PROJEKT 'LOKOTRON' U NAJVEĆOJ PULSKOJ ZGRADI
Marko Grbac Knapić i Dejan Štifanić realizirali umjetničko-arhivski multimedijski rad. "ROJC IMA SVOJ ZVUK, SVOJU DUŠU - KAD VRATA I LOKOTI ZASVIRAJU!"
Snimanjem zvuka otključavanja brava, lokota ili udarca i prateće rezonance vratiju, rešetki u utihnulim hodnicima, uz njihovo procesuiranje u posebne instrumente uz pomoć softvera Ableton te fotografiranjem dobili smo bazu podataka koja ima umjetničku, dokumentarnu i sociološku vrijednost. Obuhvatili smo 154 vrata, od čega njih 50 s lokotom , kaže idejni pokretač Marko Grbac Knapić
Marko Grbac Knapić i Dejan Štifanić (Snimio Zoran Angeleski)
Lokotron je naziv jedinstvenog multimedijskog umjetničkog produkta i audio-vizualne banke podataka zgrade Društvenog centra Rojc, koja je za cilj imala zvukom i slikom dokumentirati i prezentirati vrata svih udruga, a time društvenu i umjetničku šarolikost Rojca i koegzistenciju njegovih korisnika. Dok 'lokotron' na prvu priziva 'vibrafon', u nazivu projekta je kombinacija lokota i elektrona kao spoj analognog i elektronskog zvuka.
Ukupno 154 vrata
- Audio snimanjem zvuka svakih vrata (i to snimanjem zvuka otključavanja brava i lokota ili udarca i prateće rezonance vratiju, rešetki, lokota u utihnulim hodnicima, uz njihovo procesuiranje u posebne instrumente uz pomoć glazbenog softvera Ableton) te fotografiranjem vrata dobili smo zanimljivu bazu podataka koja ima umjetničku, arhivsku dokumentarnu i sociološku vrijednost. Obuhvatili smo 154 vrata, od čega njih 50 ima lokote. To, usput, nije ukupan broj vrata u Rojcu jer smo zbog vanjskih šumova koji prekrivaju njihovu rezonancu izostavili vrata s vanjske strane te smo snimili samo one s unutarnje strane, u hodnicima Rojca. Uz to, unutra smo snimili samo glavna ulazna vrata svake od udruga, iako neke udruge imaju i dvoje ili troje vrata, pojašnjava Marko Grbac Knapić, idejni pokretač projekta te tonski snimatelj, skladatelj, aranžer o audio-video montažer. On je bio i jedan od prvih korisnika ove zgrade nakon što se ova bivša kasarna 1998./1999. počela ustupati raznih kulturnim udrugama, bendovima...
Zajedno s kolegom Dejanom Štifanićem, fotografom i video snimateljem ovaj je kreativni dvojac prije tri mjeseca u tišini, mimo aktivnosti korisnika zgrade, zabilježio, snimio i ozvučio vrata svake od stotinjak udruga u ovoj najvećoj pulskoj zgradi, bilo okretanjem brave ili otključavanjem lokota, a otud i naziv projekta. Produkciju ovog projekta potpisuje udruga građana Armazonex uz potporu Odjela za kulturu Grada Pule.
Originalno umjetničko djelo
- Zgrada Rojca ima više od 100 udruga različitih polja djelovanja koje svojim aktivnostima daju specifičnu bazu zvukova i vizualnih doživljaja. Kao ideja vodilja poslužila su vrata zgrade, koja predstavljaju korisnike prostora na jedan specifičan način, kaže Štifanić.
- Kad je zgrada prazna, kad 'šuti', kad nema aktivnosti u zgradi, ona ima neki svoj 'šum', svoj zvuk, svoju dušu. Mi želimo dokumentirati tu dušu ove zgrade. I to na način da fotografijom a potom videom snimimo vrata svakog prostora u zgradi, a zatim smo sa svakih vrata proizveli njen zvuk, koji je bio temelj za izradu virtualnih instrumenata, sampleova samih vrata, pojašnjava Marko.
- Zanimalo nas je koliko još ljudi ima lokote, koliko nema, kako zvuče i kako sve to zajedno iskombinirati u originalno umjetničko djelo koje reprezentira ovu zgradu na autentičan način. To se stanje se mijenja kroz vrijeme a ova naša baza je dokument vremena s konca 2020. godine, dodaje Dejan, dodavši da planiraju u perspektivi umjetnički dio projekta Lokotron izvoditi i projicirati uživo.
Dosad prikupljeni arhivski materijal (a budući da je sav audio materijal, sve fotografije i sav video materijal u najkvalitetnijoj rezoluciji) ima toliko gigabajta da je nužan server kako bi se podigao i bio dostupan na internetu.
- Mi smo pohranili sav arhiv na vanjski hard disk i spremni smo ga ustupiti svakom zainteresiranom građaninu, kaže Marko, a Dejan dodaje: "Dostupno je svima, neka nam se slobodno jave".
Protiv vojničkog duha kasarne
- Dok je zgrada Rojca bila kasarna, sve su prostorije fizički odijelili da bi se lakše moglo kontrolirati ljude. Kao kulturnjaci smo ušli unutra i radimo upravo suprotno, ušli smo da bismo surađivali. Ovim projektom smo na neki način pokušali 'prebiti' taj vojnički duh kasarne, a to sada radi svaka udruga na svojim vratima, od njena označavanja, oslikavanja, stavljanja lokota, objašnjava Marko.
"Lokotron" je, inače, svojevrsni nasljednik Markovog projekta "Music is in the air", unutar kojeg se svojedobno bavio unutarnjim zvukovima i vibracijama zgrada, mimo ljudskog djelovanja (http://www.mgkmusica.com). To je radio u društvenom centru u španjolskom Bilbaou, u društvenom centru u talijanskom Lecceu, kao i u Karlovcu.
Komuniciraju li baš susjedi u Rojcu?
Često se Rojc glorificira kroz silan broj raznih kulturnih i umjetničkih udruga, organizacija nacionalnih manjina, uistinu vrijednih edukativnih udruga za rad s djecom, sportskih organizacija…, a koje načelno dijele susjedstvo, pa su tako vrata do vrata 'manjinci' i, primjerice, udruge branitelja. No, Marka i Dejana pitamo nije li ta silno spominjana suradnja tek želja. Naime, osim korištenja vlastitog prostora, u Rojcu uglavnom gotovo nitko ne komunicira sa susjedom, pa je posrijedi, čini se, faktička mulitkulturalnost, ali ne i interkulturalnost - premda vrata do vrata, bez ili tek s bazičnom kurtoaznom komunikacijom, gdje hodnici služe tek za brzi prolaz, ulaz odnosno izlaz.
- Dobro ste to uočili. Kad su prvih godina u Rojc uselili kulturnjaci, oni su tada itekako među sobom surađivali, družili se i kreirali zajedničke projekte, a tako čine i danas. No danas ih zasjenjuju brojne naknadno useljene udruge koji koriste ove prostore prvenstveno jer im je taj prostor financijski isplativ, a ne zbog suradnje, druženja i zajedničkih projekata, veli Marko Grbac Knapić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
