Iz cirkuskog kolektiva Room 100 koji gostuje u Puli

NJIHOVA SU TIJELA EKSTREMNO FLEKSIBILNA, ONI SU LJUDI OD GUME   Pokretima tijela izrazit ćemo labirint Rojca

| Autor: Zoran ANGELESKI
Snimio : D. ŠTIFANIĆ

Snimio : D. ŠTIFANIĆ


Rođena sam s određenom dozom fleksibilnosti pa mi je donekle lakše bilo početi. No, osobe s urođenom fleksibilnošću znaju imati problema sa snagom. Pretjerano su fleksibilni i podložniji ozljedama pa je jako bitno raditi na snazi, veli Splićanka Antea Vrdoljak

 

 Splitski suvremeni cirkuski kolektiv Room 100 večeras će u 21 sat u hodnicima Rojca izvesti kontorcionistički performans "Barehanded Sculptor". Kontorcionizam je cirkuska vještina ekstremne fleksibilnosti; prisutna od vremena tradicionalnog cirkusa odakle i potječe popularni naziv 'ljudi od gume', koji je privlačio publiku u cirkuske šatore i na freak show atrakcije. U suvremenom cirkusu kontorcionizam je vještina postizanja izuzetne tjelesne fleksibilnosti koji prelazi tjelesne granice i mogućnosti koje se smatraju normalnima prosječnom čovjeku.

Istraživanje atmosfere javnog prostora

Večerašnji performans bit će svojevrsno istraživanje atmosfere javnog prostora, istraživanje kako ljudsko tijelo može pojačati atmosferu specifičnih javnih prostora i kako tijela obogaćena cirkuskim (kontorcionizam, dislokacije i akrobatika) i plesnim (butoh ples) vještinama mogu prezentirati svoje mogućnosti bez narušavanja ravnoteže prostora.

Splitski duo Antea Vrdoljak i Jakov Labrović prekjučer su u prostoru udruge Čarobnjakov šešir na petom katu Rojca održali trosatnu besplatnu radionicu kontorcionizma, kojoj smo prisustvovali. Radionica je bila osmišljena tako da se prođu i osnovne i napredne vježbe iz tzv. frontbendinga, backbendinga i oversplita, a koje povećaju fleksibilnost gornjeg, srednjeg i donjeg dijela leđa, ramena, zdjelice i kukova pa i mišića i tetiva nogu. Nakon radionice razgovarali smo s 23-godišnjom Anteom.

Tijelo ima refleks

- Koliko je ovo bolno?

- To, zapravo, ne smije biti bolno. Normalno je da se osjeća nelagoda, ali ne smije biti intenzivna bol. Tijelo ima refleks - kad se isteže mišić, on se refleksno stišće. Bitno je opuštati se u toj pozi , ne smije se ići do ekstremne boli. Tada se treba prestati istezati.

- Koliko je, s druge strane, kontorcionizam ugodan, fizički, mentalno?

- U početku je sigurno jako neugodno. Ljudi se naviknu na tu nelagodu, čak im na neki način postane draga i ugodna. Ja i dan danas osjećam nelagodu, ali je više ne doživljavam na isti način.

- Osnivačica vašeg kolektiva Antonia Kuzmanić bavila se sportskom gimnastikom od svoje četvrte godine, a vaš kolega Jakov od svoje sedme godine jogom i brakedanceom. Koja dob je idealna za kontorcionizam i je li potrebno predznanje?

- Idealno bi bilo da se počne što ranije baviti time, još kao djeca. To je, primjerice, tradicija u Mongoliji, gdje se djeca od četiri-pet godina počnu kontinuirano razgibavati. Inače, ne postoji dobna granica. Ja sam se počela istezati u 21. godini, i time se bavim dvije godine.

- Relativno ste visoki, a za više ljude problem zna biti nekoordiniranost. Koliko su viši ljudi (ne)fleksibilni?

- Što se tiče fleksibilnosti, visina ne utječe toliko. Naravno da je puno lakše izvoditi kontorcionističke trikove na pozornici.

- Posebno je važna gipkost kralježnice. Koliko je opasan kontorcionizam?

- Bitno je da se izvodi pravilno. Nikad se ne smije forsirati. Jako je bitno zagrijati se. Ja sam rođena s određenom dozom fleksibilnosti pa mi je donekle lakše bilo početi. No, osobe s urođenom fleksibilnošću znaju imati problema sa snagom. Pretjerano su fleksibilni i podložniji ozljedama pa je jako bitno raditi na snazi.

- Koliko se tjedno bavite kontorcionizmom?

- S obzirom da studiram, trudim se trenirati barem pet puta tjedno, po dva sata.

- Kako je protekla radionica u Rojcu?

- Super. U tri sata temeljito smo prošli sve vježbe. Prvo smo se pola sata zagrijavali pa radili pregibe, pa razgibavali kukove, radili 'špage', a nakon kraće pauze zagrijali smo gornja, donja leđa, prepone...

Kaotičan prostor

- Večeras ćete u performansu pokrete tijela prilagoditi arhitekturi prostora te time pojačati atmosferu prostora. Kako ste u ovih nekoliko dana doživjeli prostor Rojca?

- Prostor je dosta kaotičan i jako se teško snaći. Dosta ljudi s radionice kazalo nam je da se gube u tom prostoru. Nema neke jasne putanje kretanja, više je to labirintsko kretanje po prostoru.

- Kad rijetko tko detaljnije gleda izvješeni tlocrt na ulazu u Rojc, s jasno navedenim pozicijama svakog prostora odnosno udruge.

- Mi smo već radili jedan sličan performans u Domu mladih u Splitu pa ćemo i ovdje slično pokazati odnos prema prostoru. Site-specific performance je jedinstvena izvedba jer redatelj i performeri istražuju područje izvedbe i propituju odnos ljudskog tijela odnosno dijelova ljudskog tijela i različitih prirodnih ili umjetnih materijala u javnom prostoru ili njegovih specifičnih karakteristika s ciljem stvaranja "živih skulptura" u urbanoj sredini.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter