(Hina/EPA)
Deveti Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture zatvorio je u subotu u Hrvatskom glazbenom zavodu susret s Javierom Cercasom, jednim od najcjenjenijih suvremenih španjolskih pisaca, koji je u razgovoru s Tomislavom Brlekom predstavio svoj novi roman "Terra Alta".
Profesor književnosti, novinski kolumnist, javno angažirani protivnik katalonskih separatista, Javier Cercas (1962.) proslavio se romanima u kojima je, koristeći se fikcijom, esejistikom i povijesnim dokumentima iznio dojmljivu literarnu kroniku nedavne političke i društvene povijesti Španjolske.
Prije nekoliko godina, odlučio se otisnuti u žanrovske vode: kriminalistički roman "Terra Alta" izvrsno je prihvaćen od publike i kritike te je za njega dobio prestižnu nagradu Planeta. O tome što ga je privuklo žanru i kako krimić izgleda kada ga piše Javier Cercas, s autorom je na posljednjem književnom susretu 9. FSK-a razgovarao Tomislav Brlek.
Cercas je kazao kako mu se, kada je završio knjigu "Vladar sjena", činilo da s njom završava jednu fazu koju je prije gotovo dvadeset godina započeo sa "Salaminskim vojnicima" te da bi mu se, nastavi li putem miješanja žanrova - autofikcije, dokumentaristike i povijesti - moglo dogoditi da postane "sam svoj oponašatelj".
"Osjetio sam da bih mogao upasti u zamku da se ponavljam, a kada pisac to čini, on je kao pisac mrtav, jer ne zna ispričati nove stvari", pojasnio je Cercas. "Ova knjiga potekla je iz želje da sam sebe ponovno izmislim: pokušao sam na neki način izmisliti sebe iznova kao pisca, da ne umrem kao pisac. To je želja ove knjige, da se prometnem u novoga pisca", dodao je.
Pisac koji ne preuzima rizik jednostavno nije pisac, smatra, a taj rizik on je poduzeo upravo s "Terrom Altom". Knjga je na hrvatskome objavljena u prijevodu Silvane Roglić i izdanju Frakture, koja je objavila i Cercasove knjige "Salaminski vojnici" (2001.), "Brzina svjetlosti" (2005.), "Anatomija jedne pobune" (2009.), "Prevarant" (2014.), "Zakoni granice" (2012.) te "Vladar sjena" (2017.).
Autor, koji živi i piše u Barceloni te radi kao stalni suradnik katalonskog izdanja dnevnika El Paísa, u međuvremenu je napisao i roman "Independencia", svojevrsni nastavak "Terre Alte" u kojemu pratimo nove avanture policijskog istražitelja Melchora Marina.
Cercas je naglasio kako knjige o Melchoru Marínu jesu drugačije, ali ipak i umnogome nalik na njegove prijašnje romane, jer se u njima bavi nekim novim temama, kao što su pravda i osveta, ali i svojim starim temama, junaštvom, prošlošću, moralom. U "Terri Alti" dodiruju se i prepliću sadašnjost i prošlost – od referenduma za neovisnost Katalonije i terorističkih napada u Barceloni do Španjolskog građanskog rata.
U tom smislu, taj "novi" pisac Javier Cercas kojega je stvorio, istodobno u sebi nosi i dio onoga "staroga".
No, naglasio je, nije od početka planirao da "Terra Alta" bude kriminalistički roman – taj mu se žanr nametnuo tijekom pisanja: u jednom trenutku, kad je već bio napisao 150-ak stranica knjige, shvatio je da njegov glavni lik "ne može biti ništa drugo nego policajac". "Shvatio sam, ako je on policajac, onda to mora biti kriminalistički roman", rekao je Cercas, koji se ne slaže s uvriježenim mišljenjem da je kriminalistička književnost manje vrijedan književni žanr: "Borges je govorio da su svi romani krimići, a ja se gotovo uvijek slažem s Borgesom", kazao je.
Melchor Marín je bivši kriminalac koji je postao policajac, nakon što je u zatvoru pročitao "Jadnike" Viktoa Hugoa. Sin prostitutke, bez oca, odrastao je u tamnom dijelu Barcelone, bio vojnik narkokartela, završio u zatvoru i ondje donio odluke koje će mu život okrenuti naglavce.
Pisac je kazao kako Melchor Marín "proizlazi iz mnoštva stvari, ali prvenstveno proizlazi iz mojih dubina, iz onog najtamnijeg i najskrovitijeg". "Ja dijelim njegovu bol i tamu, pa čak i želju za osvetom", kazao je.
Za priču je puno istraživao, razgovarao s mnogim policajcima, proveo puno vremena u policijskim postajama, osobito u Terri Alti, gdje se odvija većina radnje romana. S nekim se policajcima i sprijateljio, pa su oni tako bili i njegovi prvi čitatelji. S tom slabo naseljenom regijom na granici Katalonije i Aragona pisac nema osobne veze, ali taj je predjel otkrio kad je istraživao za roman "Vladar sjena".
Regija ga se dojmila, pronašao je tamo prijatelje, Terra Alta postala je na neki način njegova druga domovina: ovaj roman, osim što je to priča o mogućnosti pravde i opravdanosti osvete, također je i priča o čovjeku koji traži svoje mjesto pod suncem.
"Terra Alta" Cercasova je dosad najprodavanija knjiga u Španjolskoj, a pisac je otkrio kako je ona tek početak velike književne pustolovine u koju se upustio: želja mu je napisati niz romana koji će zajedno činiti jedan dugačak roman, "svojevrsne 'Jadnike' 21. stoljeća". U planu su četiri knjige.
Druga u nizu, pod naslovom "Independencia", u Španjolskoj je već objavljena. U novoj knjizi radnja se odvija u bliskoj budućnosti, 2025. godine, i u njoj donosi prikaz korumpirane političke i gospodarske elite Barcelone nakon propaloga "projekta" neovisne Katalonije.
"Književnost je za mene prije svega užitak, kao i seks. Također je i čin upoznavanja - kao i seks. Kad mi netko kaže da ne čita knjige, jedino što mi pada na pamet je izraziti mu sućut", rekao je pisac. "Ono što književnost čini je da dovodi u pitanje naše osobne izvjesnosti i sigurnosti; uloga književnosti je prisiliti nas da izađemo iz svojih ljuštura i prisiliti nas da izađemo iz naših vlastitih okvira. Za mene, romani su često čak i stvarniji od stvarnosti", poručio je.
Gostovanje Javiera Cercasa zatvorilo je 9. Festival svjetske književnosti, koji je od 5. rujna u tridesetak programa ugostio pedesetak autora iz petnaest zemalja.
Uoči početka posljednjeg programa ovogodišnjega festivala, okupljene je uvodno ozdravio glavni urednik Frakture Seid Serdarević. Zahvalio je svima koji su svojim sudjelovanjem pomogli u realizaciji još jednog uspješnog festivalskog izdanja, moderatorima, voditeljima, volonterima i prevoditeljima, te domaćim i inozemnim autorima koji su se odazvali pozivu i u tako velikom broju unatoč neizvjesnim epidemiološkim okolnostima, uživo u njemu nastupili.
Posebno je zahvalio publici, bez čije podrške i dolazaka te želje da uživo slušaju i gledaju svoje omiljene autore, ovog festivala, kako je rekao, ne bi ni bilo.