Istaknuta britansko-turska spisateljica Elif Shafak sudjelovala je u srijedu u riječkom dijelu programa Festivala europske kratke priče, te u razgovoru s prevoditeljicom Andom Bukvić otkrila svoja promišljanja o književnosti, aktualnom trenutku i izazovima s kojima se svijet suočava.

Gostovanje Elif Shafak dio je programa Hay Festivala, koji se ove godine od 6. do 9. listopada odvija u sklopu 19. FEKP-a. Predstavljajući autoricu u riječkom Exportdrvu, Bukvić je kazala kako je riječ o ženi "sazdanoj od višestrukosti", nagrađivanoj spisateljici koja piše i na turskom i na engleskom jeziku, a djela su joj prevedena na 54 jezika svijeta.

"Objavila je 18 knjiga, od kojih su 11 romani, i u svakome je stvorila poseban univerzum. Njezina najnovija knjiga '10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu' ušla je u uži izbor za nagradu Booker, a prethodnu, '40 pravila ljubavi', BBC je uvrstio u listu 100 romana koji su oblikovali svijet", rekla je Bukvić.

Odgovarajući na pitanje kako se nosi s preprekama koje je našem načinu života donijela pandemija, Shafak, koja se razgovoru pridružila putem Zooma iz Londona, rekla je kako se nikako ne može složiti s općenitim uvjerenjem da se pisci lakše nose s okolnostima jer su ionako samotnjaci, naučeni po čitave dane biti zatvoreni u kući.

Sve je političko, obaveza je pisca biti svjestan svijeta oko sebe

"Moje iskustvo nije takvo, ja ne mislim da je piscima lakše već upravo suprotno – mislim da je lockdown na neki način gurnuo umjetnike i pisce u egzistencijalnu krizu jer su se odjednom našli suočeni s pitanjem: Što ja to u stvari radim? Dok vi sjedite kod kuće i mirno pišete, vani umiru na stotine tisuća ljudi. U takvim se okolnostima morate zapitati – trebam li se stvarno sada trebam ovime baviti? Je li doista bitno hoću li uspjeti pronaći pravu riječ, staviti zarez na pravo mjesto?", rekla je Shafak.

Sve su to bitna pitanja za pisce, ali u ovakvome trenutku kod mnogih izazivaju anksioznost, strah, ljutnju, nesigurnost, zbunjenost, napomenula je. "Mislim da se nalazimo na kritičnome raskrižju, kada moramo biti u stanju razgovarati o svojim osjećajima i moramo znati da je u ovakvim vremenima 'u redu ne biti u redu'. Jer ako nas s vremena na vrijeme ne preplavi tjeskoba, možda to znači da istinski nismo ni shvatili što se zapravo događa?", dodala je.

Pisci moraju biti u stanju istovremeno razmišljati o tome gdje staviti zarez a da pritom ne izgube dodir s onime što se događa u svijetu, što osobito, kako je rekla, vrijedi za autore koji poput nje dolaze iz "ranjenih" zemalja, kakve su primjerice Turska, Bjelorusija, Venezuela, Brazil, Filipini. "Mi si ne možemo dopustiti luksuz i odbiti govoriti o politici, o onome što nam se događa pod prozorom; mi ne smijemo reći da se jedino želimo baviti svojim pričama", pojasnila je.

Elif Shafak (1971.) doktorirala je političke znanosti i predavala na raznim fakultetima u Turskoj, Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji. Članica je Svjetskog ekonomskog foruma i jedna od utemeljiteljica Europskog vijeća za međunarodne odnose. Često javno nastupa kao braniteljica ženskih prava, prava LGBT zajednice i prava na slobodu govora. Doprinosi mnogim velikim publikacijama diljem svijeta te joj je dodijeljena titula Chevalier des Artes et des Lettres. Politico ju je izabrao kao jednu od 12 ljudi koji čine svijet boljim mjestom.

"Ja sam i feministkinja, a jedna od mnogih stvari koje nas je feminizam naučio je da politika nije vezana samo uz političke stranke: politika je daleko šira od toga – gdje god se nalazi moć, sve to je politika. I osobno je politika. Zato, ako pišete o spolnosti, rodnim ulogama, vaše je pisanje također političko", rekla je Shafak. No, iako smatra da pisci moraju biti uključeniji, nikako ne misli da je uloga pisca podučavati ili propovijedati, napomenula je: "Mislim da pisci moraju postavljati iskrena pitanja o teškim temama, da moraju na papiru stvarati otvorene prostore a odgovore prepustiti čitateljima, jer svaki čitatelj ima vlastite odgovore, i mi to moramo poštivati", kazala je.

Književnost mora uhvatiti korak s vremenom

Nedavno je u Hrvatskoj objavljena njezina nova knjiga "Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela" (Hena com, prevela Mirna Čubranić), u kojoj daje svoj pogled na svijet obilježen nepravdom, podjelama, patnjom i, najnovijom ugrozom, pandemijskom krizom. Autorica je kazala kako je taj tekst njezin pokušaj pronalaska smisla u ovome trenutku u vremenu: "On je moj odgovor na osjećaje koji su me mučili zbog pandemije, zbog promjena, zbog toga tunela kroz koji svi zajedno prolazimo".

