(Hina/EPA)
Balet HNK-a u Zagrebu premijerno je u subotu izveo predstavu "Ponos i predrasude" po romanu Jane Austen.
Koreograf i redatelj Leo Mujić pretočio je balet u romantičnu plesnu inscenaciju slavne književne priče o ponosu, predrasudama i tome kako ostati svoj – u ljubavi.
Jane Austen jedna je od najpoznatijih i najčitanijih britanskih spisateljica svih vremena. Njezina djela, u kojima oštrom ironijom pomiješanom s realizmom, humorom i socijalnim komentarima oslikava društvo svojega vremena, i danas su omiljeno štivo mnogih čitatelja i obožavatelja diljem svijeta.
Njezino je najpoznatije djelo roman "Ponos i predrasude" (1813.), bestseler u kojemu Austen lucidno i duhovito, kroz romantičnu koprenu i uz dozu britke satire, gradi studiju britanskoga društva početkom 19. stoljeća. Knjiga je do danas prodana u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta.
Priča je to o pet sestara Bennet, Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydiji, kćerima gospodina i gospođe Bennet koji nemaju muškoga nasljednika, pa je majka opsjednuta mišlju kako će što bolje udati kćeri jer će nakon suprugove smrti njihovo imanje prijeći najbližemu muškom rođaku – u ono vrijeme, žene nisu mogle ništa naslijediti.
Glavnu protagonisticu Elizabeth upoznajemo u trenutku kada se u susjedstvo njezine obitelji privremeno smješta gospodin Bingley sa svojom sestrom, prijateljem Fitzwilliamom Darcyjem, te drugom udanom sestrom, gđom. Hurst i njezinom suprugom, što njezina majka vidi kao idealnu priliku za udaju jedne od svojih kćeri.
Priču o životu ruralnog engleskog društva s početka 19. stoljeća i pokušaju sestara Bennet da si osiguraju pristojan život, a da pritom ne izgube dostojanstvo, ali niti posve odustanu od svojih romantičnih žudnji, Mujić je iskoristio kao predložak za baletnu predstavu snažnog romantičnog predznaka, gdje se u prvome planu nalazi ljubavni narativ praćen razrađenom dinamikom rigidnoga društva u kojemu je pozicija žene uvijek ona podređena.
I inače sklon hvatanju u koštac s pretakanjem priča u pokret, Mujić se u ovome baletu odlučio za rječnik klasike i, obilato koristeći u ono vrijeme najpopularniji oblik zabave – balove, posegnuo za nekoliko plesnih izričaja: povijesnim plesovima iz vremena radnje romana, stiliziranim folklorom i neoklasičnim stilom.
Pritom je inzistirao na britanskoj glazbi: HNK-ova se nova baletna produkcija odvija uz pozadinu glazbenih brojeva velikih engleskih skladatelja, od baroknih Henryja Purcella i Georga Friedricha Händela, do autora koji su stvarali još u 20. stoljeću, Huberta Parryja, Petera Warlocka, Ralpha Williamsa, Edwarda Elgara (odabir glazbe potpisuje Bálint Rauscher).
Radnja se velikim dijelom odvija kroz pisma koje likovi izmjenjuju - u predstavi se svi ti misaoni procesi realiziraju kroz promjenu scenografije (Stefano Katunar) i rasvjete (Aleksandar Čavlek). Romantični kostimi Manuele Paladin Šabanović najvećim dijelom pripadaju vremenu, s malim pomakom prema suvremenosti, a vrlo plastično raspisani protagonisti omogućili su iznijansiran koreografski pristup koji svakom od plesača daje vlastitu individualnost i vlastitu strast.
Društvena kronika kojom Austen svojim intelektualno snažnim i buntovnim ženskim likovima dovodi u pitanje onodobni ideal ženskosti kao eteričnog i aseksualnog bića svedenog na domaćinstvo, u novoj baletnoj produkciji središnjeg nacionalnog teatra oživljava moćno i atmosferično, u koreografski dojmljivoj, izvanredno romantičnoj predstavi o ljubavi i očekivanjima, u čijem je središtu – žena.
Ansambl predstave na premijeri su činili Natalia Kosovac (Elizabeth Bennet), Guilherme Gameiro Alves (gosp. Darcy) i Iva Vitić Gameiro (Jane Bennet), te Bálint Rauscher (Charles Bingley), Rieka Suzuki (Lydia Bennet), Takuya Sumitomo (George Wickham), George Stanciu (gosp. Bennet), Mirna Sporiš (gđa. Bennet), Asuka Maruo, Kornel Palinko, Mutsumi Matsuhisa, Miruna Miciu, Edina Pličanić, Cristiana Rotolo, Valentina Štrok, Olja Jovanović Zurovac, Andrea Schifano, Drew Jackson, Adam Harris, Dan Rus, Ovidiu Muscalu i drugi.