Dvoje vrhunskih glumaca između cinizma i osjećajnosti

Mala scena Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula bila je sinoć poprištem još jedne odlične predstave, a ovaj put to su bila "Pluća" na tekst Duncana Macmillana u produkciji Teatra Exit i Gradskog kazališta Sisak, a u režiji Aide Bukvić. Na sceni su Jadranka Đokić i Amar Bukvić koji predstavu ravnopravno nose od početka do kraja.

Ekološki osviješteni intelektualaci

Njih dvoje glume ljubavni par mladih ekološki osviještenih intelektualaca, na početku priče uhvaćen usred nadmudrivanja o njihovom zajedničkom životu, no ubrzo je jasno da je glavno pitanje bi li trebali imati dijete. On se pita koliko je to pametno, a njoj treba malo bliskosti iako izgleda da se sama bliskosti boji.

- Postoje neki ljudi koji ne bi trebali imati djecu, kaže on i tu vjerojatno misli i na njih dvoje. Ipak, odlučuju stisnuti zube i krenuti… Test za trudnoću je pozitivan i velika promjena u njihovom životu je na vidiku. "Što ako ga neću moći voljeti?", dvoji ona. "Bit ćeš divna mama!", spremno uzvraća on. Dok se to događa, postavlja se pitanje ulaska u bračne vode. Kada se čini da ćemo čuti primalni krik bića koje je došlo na svijet, dolazi do promjene. Nagle i oštre, popraćene minutom grobne tišine. Sve je jasno. Ako je publika do maločas imala priliku svako malo se nasmijati duhovitim replikama sada može osjetiti samo stezanje u grlu i nevjericu. Rez je precizan, odlično režiran i odglumljen, pa unatoč svoj svojoj žestini prelazak iz jednog raspoloženja u drugo je gladak, a Jadranka Đokić i Amar Bukvić su i dalje jednako uvjerljivi. Predstava ipak neće potpuno promijeniti smjer, do kraja puta prolebdjet će iznad njih još pokoji oblak cinizma i crnog humora, ali protagonisti će se promijeniti. To nisu potpuno isti likovi koji su započeli predstavu. Ovo je sada njihova nadograđena verzija, izranjavana iskustvima, ali i dalje povezana nekom magijom, nekom višom silom. Njihovi će se životni putovi razdvojiti i opet spojiti i kada se to dogodi, to djeluje sasvim prirodno i nevjerojatno logično. Oni su stvoreni jedno za drugo, ali to nije ona priča iz bajke u stilu "živjeli su sretno do kraja života". Ono stvorenje za koje su se pitali da li da ga donesu na svijet i za koje su računali koliko će proizvesti ugljičnog dioksida za vrijeme života, promijenit će njihov život - nabolje.

Oduševljena publika

Ova predstava bila je i povratak Jadranke Đokić u njen grad, na pozornicu na kojoj je počela uspješnu karijeru a upravo u ovom komadu sinoć je dobila priliku da se razmaše i zablista, ali jednako uspješan bio je i Amar Bukvić i bilo bi nepošteno reći tko je od njih dvoje bolji.

Iako tako izgleda u početku, "Pluća" nisu oda ciničnom nihilizmu, nego pohvala osjećajnosti koju prati prikriveni moralizam i sasvim malo patosa, ali to treba shvatiti u najboljem smislu jer je sve pažljivo dozirano. Dok prvi dio izgleda kao jedna dugačka stilska vježba u glumačkom cinizmu, drugi dio pokazuje svu raskoš glumačkih talenata dvoje glumaca što je prepoznala i publika koja je do kraja napunila gledalište i aplauzom nagradila glumce. (Mladen RADIĆ)