Izjava o prisvajanju u izdanju "Deset vekova srpske književnosti" MH: "Matica srpska otima i krade hrvatske pisce i njihova djela"

ilustracija

Prisvajateljima nisu važni ni Gundulić ni Držić, ni ostali hrvatski književnici i njihova djela. Važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom, ni ratnim operacijama, navodi vodstvo Matice hrvatske

Ukazujući na, kako navode, megalomanski projekt Matice srpske "Deset vekova srpske književnosti" u kojem su se našli stari hrvatski pisci koji su stvarali u Dubrovniku objedinjeni pod zajedničkim nazivnikom srpske književnosti, Matica hrvatska u jučer objavljenoj izjavi ističe da je riječ o bezočnoj otimačini i krađi.

- Povijest srpskog svojatanja hrvatske književne i kulturne baštine ponavlja se, nažalost, već dulje od dva stoljeća, od prvih tiskanih izdanja Vuka Karadžića, ukazuju u zajedničkoj izjavi predsjedništvo Matice hrvatske u Zagrebu te njen ogranak u Dubrovniku.

Čin objavljivanja djela najznačajnijih hrvatskih pisaca koji su djelovali u 16. i 17. stoljeću u Dubrovniku pod zajedničkim nazivnikom "Deset vekova srpske književnosti" za Maticu hrvatsku, gledano na kulturološkoj razini prisvajanja, trajni je pokušaj srpske kulturne elite da sanira srpski književnopovijesni diskontinuitet.

Prema izjavi urednika biblioteke akademika Mira Vuksanovića (uz suglasje urednice Zlate Bojović) obuhvaćena su sva književna djela napisana na srpskome jeziku pri čemu, posluživši se tezom Vukom Karadžića o štokavskom dijalektu, navode da se i u Dubrovniku govorio srpski jezik.

- Svaki imalo objektivan jezikoslovac zna da se dubrovačka jezična praksa, kao i jezik književnih djela nastalih na tome području, ne mogu poistovjetiti sa srpskim jezikom. Riječ je o dijalektu hrvatskoga jezika, temeljenom na ijekavici i štokavštini uz sporadičnu nazočnost ikavizama, kojima se služe Hrvati, a rasprostranjen je od Pelješca do Prevlake na granici s Crnom Gorom. Mimo tih znanstvenih činjenica, srpska književnopovijesna škola koristila je srpski jezik kao glavni argument prisvajanja.

Prisvajali su, međutim, neovisno o jeziku, i humanističke pjesnike koji su pisali samo latinskim jezikom. Tako je i molitvenik pobožnih dubrovačkih trgovaca iz 1520. godine - koji su poslovali u Novom Brdu i Janjevu, nastao na temelju čakavskih predložaka, kojim su se kako sami pišu branili od raških popova i njihova pravoslavlja - nazvan istom logikom "Dubrovački srpski molitvenik".

Na političkoj razini, prisvajateljima nisu sami po sebi važni ni Gundulić ni Držić (čija su djela upravo otisnuta!), ni ostali hrvatski književnici i njihova djela. Važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama, ističe vodstvo Matice hrvatske, dodajući: " Ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovih djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava. Ovakav model krađe i prisvajanja tuđega rasplinut će se jednog dana kao što se samoukinuo i netragom nestao serbokatolicizam 19. stoljeća u Dubrovniku upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma".

Ministarstvo kulture pridružilo se jučer ocjeni Matice hrvatske te ističe da je riječ o oglednom primjeru još jednog posezanja za hrvatskom kulturom i tradicijom i pokušaju njezina prisvajanja.