj izložbi o njegovoj religioznoj umjetnosti, prisutne se podsjetilo da je u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU-a prije tri i pol godine bila postavljena izložba "Skulptura i nagost - tjelesnost i erotika u djelima Ivana Meštrovića" koja je donijela novo i suvremeno tumačenje teme tijela, akta i erotike u Meštrovićevom opusu.

Meštrović je u Rimu upoznao i Tomáša Masaryka, a s Masarykom, tada već predsjednikom Čehoslovačke, Meštrović se ponovno susreo 1923. u dvorcu Lány gdje je radio njegov portret, kao i njegove kćeri Alice. S Masarykom ga je spajala politička strast. Meštrović je bio aktivan i djelovao na osnivanju Jugoslavenskoga odbora. Tada je, poznavajući teško stanje u Dalmaciji, smatrao da je jedino rješenje za oslobođenje od Austro-Ugarske osnivanje samostalne, demokratske države južnih Slavena. Zahvaljujući pak prijatelju Bohumilu Kafki, Meštrović je 1929. postao počasni član Češke akademije znanosti i umjetnosti.