Nakon nekog vremena, opet je na pozornici Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula izveden balet, a preksinoć je na rasporedu bila "Plamteća voda" u sklopu programa "Zajc u INK".

Impresivno

Iako naslov predstave na prvu zvuči malo čudno "Plamteća voda" je upravo to – uzburkano more, huk valova i valjanje valića, ali i kreštanje galebova, ili su to možda delfini, nije sasvim jasno, ali nije toliko ni bitno. Od smirenog prvog dijela, relativno mirnog mora preko oluje koja u žestokom drugom dijelu razbija valove do završnog sumraka, upravo idiličnog smiraja, ovo je predstava nevjerojatne snage i koreografije Andonisa Foniadakisa za koju je teško pronaći prikladan epitet. Recimo da je impresivna, ali niti to ne može ispravno opisati pokrete fleksibilnih plesača i plesačica i ono što rade sa svojim tijelom od prve sekunde. Bilo da su na pozornici sami ili plešu u paru ili grupi, savršeno su usklađeni i povezani. Ovo je do savršenstva izvježbani pokret, ovo je ritam, ovo je energija i što je najvažnije – ovo je emocija i ona je gotovo opipljiva.

O smislu

Ima plesnih predstava koje se pogledaju i ne ostave nikakav dojam, ne osjete se, no "Plamteća voda" nije takva. Od pokreta, preko zvukova, glazbe i scenografije, ovo je jedna smislena cjelina koja teško da može nekoga ostaviti netaknutim, poput kapljica valova koji se u vrijeme najžešćih oluja obijaju o stijene pulskih plaža i skrivenih usjeka. Voda nije samo voda, ona nešto predstavlja. Nekima je ona izvor života, vrelo rađanja i stvaranja, sve dok se njena snaga ne pretvori u snagu katastrofe koja zna uništiti sve pred sobom. Nekome je voda rijeka koja se probija kroz najteži teren, nekome je ona more, prostrano, ali ne uvijek gostoljubivo i u svojim dubinama nepoznato. Svatko taj element koji odavno ima i metafizičko značenje, gleda drukčije pa je ovo predstava i o ljudskom shvaćanju vode. Zato je bitna ta emocija putem koje se dopire do publike koju se diskretno pokušava privoljeti da i ona o tome razmišlja. Do kraja pojednostavljeno, možda čak i banalno rečeno, ovo je predstava o smislu kao takvom.

Dualnost

Kroz najteže scene plesačice i plesači prolaze s nečim što liči na nevjerojatnu lakoću, no jasno je da je u to uloženo puno truda, ne samo snage i kondicije da se ti pokreti održe nego i koreografske i redateljske koordinacije. Ima tu naoko neke čudne kontradikcije, da lakoća pokreta proizlazi iz velikog truda i znoja, to što na pozornici djeluje lako, izvođačima je vjerojatno na početku bilo teško, ali to su te suprotnosti iz čijeg se spoja rađa nešto veliko. Ta naizgled kontradikcija sadržana je u suštini predstave u čijem se opisu kaže kako je voda "veličanstvena u svojoj dualnosti; pogubno je lijepa u svojim kontrastima; element je koji nas, ako joj se prepustimo, može potpuno opustiti i umiriti, ali nas jednakom lakoćom može uništiti i sve što poznamo opustošiti". Ta dualnost se jasno vidi i u samoj izvedbi.

U plesnom ansamblu su Emanuel Amuchástegui, Marta Kanazir, Ksenija Krutova, Maria Matarranz de las Heras, Laura Orlić, Carlos Huerta Pardo, Tilman Patzak, Morgan Perez, Nicola Prato, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak, Svebor Zgurić, Maria del Mar Hernandez i Michele Pastorini.

Povezane vijesti

• Otkazan balet "Plamteća voda" ČLANOVI TRUPE U SAMOIZOLACIJI
• Otvoreni natječaji za vodeće ljude Herculanee i Istarskog narodnog kazališta. EVO KOJI SU UVJETI
• NAGRADA STATUS PRVI PUT DODIJELJENA U PULI: Među laureatima i četiri Istrijana