JURINA I FRANINA: Brojne zanimljive lingvističke, povijesne, arhitektonske i zavičajne teme

Jurina i Franina

Ovih je dana izašao iz tiska godišnjak "Jurina i Franina", istarski kalendar za 2021. godinu, po treći put zaredom, već tri godine u izdanju porečkog Errata Corrige. Urednik je Drago Orlić, uz raznoliki tim suradnika.

Prvi broj kalendara objavljen je prije 99 godina, a prvi dijalozi Jurine i Franine prije 150 godina. Milan Rakovac vezano uz tu obljetnicu ističe da "održati kalendar 'Jurina i Franina' znači održati same sebe, te da autorima uspijeva održati arhajsku našu 'buntovnu glagoljašku vertikalu' i pišući za narod ostati mu vjerni."

U Istri postoji više desetaka sunčanih satova od kojih većina ne pokazuje vrijeme jer im nedostaje štap, a neki su otišli u nepovrat otučeni sa šutom pri obnovi fasada. Može se to saznati iz priloga Vlade Mandića "Sunčani satovi izgubljeni u vremenu", gdje i slikovno prikazuje neke od tih satova uz njihove specifičnosti.

O počecima novinarstva u Istri vezanim za uvođenje parlamentarizma piše Bruno Dobrić. On ističe da su nakon osnivanja Istarskog sabora 1861. do kraja 19. stoljeća u Istri godišnje u prosjeku pokretane po dvije talijanske novine, a prve hrvatske novine u Istri pojavile su se 1870. Nadalje, navodi da su Jurina i Franina najpopularniji u puku.

- U hrvatskim selima, gdje se u drugoj polovini 19. stoljeća postupno putem tiska i posredstvom hrvatskih škola širila pisana kultura, Naša sloga je na poseban način postala sredstvo povezivanja usmene i pisane komunikacije, navodi Dobrić.

Darko Dukovski piše o parlamentarnim izborima u Istri u svibnju 1921. Viktor Černjul osvrće se na djelovanje Eme Derosi-Bjelajac, koja je prije nekoliko mjeseci umrla u 94. godini, a bila je istaknuta društveno-politička radnica.

Marijan Milevoj osvrnuo se na stotu obljetnicu velikog štrajka rudara Labinšćine 2. ožujka 1921, a Josip Šiklić na Čakavski sabor kao kulturalni fenomen, navodeći da su programski zadaci koje će ostvarivati u predstojećem razdoblju organiziranje znanstvenih i stručnih skupova, nakladnička djelatnost te programi koji se tiču očuvanja i vrednovanja kulturnog i nacionalnog identiteta ne samo istarskog, nego i čitavog čakavskog govornog područja.

Zbog nehigijenskih uvjeta života i rada ljeti 1948. godine, u Raši je trbušnim tifusom bilo zahvaćeno 355 mještana, a bolest nije preboljelo 11 tifusara. Kako piše Marijan Milevoj "Vlast je zataškavala razmjere i posljedice epidemije, a na spomenicima raških tifusara ne piše od čega su umrli".

"Trst je naš. Pula je naša. Istra je naša", osvrt je Milana Rakovca gdje piše o suživotu i raznorodnom tkivu Istre pod pritiskom mitova.

Bruno Dobrić se osvrće i na raritetne knjige Matije Vlačića Ilirika, a Mirjan Flego piše o novom životu kaštela Petrapilosa, navodeći da je obnovom i novim sadržajima kaštel postao siguran za posjetitelje, a u crkvici sv. Marije Magdalene interaktivna je projekcija restauriranih fresaka.

Istraživanje rimske cisterne na brežuljku kraj Vrsara Monte Ricco tema je analize Roberta Matijašića, a Klara Bartolić Sirotić piše kako je tijekom opsežnih radova na uređenju porečke rive otkriven jedan od najznačajnijih nalaza - rimski šivani brod Poreč I. Ivan Matejčić osvrnuo se na obnovljeni zvonik porečke katedrale, a Sunčica Mustać piše o katalogu kulturne baštine Istre.

Vlado Mandić piše o šetnici preko mora koja spaja premantursku cestu s Pomerom.

Priloga je toliko, zanimljivih raznovrsnih, da je teško sve istaknuti i spomenuti, trebale bi stranice i stranice analize. Od lingvističkih do povijesnih, onih o povijesti umjetnosti, kulturi življenja, teritorijalnoj povijesti ovoga kraja - zbilja je prikazan šaroliki tematski spektar.

Ivana Nežić tako se osvrće na govore labinske skupine, a Viviana Brkarić na vlaški jezik, Mirjan Rimanić piše o pirunu kao raširenom priboru za jelo kroz brojne zanimljivosti, Zoran Angeleski donosi tekst o poznatom pulsko-milanskom kiparu Gualtieru Mocenniju, Elio Velan o istarskom gangsteru Ivanu Kolariću, Davor Šišović o profesoru za pršute i doktoru za gljive Romanu Bošcu, koji je preminuo ove godine, a Mirjana Pavletić kako se Misal kneza Novaka vraća u Hrvatsku kao faksimilno izdanje.

Anton Percan piše o nekim arhitektonskim specifičnostima s Brijuna, Asim Čabaravdić o pulskom vatrogastvu, Sniježana Matejčić o porečkom Pučkom otvorenom učilištu kako je oblikovalo tamošnju kulturnu scenu, Ivan Molek o stvaralaštvu Tatjane Gromača, a Daniel Načinović uglazbio je tekst opata Držiha i Dobrovita iz oko 1100. godine - Bašćanske ploče. Skladba je, kako je istaknuo Načinović, pisana za manju vokalnu skupinu.

Ana Galant piše o autorima Jurine i Franine, tu su i teme Ivone Orlić, Davora Mandića, Roberta Buršića, Vesne Medvedec te niza autora.

Godišnjak se može naručiti na [email protected].