ETNOGRAFSKI MUZEJ ISTRE
MIRJANA MARGETIĆ: Posao muzejskog pedagoga kompleksan je i širok
Mirjana Margetić
Ovo imenovanje za mene osobno znači puno jer je dodijeljeno od struke i kolega koji su prepoznali moj višegodišnji rad u domeni muzejske pedagogije. U profesionalnom smislu ovime se podiže ljestvica više jer svojim daljnjim radom trebam i želim opravdati ovo priznanje. To, naravno, donosi i nove obaveze i kompetencije. Jedno od njih je i imenovanje u članstvo Stručnog povjerenstva za ocjenjivanje uvjeta za napredovanje u muzejskoj struci Hrvatskog muzejskog vijeća
Mirjana Margetić iz pazinskog Etnografskog muzeja Istre netom je promovirana u muzejskog savjetnika pedagoga. Uz to, u ponedjeljak, 18. svibnja u podne u pazinskom će Kaštelu biti upriličena promocija njezinog vodiča za djecu "Predi predi kći moja", koji mlađim korisnicima i posjetiteljima muzeja predstavlja muzejsku Zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti. Bio je to povod za razgovor s njom.
- Promovirani ste u muzejskog savjetnika pedagoga. Što to novo imenovanje znači za Vaš daljnji rad?
- Da, početkom ove godine dobila sam rješenje Ministarstva kulture o stjecanju zvanja muzejski pedagog savjetnik, a koje se odnosi na prijedlog Hrvatskog muzejskog vijeća. Ovo imenovanje za mene osobno znači puno jer je dodijeljeno od struke i kolega koji su prepoznali moj višegodišnji rad u domeni muzejske pedagogije. U profesionalnom smislu ovime se podiže ljestvica više jer svojim daljnjim radom trebam i želim opravdati ovo priznanje. To, naravno, donosi i nove obaveze i kompetencije. Jedno od njih je to što sam imenovana u članstvo Stručnog povjerenstva za ocjenjivanje uvjeta za napredovanje u muzejskoj struci Hrvatskog muzejskog vijeća.
- Nedavno ste objavili knjigu "Predi predi kći moja" što je vodič za djecu kroz Zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti Etnografskog muzeja Istre. Predstavite ukratko ovu publikaciju.
- Krajem veljače iz tiska je izašao dvojezični hrvatsko-talijanski Vodič za djecu "Predi predi kći moja" koji mlađim korisnicima i posjetiteljima muzeja predstavlja muzejsku Zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti. Napomenula bih da je Katalog ove Zbirke objavljen 2018. godine, a 2019. godine Etnografskom muzeju Istre (i meni kao autorici) dodijeljeno je posebno priznanje Hrvatskog muzejskog društva za muzejska izdanja.
Obzirom na kompleksnost i složenost spomenute Zbirke, javila se potreba prilagodbe ovog sadržaja djeci. Tako je i nastao Vodič "Predi predi kći moja" da bi djeci i mladima (od devet godina na dalje) što bolje i na jednostavan, stručan, ali i zabavan način predstavili jednu od najvećih Zbirki muzeja. U uvodom dijelu djeca se upoznaju s Etnografskim muzejom Istre. Nakon toga mogu naučiti što je to zbirka i kako nastaje. Da bi lakše upoznali zbirku Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti opisan je proces dobivanja tkanine od koje se izrađuje odjeća. Predmeti u Zbirci podijeljeni su na žensku, dječju i mušku odjeću i opremu te su tako i prikazani u Vodiču. Osim veselih ilustracija Ššiška (lik šišmiša koji je maskota izdanja), Vodič obiluje i bogatim fotografijama koje dočaravaju ljepotu i raznolikost Zbirke. Namjena Vodiča je i da nastavnicima i učiteljima posluži kao priprema za dolazak u muzej ili kao dodatna literatura u sklopu Zavičajne nastave i upoznavanja kulturne baštine Istre. Za nadasve zanimljiv izgled i oblikovanje Vodiča je zaslužna je Tina Erman Popović. Promocija je predviđena za ponedjeljak, 18. svibnja, kada se obilježava Međunarodni dan muzeja.
- Puno radite na prezentiranju raznih sadržaja iz Muzeja djeci. Koliko su muzeji i muzejski sadržaji bliski djeci kroz cijelu godinu, a ne samo prigodno?
