Nenad Popović: "Ne događa se svaki dan piscima jedno ovakvo remek djelo"

Amir Alagić: Zanima me prošlost kao povijest i u toj povijesti prošlost pojedinca (Manuel Angelini)

Roman je potpuno miran i djeluje u toj mirnoći kao opojna droga koja te ponese kao dobra muzika. Alagić je uveo sporost, detaljnost pričanja i podsjetio me na najbolje urbane proze Ive Andrića, kazao je Nenad Popović o romanu "Tuneli" Amira Alagića

Sa(n)jam knjige u Istri vratio se u ponedjeljak navečer jakim lokalnim snagama te je u ciklusu "Puna je Pula" predstavio pulskog autora Amira Alagića koji je u kratko vrijeme objavio čak dvije knjige i to roman "Tuneli" i zbirku priča "Linije koje ti nazivaš rijekama", obje objavljene za Durieux, zbog čega ga je Andrea Matošević nazvao "udarnikom pisane riječi".

- Nije to toliki misterij, priče iz zbirke su nastajale i pred više od deset godina te su u međuvremenu prerađene, odlučio je Alagić spustiti loptu na zemlju.

Nenad Popović uzvratio je da su "'Tuneli' majstorski građeni, pridržavajući se teme, koncentrirani u svakom detalju, bez nepotrebnih kalambura i efekata."

- Roman je potpuno miran i djeluje u toj mirnoći kao opojna droga koja te ponese kao dobra muzika. Alagić je uveo sporost, detaljnost pričanja i podsjetio me na najbolje urbane proze Ive Andrića. Vratio se poetici Petera Handkea kada je imao između 25 i 35 godina, a to je poetika detaljnog promatranja. Nevjerojatno je kako Alagić u jednoj banalnoj sceni prati mali pokret ruke ili opisuje koliko ima kave u šalici. Ovo je klasična knjiga u svakom pogledu - mjeri, ritmu i sl. To nije poetika gradskih rečenica, koja vodi suvereno do katarze. Ne događa se svaki dan piscima jedno ovakvo remek djelo, kaže Popović.

U prošlom Alagićevom romanu "Stogodišnje djetinjstvo" Pula je bila jedan od glavnih likova, no u "Tunelima", koji su Alagićev treći roman, je ona kulisa dok sam naziv romana ima široko simboličko značenje, napominje autor. Popović kaže da su "Tuneli sudbine koje ne možemo izbjeći", te je cijela knjiga prepuna simbolike. Radnja se događa na Novu godinu i podijeljena je u tri dijela.

Alagić je objasnio da ga zanima prošlost kao povijest i u toj povijesti prošlost pojedinca i zaključuje: "Nikad nisam pisao fantastiku tako da u budućnost ne idem."