"Doris Lessing u jednom svojem eseju definira književnost kao naknadnu analizu prošloga događaja – dakle, pisci moraju provariti, procesuirati događaj prije nego što mogu o njemu pisati. U tom smislu, književnost je uglavnom retrospektiva stvarnosti", rekla je Shafak. No, sada smo zakoračili u novo doba, kada književnost mora postati analiza koja se događa "za vrijeme" a ne nakon događaja, smatra.

Pisci, po njezinim riječima, moraju pokušati odgovoriti na urgentna pitanja trenutka, što osobito vrijedi danas, kada se zemlje svijeta jedna za drugom unazađuju. "To se posebno tiče žena i manjina jer, kao što smo vidjeli u Turskoj, kada neka zemlja počne s procesom unazađivanja, njihova se prava prva oduzimaju", rekla je.

Shafak je 2006. i sama iskusila progon, te se našla u situaciji da je morala pred sudom braniti svoje književne likove. "Kao što znate, u Turskoj je jako teško piscima i novinarima, osobito istraživačkim novinarima, a teško je postalo i za akademike, pa i za karikaturiste, jer zemlja koja izgubi svoju demokraciju, gubi i svoj smisao za humor, pa humor postane opasan u očima onih na vlasti", rekla je autorica.

Takvo okruženje nije jednostavno za pisce, jer književnosti je potrebna sloboda – sloboda govora, a osobito je teško spisateljicama, čija je borba dvostruka: moraju se osim s autoritarnim nedemokratskim zakonima boriti i s patrijarhalnim stavovima, povremeno i s homofobijom, istaknula je.

"Turska je zemlja duge i bogate povijesti, no to ne znači da ima i dobro sjećanje na nju, upravo suprotno: mi smo društvo obilježeno kolektivnom amnezijom. Naša veza s prošlošću je golema praznina a ta je praznina ispunjena ultranacionalističkim i islamističkim interpretacijama povijesti", istaknula je.

Nažalost, stvari se još uvijek nisu promijenile na bolje, napomenula je: prošle godine, policija je zaplijenila njezine knjige u urednima njezina turskog izdavača, te je pokrenuta istraga pod optužbom za opscenost jer piše o spolnom zlostavljanju, rodnom nasilju, zlostavljanju djece.

Shafak piše na turskom i engleskom jeziku. To za nju, kako je rekla, nije jednostavno, budući da nije odrasla u bilingualnoj obitelji, te je engleski naučila kao treći jezik: drugi je španjolski. "Uvijek ću ostati imigrantkinja u engleskom jeziku, uvijek će postojati jaz između mojih misli i mojega jezika; uvijek nekako krenem reći više a završim tako da kažem manje", otkrila je autorica.

Roman o nekoliko minuta "života u smrti"

U romanu "10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu", koji se 2019. našao u užem izboru za nagradu Booker, Shafak se bavi temama biologije i neuroznanosti: u njemu je glavna protagonistkinja, seksualna radnica Leila, već na samome početku brutalno ubijena i bačena u kontejner, a čitav se roman odvija u njezinu sjećanju, koje traje tijekom nekoliko minuta koliko su znanstvenici utvrdili da mozak dodatno živi nakon smrti tijela.

Autorica je otkrila kako obožava interdisciplinarnost, ne voli biti bačena u kutiju, a taj je njezin roman potaknut nizom članaka koje je čitala o tome kako su znanstvenici dokazali da nakon fizičke smrti i prestanka rada srca mozak ponekad radi još nekoliko minuta.

"Zaintrigiralo me pitanje - što se događa u tome mozgu u tome kratkom vremenu? Čega se netom umrla osoba tada prisjeća, o čemu razmišlja?", pojasnila je. Ta joj je ideja dala strukturu knjige, koja tako počinje od kraja, a Leila se, iz minute u minutu, prisjeća dijelova svojega prerano zaustavljenog života. Iz isječaka njezinih sjećanja slaže se priča od njezina djetinjstva do smrti, a osnovni narativ upotpunjuju priče Leilinih prijatelja, mahom ljudi koji su, kao i ona, na društvenoj margini. Knjigu je na hrvatskom objavio nakladnik Hena com, u prijevodu Mirne Čubranić.

Govoreći o svojem pisanju, Shafak je otkrila kako uvijek provodi ekstenzivna istraživanja, čita sve čega se može dokopati u vezi s temom koja ju zanima, izrazito je temeljita i disciplinirana, iako je u svakodnevnom životu posve suprotna – nedisciplinirana i kaotična. "No, kad pišem ozbiljno pristupam temi, s punim poštovanjem, moram znati o čemu govorim. Zato puno vremena ulažem u čitanje, istraživanje, puno bilježim, zapisujem, slušam ljude. Ali onda dođe trenutak kad sve to završi i tek tada mogu poletjeti – tada na scenu stupa moja mašta", kazala je.

Elif Shafak jedna je od istaknutih inozemnih gostiju 19. Festivala europske kratke priče koji se održava u Rijeci i Zagrebu od 4. do 9. listopada u hibridnom izdanju: dijelom uživo a dijelom online. 19. FEKP završit će u petak, 9. listopada, razgovorom s Hanifom Kureishijem, jednim od najznačajnijih suvremenih britanskih književnika.

Povezane vijesti

• Etgar Keret u Zagrebu: Pisac čija proza pretvara život u lunapark
• FEKP od 4. do 9. listopada u Rijeci i Zagrebu i u suradnji s Hay festivalom
• FEKP: Irvine Welsh o politici, kulturi i stanju svijeta