ZAGREB
Gavellin "Posjet stare dame" premijerno u KUC-u Travno
(Hina/EPA)
Nova predstava GDK Gavelle "Posjet stare dame", premijerno odigrana u četvrtak u režiji Dore Ruždjak Podolski, oživila je na sceni KUC-a Travno crnu komediju švicarskog dramatičara Friedricha Dürrenmatta kao zavodljivu svevremensku tragi-grotesku prožetu elementima magičnog realizma.
Dürrenmattov izvanredno napisani tekst iz 1956., smatran jednim od vrhunaca dramske književnosti na njemačkom jeziku 20. stoljeća, duhovito i uz dozu izuzetnog intelektualnog cinizma komično analizira čovjekov etički potencijal.
U egzibiciji kombinatorike dostojne prvoklasnog spin-majstora, Dürrenmatt uzima koncept na kojemu počiva utilitaristička doktrina, koja polazi od tvrdnje da je etički ispravno ono što donosi korist najvećem broju ljudi, i primjenjuje ga stavljajući na moralnu stranu vage dobrobit jedne osobe, a na nemoralnu dobrobit čitave zajednice. Novac, pokazuje se, korumpira i moralno najvjerodostojnije ljude.
U "Posjetu stare dame", pred građane jednog izmišljenog grada postavljen je izbor između onoga što bi bilo elementarno ljudski učiniti i onoga što bi bilo najkorisnije za većinu. Tako suočeni s nemoralnom ponudom koju je, ispada, nemoguće odbiti, akteri ove duhovite (psiho)drame ne uspijevaju pobjeći od samih sebe, razotkrivajući ljudsku prirodu kao mračni bezdan težnji za osobnim probitkom i bogaćenjem, gdje empatija postaje dekadentni romantični koncept pregažen realnošću surove svakodnevice.
Tragikomediju o bogatašici koja se vraća u osiromašeni rodni grad "negdje u Europi" kako bi sebi za novac kupila pravdu, redateljica Dora Ruždjak Podolski i autor adaptacije i dramatizacije Tomislav Zajec pretočili su u pitku grotesku sa snažno naglašenim elementima fantastike.
Primjenjujući u adaptaciji zavodljivu maniru magičnog realizma, farsičnu dramu o pohlepi i osveti pretvorili su u zaigrani komentar suvremenosti prožet proplamsajima nadnaravnosti i mračne čarolije, iz čijeg začudnog humora izranja apsurdni gorko-slatki mikrosvijet na tragu Márquezova Maconda.
Priča nas vodi u Guellen, izmišljeni grad koji je nekadašnju slavu kulturnoga središta i industrijskog čvorišta odavno zamijenio bijedom marginalnosti i elementarnog preživljavanja. Nakon 45 godina, u grad se vraća Claire Zachanassian rođena Wascher (Jelena Miholjević), milijunašica od čijeg posjeta gradska uprava ima velika očekivanja.
Gradonačelnik (Amar Bukvić), župnik (Sven Šestak), učitelj (Hrvoje Klobučar), policijski načelnik (Janko Rakoš) i liječnica (Ana Kvrgić) skovali su plan: nagovoriti Claire da svojim ulaganjima spasi grad od propasti. U tome se uvelike oslanjaju na pomoć njezine mladalačke ljubavi Alfreda Illa (Sven Medvešek), koji ju je onomad ostavio zbog tada imućnije vlasnice lokalne trgovine Matilde (Barbara Nola).
Pokazat će se da je Claire itekako spremna pomoći Guellenu s golemim ulaganjem podijeljenim ravnopravno između grada i njegovih stanovnika, ali pod jednim uvjetom: da ubiju Alfreda Illa. Isprva užasnuti takvim barbarskim prijedlogom, građani Guellena postupno ipak dopuštaju da im obećanje prosperiteta i blagostanja zatruje misli do te mjere da im se počinje činiti da je Alfredova smrt jedina ispravna i moralna opcija. Dapače, njegova je dužnost prema gradu i građanima da se sam ubije.
Prepoznatljiva poetika redateljice Ruždjak Podolski, koja kombinira atmosferičnu snovitost u scenografiji (Stefano Katunar), glazbi (Stanislav Kovačić) i pokretu (Petra Hrašćanec) s jezivom pričom o dubinama ljudskih mrakova, vidljiva je već od prve scene koju otvara igrokaz neobičnog dvojca (Ivan Grčić i Vanja Jovanović).
Amorfne slijepe nebinarne osobe, eunusi interspolaši ili vilenjački blizanci, Grčić i Jovanović istodobno su i neka vrsta voditelja i komentatora, svjedoci i suučesnici, pasivni promatrači i izvršitelji u tom fantastičnom svijetu napučenom nakaradnom gomilom čija preobrazba, zahvaljujući obećanju tuđega novca, iz šeprtljave i groteskne mase u "uljuđene građane" predstavlja moćnu metaforu društvena licemjerja.
Zajec je uspio ono što rijetkima dobro uspijeva – u tekst napisan prije gotovo sedam desetljeća bešavno uplesti čitav niz asocijacija, citata i motiva aktualne hrvatske zbilje i kulturne povijesti, stvorivši jedan pitki svevremenski hibrid prepun duhovito interpretiranih implikacija naše realnosti.
Groteskni svemir ljudske džungle ove produkcije nose njezini likovi, svi odreda pretjerani, prenaglašeni, gotovo apsurdni. Sedmog, osmog i devetog Claireina supruga igra Andrej Kopčok, batler je Siniša Ružić, Illova kći Otilija Anja Đurinović, a tu su i željezničar Andrej Dojkić, slikar Nenad Cvetko te djevojke Clodette i Marie, koje igraju Natalija Đorđević i Anica Kovačević.
Švicarski dramatičar piše o poslijeratnom svijetu kojemu nedostaje zanosa velikih epoha, a ljudskost je zabava za sirotinju, dok civilizacijska dostignuća sjede i šute. Podcrtan najvećom ironijom od svih, tvrdnjom da se tu i ne radi o novcu već samo i jedino o pravdi, njegov tekst jednako snažno progovara o našem vremenu danas, nudeći sugestivnu pogodbu: mijenjam grad, za jedan leš.
Premijeri u četvrtak, prvoj od dvije planirane - sljedeća je u petak, 7. svibnja, nazočili su ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