- U Etnografskom muzeju Istre smatramo da su djeca jedna od važnijih, ali i najzahtjevnijih grupa posjetitelja. Naime, djeca su uvijek otvorena i direktna, te ako im se nešto ne sviđa ili ih ne zanima, oni to jednostavno daju do znanja. Stoga je moj zadatak kao muzejske pedagoginje sadržaje koje nudimo prilagoditi njihovom uzrastu i interesima. To ponekad i nije baš najjednostavnije, stoga u svom radu surađujem s nastavnicima u školama, ali i odgajateljima u predškolskim ustanovama. Korelacijom školskog gradiva i muzejskih sadržaja djeci se nastoji prenijeti bit informacija koje oni mogu usvojiti. Muzej je svima dostupan cijele godine, a ne samo prigodno. Tijekom zimskih mjeseci aktivnosti su nešto smanjene zbog nedostatka grijanja u prostorijama muzeja. Najveći broj školske djece u muzej dolazi na proljeće ili jesen kada uz stručna vodstva imamo i brojne tematske edukativno kreativne radionice. Kako bi mlađe posjetitelje, odnosno djecu, privukli u muzej i u njihovo slobodno vrijeme, a ne samo u sklopu školskih obaveza, održavamo radionice i tijekom ljeta, ali i u sklopu manifestacija kao što su na primjer Dani rukotvorina.
- Kako izgleda posao muzejskog pedagoga?
- Kad prvi puta razgovaram s nekim tko me ne zna i kažem koje mi je zanimanje, mnogi se pitaju upravo to. Čime se baviš? Zapravo je posao muzejskog pedagoga dosta kompleksan i širok. Naš zadatak je muzejske sadržaje, teme i građu približiti i prilagoditi svim dobnim skupinama kako bi im oni bili jasni i zanimljivi, a pritom uvijek vodeći računa o razini stručnosti. To uključuje osmišljavanje tematskih radionica za djecu i odrasle, prilagođavanje tekstova na izložbama ili u stalnom postavu muzeja te izradu publikacija. Uvijek posebni i novi izazovi su stručna vodstva kroz muzej, odnosno tendencija motiviranja grupe da vas sluša i nešto od toga ponese sa sobom iz muzeja. Nije isto voditi djecu od sedam-osam godina koja su pod dojmom samog Kaštela i puna pitanja, srednjoškolce koji jedva čekaju da završi obilazak da mogu tipkati po mobitelu, ili grupu osoba treće životne dobi pred kojima uvijek, ma koliko da ste stručni i sigurni u svoje znanje, imate neku vrstu pozitivne treme. Naravno iz poštovanja, respekta prema njihovom znanju i životnom iskustvu.
Uz interakciju i rad s posjetiteljima, moj posao je osmišljavanje i realiziranje muzejskih manifestacija, izložbi, predavanja i drugih programa. Pri tome je važna suradnja s drugim kolegama u muzeju i vanjskim stručnjacima. Tako sam s kolegicom Nikolinom Rusac prije četiri godine pokrenula manifestaciju Dani rukotvorina na kojoj svake godine aktivno sudjeluje sve više posjetitelja. Kako je Etnografski muzej Istre centralni muzej ovog tipa u Istri, programe provodimo i izvan same ustanove. Često surađujem na raznim projektima sa školama diljem Istre, pučkim otvorenim učilištima, knjižnicama pa i turističkim zajednicama kako bi etnografsku baštinu Istre približili što širem krugu ljudi. Uz to radila sam i na EU projektu KulTERRA "Revitalizacija istarskih kaštela Morosini – Grimani i Petrapilosa".
Također, muzeju stižu upiti studenata i srednjoškolaca za potrebe njihovih seminara i radova na temu kulturne baštine i rada muzeja, tako da im uputama i savjetima nastojim pomoći i u tome.
Poseban izazov u radu imali smo zadnja dva mjeseca, kada je muzej bio zatvoren za posjetitelje zbog pandemije Covid-19. Putem društvene mreže Facebook nastojali smo im približiti muzej i razne teme kojima se bavimo. Sadržaje koje smo tamo na taj način prezentirali nastojali samo prilagoditi svim generacijama. Jedan od načina je video-animacija izrade lutkice od krpa. Ova radionica je inače jedna od popularnijih koje nudimo u edukativnim programima. A da je dobro prihvaćena i u virtualnom svijetu, svjedoči gotovo 7.000 pregleda. Sve ovo spada u domenu mog posla, a da nabrojim što sve još muzejski pedagozi rade, trebalo bih dosta vremena.
- Što pripremate za budućnost?
- Za skoru i dalju budućnost ima dosta planova. Njihova realizacija ovisi o mnogim vanjskim utjecajima poput financijskih potpora i slično. Kratkoročno, to su ljetne radionice u sklopu Muzejskog četvrtka koje su namijenjene domaćim i stranim posjetiteljima. Za jesen je u planu četvrta po redu manifestacija Dani rukotvorina u sklopu koje s kolegicom Rusac radim na izložbi "Na putu – o putujućim trgovcima u Istri".
U nadam se, ne predalekoj budućnosti želja mi je da se u sklopu muzejskih izdanja nađe mjesta za knjigu o tradicijskim dječjim igrama. Naime, to je tema koju nekoliko godina istražujem i o kojoj sam objavila nekoliko stručnih radova te bih voljela da se to sve objedini u jedno izdanje. Nešto dugoročniji planovi su priprema Vodiča kroz stalni postav muzeja, kada se on u potpunosti realizira.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
