Igor Hajdarhodžić zub vremena doživljava kao sukreatora. Tragovi uporabe, lom glazure, istrošenost police, hrđa, prašina, sve postaje likovni materijal. Iako su objekti sastavljeni od zaboravljenih i odbačenih predmeta, autor im daje novu funkcionalnost, kazao je kustos Eugen Borkovsky * Berta Miloš na izložbi "Modra nit sjećanja" donosi seriju radova na bijelom platnu gdje se bavi korištenjem literarne komunikacije, a primjenjuje tehniku vezenja
Radovi Igora Hajdarhodžića
Gradska galerija Fonticus, unatoč poteškoćama izazvanima pandemijom koja ne posustaje, nastavlja svoju redovitu aktivnost, pa kustos galerije Eugen Borkovsky u narednom razdoblju predstavlja dvoje dubrovačkih umjetnika – Bertu Miloš i Igora Hajdarhodžića. Nažalost, epidemiološke mjere i druge nepovoljne okolnosti onemogućile su dolazak umjetnika u Grožnjan, a u prometnim poteškoćama zapela je pošiljka Hajdarhodžićevih radova.
Posebni predmeti i sjećanja
Ipak, za sada se posjetiteljima nudi samo video-prezentacija izložaka koji će se uskoro naći u galeriji, ali i po grožnjanskim trgovima i uličicama, što će biti poseban doživljaj za građane Grožnjana i njihove goste, posebno što se radi o odbačenim predmetima koji su nekada pripadali kućanstvu, konobi, općenito životu, kao što su police, kutije, dijelovi namještaja, arhaične boce, makete auta ili brodova, poštanske marke, namotaji konopa, dijelovi namještaja i slični predmeti koji bude sjećanja i imaju neko značenje.
- Igor Hajdarhodžić na svjetlo dana izvlači predmete koji mu izazivaju značenje. On se s njima odlučuje poigrati, a time, sebi i nama, prirediti iznenađenja. Tijekom oblikovanja, umjesto kista koristi igru, a umjesto boje koristi predmete. Ovom procesu medij je sjećanje. I ovaj put slaže konačni predmet od nađenih oblika, starih stvari, koje uglavnom nemaju vrijednost za arheologiju ili etnologiju. Ovaj put se zaigrao vežući se za ideju mirovanja, sigurnosti, asocijaciju doma. Prostorni dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal. Autor poštuje materijal i ne sakriva mu bit, unatoč tome što, vođen nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja doživljaj. Svi izlošci su objekti u prostoru što odaje skulptorski pristup. Ovu izložbenu prezentaciju predstavljam kao konceptualni projekt jer nosi karakteristike hibridne, ali promišljene cjeline, rekao je kustos Eugen Borkovsky na otvaranju izložbe "Memorabilije" Igora Hajdarhodžića, dodajući da su pred posjetiteljima simpatično i simbolično aranžirani predmeti koji govore o histeriji civilizacije na koju smo osuđeni, pa ovaj postav poprima ispovjedne elemente.
Značenje igre u projektu "Memorabilije"
- Igor Hajdarhodžić zub vremena doživljava kao sukreatora. Tragovi uporabe, lom glazure, istrošenost police, hrđa, prašina, sve postaje likovni materijal. Iako su objekti sastavljeni od zaboravljenih i odbačenih predmeta, autor im daje novu funkcionalnost. Proces postaje igra, a igra je jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja. Igra može biti namjerna, spontana, uvjetovana. Ona nam otvara nove vizure i tjera prema hrabrosti poput one koju smo imali u djetinjstvu. Hrabra igra iziskuje svježinu razmišljanja. Igra nas obuzima i mi hrabro zakoračujemo u neistraženo. Ili da bismo poznato prepoznali u novom svjetlu. Ove igre, čijim rezultatima smo svjedoci, predmetima donose produžetak života u novom obliku, kazao je Borkovsky o projektu "Memorabilije".
Dubrovački umjetnik Igor Hajdarhodžić je diplomirani glumac, a osim glumom bavi se glazbom, medijskom produkcijom i vizualnim oblikovanjem. Dugo je u nekoliko navrata prisutan u Istri, u Grožnjanu djeluje od 2018. godine, a nedavno je na grožnjanskom trgu postavio makete brodova izrađene od odbačenih metalnih predmeta, kao sugestiju da je Grožnjan nekada bio luka.
Ispovjedne sekvence osobnih zapisa
Dubrovčanka Berta Miloš se školovala u Zagrebu, prvo u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, nakon čega je diplomirala na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu, na Odjelu dizajna tekstila i odjeće. Svoje je radove predstavila na 18 kolektivnih i 16 samostalnih izložbi, a za prvo grožnjansko predstavljanje pripremila je "Modru nit sjećanja", seriju radova na bijelom platnu korištenjem literarne komunikacije - slova i teksta. Na platnu primjenjuje tehniku vezenja, koristeći iglu i konac tamno modre boje. Postav u galeriji ispunjen je nizovima bijelih platnenih izrezaka u nekoliko veličina. Na njima nalazimo zapise, ponegdje popraćene arabesknim biljnim motivom. Komadi platna nisu uokvireni, ali su pravilni, zarubljeni, podsjećajući na nekadašnje zidnjake, izvezene poruke i crteže u mnogim kuhinjama iznad štednjaka.
- Autorica se oslanja i na doživljaj postava kao cjeline, pa u tom smislu, možemo govoriti o prostornoj instalaciji. Na bjelinu platna autorica vezom ispisuje sekvence osobnih zapisa. Radi se o izdvojenim stihovima njenih pjesničkih radova. To je trag koji autorica nudi prijateljima, poznanicima, publici. Jer, ova njena svojevrsna ispovijed postaje ponuda koja može biti doživljena kao iskaz nadgradnje osobnom stavu. Ovaj projekt možemo doživjeti kao hrabri iskaz, upozorenje, ali i kao mogući primjer osobne katarze. Ciljano, kao predložak, umjetnica uzima intimne trenutke svog pjesničkog iskaza i s njima gradi ponudu. Osobna, ali i socijalna problematika uočljiva je po motivima i zapisima, ali i po korištenoj tehnologiji. Berta Miloš niže prikaze memorijskih karakteristika koji postaju umnožena projekcija osobnog. Čini nam se da svaki rad predstavlja dio pisma upućenog nekome tko bi ga morao razumjeti. Kao da je započet idejom pisanja dugog i dramatičnog zapisa koji je shvatljiv samo upućenima. U ovom slučaju, dojam sjete, čežnje, izazvan memorijom, dodirna je točka umjetnika i promatrača. Umjetnica posjetitelja zadržava u prostoru galerije i nudi mu razlog zadržavanja, a po izboru teme, materijala i načinu plasmana umjetničkog promišljanja dotiče postmodernizam, ocjenjuje Eugen Borkovsky zanimljive radove Berte Miloš.