MEĐUNARODNI KAZALIŠNI FESTIVAL ZLATNI LAV: Kraljica majka ili očajnički krik za istinom

Mestno gledališće Ptuj/Teatar Koper predstavilo se jednom od prvih dramskih uspješnica napuljskog romanopisca i kazališnog spisatelja Manlia Santanellija "Kraljica majka/Regina madre" u režiji Damira Zlatara Freya

U drugoj predstavi ovogodišnjeg međunarodnog kazališnog festivala Zlatni lav došlo je do punog izražaja razotkrivanje tamnih strana u ljudskim odnosima kao tematskoj okosnici festivala. Mestno gledališće Ptuj/Teatar Koper predstavilo se jednom od prvih dramskih uspješnica napuljskog romanopisca i kazališnog spisatelja Manlia Santanellija "Kraljica majka/Regina madre" u režiji Damira Zlatara Freya.

Narušeni odnosi majke i sina

Sin Alfredo, neuspješan novinar, odnedavno rastavljen i emocionalno nezreo odao se opijatima u zastrašujućem svijetu uspješnih te se nakon godina izbivanja vratio kući bolesnoj, ali dominantnoj majci Regini, pod izlikom da ju želi njegovati. Stvarni razlog povratka je pisanje knjige o njezinom umiranju koju je već ponudio izdavaču. Opreznim i postepenim slaganjem mozaika iz života njihove obitelji Gianelli, pred publikom se otvara groteskna slika narušenih odnosa majke i sina.

Tapkajući i otežano hodajući na mračnoj sceni po rasutom pijesku, protagonisti crnohumorne drame su između tri napuknuta zida vadili sjećanja prema kojima su zauzeli vlastita stajališta i krojili svoju istinu. Reginina su sjećanja u domeni laži i idealiziranja pokojnog muža, ali ih je kroz protok vremena naprosto usvojila kao svoju istinu. Alfredova sjećanja su bolna, jer nikada nije doživio majčinu pažnju i ljubav u djetinjstvu, što se kasnije odrazilo na njegov odnos sa ženama, kreativnom blokadom i ovisnošću o lijekovima. Ustvari, u toj tuzi za izgubljenim vremenom gdje čovjek traži odgovore na potisnuta pitanja o uzrocima međusobnih odnosa, kroz turbulentne i destruktivne optužbe majke i sina, publika je polagano postajala svjesna da u svakoj izgovorenoj rečenici ovo dvoje ljudi pritajeno žudi za uzajamnom ljubavi i pokušavajući ju povremeno, u zamasima očajničkih krikova, opravdati i oteti zaboravu. S elementima razvalina antičke drame, Ibsenovih i Beckettovih kazališnih uprizorenja, glumica Nataša Barbara Gračner (Regina) i Aleš Valič (Alfredo) odlično su uskakali iz situacije u situaciju transformirajući se od duhovitih, nježnih i tužnih likova u histerične protagoniste s uznemirujućom distopijskom vizijom budućnosti, jer majčina bolest je postala jedina stvarnost u svijetu iluzija u kojima je uvijek živjela i zbog kojih je Alfredo postao beskičmenjak s izgubljenom voljom za život.

Emotivni naboj

Dramski i emotivni naboj predstave u riječima i oslikavanju atmosfere na sceni pojačala je igra svjetla i udahnuta glazba korepetitora i glazbenog oblikovatelja Simona Dvoršaka, dajući izvanjskom doživljaju scenske izvedbe dubinu izgovorenoga.

Vidno dirnuti, posjetitelji su dugo pljeskali, a zatim pristupili ocjenjivanju izvedbe. Predstava je postigla ocjenu 4,63. (Sanja BOSNIĆ)