26.Sa(n)jam knjige u Istri
IVICA ĐIKIĆ Gost Doručka s autorom predstavio i svoju novu knjigu "Štapići za pričanje": Kao uzore uspjeha u životu biramo krive ljude
Ivica Đikić (Snimio: Danilo Memedović)
Ivica Đikić ima svoje fanove svugdje po malo, poznati je to novinar, publicist, film maker - najavio je svog današnjeg gosta Doručka s autorom voditelj Aljoša Pužar.
Program je otvorio razgovorom o Đikićevom djetinjstvu i odrastanju u Tomislavgradu, gdje je rođen 1977. godine. Đikić je govorio o Tomislavgradu, odnosno Duvnu svoga djetinjstva, ističući da je to zanimljiv geografski prostor, gdje su prisutni utjecaji BiH i Dalmacije u jeziku, kulturi i identitetu, mjesto koje spaja bliske kulture, a njega su upravo ta prožimanja kultura i identiteta formirala.
Djetinjstvo prekinuo rat
- To je bila multinacionalna sredina, puno je ljudi na jedan ili drugi način obilježilo taj kraj, pomislimo samo na Dževada Karahasana, koji je također ovdje rođen. Moje je djetinjstvo i odrastanje naglo prekinuto ratom, prije je tu bio običan život, škola, kuća, nogomet, ulica, prijatelji, sve uobičajeno, ništa posebno, a rat je svojom snagom sve poništio. Bilo je teško sjesti potom s nekim na piće i ne dotaknuti se teme rata, bila su to teška vremena, kazao je Đikić, govoreći i o važnosti odustajanja od rata, a time i od profiterstva, te govoreći koliko su svi ratovi promijenili određene sredine, ali i utjecaje.
Razgovaralo se i o strukturi zločina, kao i o genocidu za koji nitko nije kažnjen.
- Zanimljivo je spomenuti i kako mi biramo uzore, kako se gleda na same te 'procese' biranja ljudi koji će nam biti uzori. Kao uzore uspjeha u životu biramo krive ljude. Pomislimo samo na to što se događalo kroz godine, što je sve bilo, na neke ratne zločince kao uzore, ali i na osobe poput Zdravka Mamića ili Ivice Todorića kao uzore uspjeha. Ni na koji način ne treba poticati ta uvjerenja. Zašto su ti ljudi, a i ne samo oni postali uzori uspjeha? I mediji su vrlo bitni u svemu tome. Danas su nerijetko, posebno u malim tržištima, mediji karikatura onoga što bi novinarstvo trebalo biti. Ljudi često traže neku očinsku figuru uzora, kao da nam je potrebna očinska figura, kao da nam to nedostaje. Zato su uzori bili i neke ćaće, babe, upravo zbog te očinske figure, kazao je Đikić.
Bilo je, dakako, riječi i o novinarstvu, kao o strasti, bolesti, a Đikić je istaknuo da novinarstvo više nije kao nekada, da se uvelike promijenilo u svakom pogledu.
- Nema tu više one strasti kao nekada, trebalo bi postojati i ono istraživačko novinarstvo, kazao je Đikić, a govorio je i o tome da osim pisanja i istraživanja, novinarstvo zahtijeva i lijepo pisanje. O svojih 11 godina u tjedniku Feral Tribune kazao je da nije to bio samo sadržajno lijep i zanimljiv tjednik, već je tamo postojao kriterij lijepog pisanja. Njima bi se priključivali oni koji su znali lijepo pisati, ili pak oni koji su imali veliku želju da nauče ili da se usavrše u lijepom pisanju.
Razgovaralo se i o tome smijemo li dan-danas lijepo, istinito i slobodno pisati, na što je Đikić rekao da danas svatko može otvoriti blog, ili Facebook profil i objaviti nešto što će potom pročitati određeni krug ljudi, pa ukoliko je to važno, zanimljivo ili korisno, netko će to zatim dijeliti dalje.
- Mislim da je to i na neki način dobro. No, to nije novinarstvo. Novinarstvo zahtijeva pravila, protokole, to je posve nešto drugo u odnosu na blogove i društvene mreže gdje svatko može izraziti svoje mišljenje o nečemu. Došli smo do faze kada to pitanje slobode ovisi o novinarima, redakciji, urednicima i vlasnicima, i ne više toliko o politici, novinarstvo ne donosi značajne prihode vlasnicima, vremena su se po tome promijenila. Novinarstvo i mediji moraju ispunjavati svoju svrhu, ne biti kao sredstvo ucjene ili slično, a nije dobro ako prvi interes vlasnika nije novinarstvo i ako se ne smije pisati o prijatelju vlasnika koji je nešto napravio jer će se naljutiti, kazao je spomenuvši i "Novine", koje je nedavno kupio Netflix.
Publika je mogla saznati i o dugotrajnom procesu kreiranja scenarija, o pisanju sinopsisa, a na upit o skoro pa dvjema teškim godinama iza nas, kazao je da sve se mijenja i sve je u stalnoj mijeni. Također, istaknuo je da se svi volimo prisjećati kako je nešto bilo nekada, iako vrijeme ne možemo zaustaviti.
Unutarnja logika
Večer ranije također na Sajmu predstavljena je uz Emira Imamovića Pirkea Đikićeva knjiga "Štapići za pričanje" u izdanju zaprešićke Frakture.
- Ova je knjiga nastala kada je mali virus upravljao velikim svijetom, kazao je Pirke.
Đikić je kazao i da je nekada teško razgraničiti kada je nešto roman ili zbirka priča.
- Ovo moje djelo ne može funkcionirati kao roman, ali ovdje zastupljene priče imaju neku svoju poveznicu, neku zajedničku priču, unutarnju logiku, kazao je naglasivši da je vrlo često nestrpljiv i želi da knjiga čim prije izađe. Rekao je i da piše samo o onome što dobro zna te da bi neke stvari, s vremenskim odmakom, sada drukčije napisao, drukčije stilizirao.
Govorilo se i o užasima rata, ali isto tako teškim postratnim razdobljima koji su uvelike promijenili živote mnogih ljudi na ovom području u širem smislu, te da su te priče ne samo o određenim likovima, nego i o našem društvu.
Ivia Đikić objavio je 11 knjiga, od čega nekoliko nagrađivanih romana ("Cirkus Columbia", "Sanjao sam slonove", "Beara"…). Prema motivima romana "Cirkus Columbia" oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. godine istoimeni igrani film, koji je prikazan u više od 30 zemalja. Uz taj, Đikić je i suscenarist dugometražnog igranog filma Filipa Šovagovića "Visoka modna napetost" (2013.) te autor i scenarist televizijske dramske serije "Novine" u režiji Dalibora Matanića.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
