„Ljetopis“ glasio je naziv retrospektivne predstave kojom je na emotivan način obuhvaćeno sedam desetljeća Istarskog narodnog kazališta. U utorak navečer, na Maloj sceni pulske kazališne kuće ovom predstavom u režiji Luke Mihovilovića nazočni su mogli uroniti u tu davnu 1949. godinu, kada je upravo 22. siječnja predstavom "Dundo Maroje" otvoreno Narodno kazalište u Puli.

    Od udruge „Otokar Keršovani“, do sjećanja na Ciscuttija – naime ove godine se obilježava 70. godišnjica Istarskog narodnog kazališta, ali i 140. godišnjica postavljanja kamena temeljica Politeame Ciscutti, sve do triske Mussoliniju koja je odjeknula u povijesti, kroz „Hej Slaveni“ i „Krasna zemljo“, „multikulturalnost“ u Puli kasnih četrdesetih godina prošloga stoljeća – u nešto manje od sat vremena prikazan je emotivni itinerer uspomena na postojanje kazališta u Puli, sa svim usponima i padovima.

    Prikazani su i zabrinuti glumci krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada se znalo da se kazalištu ne piše dobro, potom zatvaranje 1971., ponovno otvaranje 1989., a tu je bio i kratki film koji je pokazao kako je kazališna zgrada izgledala prije obnove.

    Glumci Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta – njih 14 plus glumica Lara Živolić pod redateljskom palicom Luke Mihovilovića prikazali su uspone i padove pulskoga kazališta s jednoga osobnog gledišta, toplog, emotivnog, gdje teški trenuci krize mogu asocirati i na teške trenutke koje i drugi privredni i kulturni čimbenici proživljavaju.

    Bilo je tu govora i o ponovnom otvorenju kazališta, 5. svibnja 1989, na Dan grada Pule, uz čuvenu glumicu Mariju Crnobori, o nastanku Dramskog studija 1996., o preimenovanju u Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula 2004., a uz riječi da svijet ostaje na mladima.

    Nakon završetka ove predstave, ravnateljica Gordana Jeromela Kaić kazala je je to tek prvo događanje u ovoj jubilarnoj godini. Naime, 5. svibnja bit će 30 godina od početka rada obnovljenog kazališta, 22. kolovoza 140. godišnjica od polaganja kamena temeljca kazališne zgrade, a 4. listopada obljetnice Gradskog kazališta Pula.

    Redatelj predstave Luka Mihovilović kazao je da je predstavom želio obuhvatiti širi segment djelovanja kazališta u Puli, te potom i sve to sažeti, ističući da nije bilo lako sve to srediti jer je dio arhiva izgubljen.

    U publici je bio i Josip Šiklić, posjetitelj koji je 1949. godine kao desetogodišnjak bio gledatelj prve predstave.

Recimo da je u pulskom kazalištu od 1949. do 1971., tijekom 23 sezone, uprizoreno 213 premijernih naslova (199 kazališnih i 14 operetnih) te izvedeno ukupno 2.050 repriza; dakle pulski su glumci igrali 93 predstave godišnje ili u prosjeku svakog četvrtog dana. Nakon odigranih 2.050 predstava, zbog velike dotrajalosti kazališne zgrade, gradske su vlasti 1970. najprije zgradu zatvorile, a 29. travnja 1971. donose rješenje o prestanku rada Istarskoga narodnog kazališta kao ustanove, raspušten je glumački ansambl, a dio tehničkog i administrativnog osoblja nastavio je djelovati u Istarskoj sceni, ustanovi zaduženoj za organizaciju kulturnih manifestacija u Puli i Istri.

Gotovo devetnaest je godina moralo proći da Pula ponovno dobije kazalište. Obnovljeno kazalište svečano je otvoreno 5. svibnja 1989. izvedbom Gotovčeve opere "Ero s onoga svijeta" u izvedbi zagrebačkog HNK-a.

    Prva ravnateljica obnovljenog kazališta bila je Gorka Ostojić Cvajner, potom Davorka Lovrečić, zatim Robert Raponja, Saša Broz te Gordana Jeromela Kaić, aktualna ravnateljica. (V. BEGIĆ/D. MEMEDOVIĆ)

Povezane vijesti

• INK: Otkazana večerašnja izvedba "Virginije Woolf"
• SVEČANOST INK KOJA TO NIJE BILA Nigdje glumaca, nigdje redatelja, NIGDJE BIVŠIH RAVNATELJA
• Neuspjeli pokušaj pranja ruku na Gradskom vijeću: POZIVNICA S POTPISOM GORDANE JEROMELA KAIĆ