(Snimila Matea Čelebija)
Mornarička knjižnica u Puli, smještena na kraju prvog kata Doma hrvatskih branitelja, nekoć je imala važnu ulogu u znanstveno-istraživačkom radu pomoraca. Iako je to vrijeme davno iza nje, zbog svoje velike uloge u povijesti, danas uživa u statusu kulturnog dobra Republike Hrvatske.
Knjižnica je osnovana 1802. godine u Veneciji, pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske Ratne mornarice. Njezin temeljni fond darovao je nadvojvoda Karl, tadašnji ministar mornarice i rata, poklonivši 20 svezaka znanstvenih djela. No, njezin rast i značaj omogućili su sami mornarički časnici koji su godinama izdvajali dio svojih plaća kako bi obogatili ovu riznicu pomorske i znanstvene literature.
Od samih početaka, knjižnica je bila središnje mjesto okupljanja stručnih i znanstvenih djela s područja pomorstva. Unatoč turbulentnim povijesnim previranjima, mijenjanju granica i ratnim razaranjima, njezina se zbirka sačuvala kroz stoljeća, preživjevši selidbe iz Venecije u Trst, a zatim u Pulu, gdje je odigrala ključnu ulogu u obrazovanju austrijskih mornaričkih kadeta i časnika.
Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, knjižnica je prešla u talijanske ruke, a tijekom Drugog svjetskog rata njezin je fond preseljen u Češku, potom u Beč. Tek 1975. godine, dio knjižnog blaga, oko 20.000 svezaka, vraćen je Puli, gdje je danas smješten u Domu hrvatskih branitelja, a pripada fondu Sveučilišne knjižnice u Puli.
Danas, ova dijelom skrivena, ali nikad zaboravljena knjižnica, čuva više od 20.000 svezaka – znanstvenih i stručnih publikacija iz pomorstva, prirodnih i tehničkih znanosti, ali i enciklopedija, leksikona, povijesnih i zemljopisnih djela. Tako se na njezinim policama mogu pronaći i knjige iz 16. i 17. stoljeća pisane na njemačkom, francuskom, engleskom i talijanskom, te mnogim drugim jezicima.
Poseban kuriozitet jest do da je dio knjižničnog fonda putovao i svijetom. Naime, kako su nam ispričali tamošnji knjižničari, na svakom tadašnjem brodu, bilo putničkom ili ratnom, postojala je priručna knjižnica s potrebnim naslovima kako bi mornari mogli čitati.
Kako nam dalje pričaju knjižničari, već dvadesetak godina knjižnica svoja vrata otvara isključivo za Noć muzeja te po pozivima, pretežito od strane škola. Pritom nam kažu kako su se i ti posjeti s vremenom prorijedili i da sve manje učenika dolazi u posjet knjižnici.
“Nismo znali da se ovdje nalazi tako vrijedna građa”
Ipak, mi smo ondje zatekli nekoliko posjetitelja koji su ovdje došli prvi put. Kazali su nam da nisu znali da se ovako nešto nalazi u njihovom gradu.
Ovdje smo prvi put. Gospodin Luka, knjižničar, nas je jako lijepo dočekao. Iznenadilo nas je koliki je ovo zapravo velik prostor i koliko se u njemu nalazi vrijedne građe. Sad nam je drago što se ovako nešto nalazi u našem gradu, kazala nam je Marta.