Renata Kiršić Veselica, predsjednica udruge Mediteranski kiparski simpozij i ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Labin rođena je 1987. godine u Puli, a cijeli život živi u Labinu.

Djetinjstvo do upisa fakulteta provela je u Rapcu, odakle joj je majka, dok otac dolazi iz obližnjeg sela Pustić u općini Sveta Nedjelja.

Briga za rodni kraj

Barem četiri generacije s obje strane obitelji žitelji su Labinštine iako su navodno doseljeni iz Italije, Austrije, Rumunjske i Grčke što čini svojevrsnu snažnu genetsko povijesnu povezanost s Mediteranom te se u ovom životu sigurno ne vidi živjeti drugdje na planeti. Sličnih je osjećaja i njezin brat.

- S obzirom na to kako starim osjećam sve snažniju ljubav prema svojem kraju, a odatle i snažan poriv u poslovnom smislu za radom u sektoru koji se bavi zadovoljavanjem javnih potreba, moglo bi se reći da sam lokal patriot. Taj me osjećaj, kao i ljubav prema suprugu vratila u rodni Labin nakon završenog studija u Rijeci. Studirala sam Logistiku i menadžment u pomorstvu, fakultet tehničkih znanosti, no znatiželja i katkad naivno donošenje odluka odnijele su me prvo u civilni sektor, potom i u javni. Sa suprugom, a povremeno i njegovom kćerkom živim u Labinu, a oni me s puno podrške prate u mojim poslovnim putovanjima, često se nalazeći i u ulozi volontera, a ja sam im neizmjerno zahvalna na tome da mogu biti ja, govori Renata.

S obzirom da je završila Pomorski fakultet pitamo je kako se snašla u novoj djelatnosti i odakle afinitet prema kulturi?

- Iako sam završila fakultet tehničkih znanosti, prihvaćanjem prilika koje se nude uključila sam se u volontiranje, potom i rad lokalne udruge za mlade te je to moje službeno prvo zaposlenje. U poslovnom smislu tu se prvi puta susrećem s produkcijom sadržaja za publiku, manifestacijama, kulturnim menadžmentom, a neovisno o tome što sam kasnije i mijenjala sektor iz civilnog u poslovni, ostajem vjerna civilnom sektoru do današnjeg dana kao predsjednica udruge Mediteranski kiparski simpozij koja upravlja Parkom skulpturom Dubrova. U udruzi Alfa Albona doslovno širim vidike, stječem u širem europskom prostoru vrlo rapidno mnoga znanja i vještine koja i danas koristim u poslu i upravljanju. Iako dosta mladi, već tada znali smo da timski rad i kontinuirane edukacije doprinose uspješnosti tebe kao pojedinca, ali i grupe u cijelosti, a naravno posljedično i tvoje lokalne zajednice. Iako su se putevi razišli, ono što sam dobila od prvog profesionalnog zaposlenja, uključujući i dobro i loše, sigurno me oblikovalo kao osobu, odgovara Renata te ističe prihvaćanje same sebe i shvaćanje da jedina životna misija je služiti zajednici u kojoj živim. Kaže kako posao ne shvaća kao posao, ma koliko naporno znalo biti, jer to je njezin životni poziv. Ističe da je kultura dio nas, a dovoljno je dinamična da zadovolji znatiželju njezine duše.

- Ne započinjem dan bez glazbe, a ovisno o danu ili tjednu imam pjesme kojima se pripremam za poslovni dan, glazbom smirujem sebe, glazbom se radujem. Moglo bi se reći da bez nje ne bi mogla živjeti. Ljubav prema glazbi naslijedila sam od oca. S glazbom povezan je i ples kojeg obožavam, a u nedostatku vremena jedna sam od onih osoba koje plešu na glazbu i u supermarketima (smijeh). Kao dijete učila sam plesove i danas ostajem najvjernija latinoameričkim plesovima. Ne sviram ni jedan instrument, iako imam želju naučiti neki od udaraljkaških instrumenata, nažalost uza sve obaveze trenutno to nije mogućnost. Često pjevam, na raznim mjestima, ne samo ispod tuša, a jednom mi je Luc (Mladen Lučić) rekao da sam fulala profesiju jer da imam sluha i dobar glas. O glazbenoj karijeri još nisam razmišljala (smijeh). Gotovo da ne prođe dan da ne pogledam film ili seriju, obožavam filmove, osim horora, a izlaske pretežno provodim na izložbama vizualnih umjetnika u Istri, Rijeci i Zagrebu. Ponekad, znam potegnuti i izvan granica pogledati neku od izložba suvremene umjetnosti. Primarno sam željela studirati povijest i arheologiju, pa je zanimljivo promotriti kako sam se s tolikim vremenskim odmakom pronašla upravo i u tom okruženju upravljajući Narodnim muzejom u Labinu, između ostalog. Ostaje nejasno odakle toliko afiniteta za umjetnosti i kulturom obzirom me roditelji nisu nikad vodili u te prostore, jedino sam ih se doticala putem škole, ali je shvaćanje svega navedenog tada bilo u potpunoj magli. No, valjda sam i to sve ja i neizmjerno sam zahvalna što mogu raditi ono što volim u gradu kojeg volim, shvaćam da je to rijetkost, zbog čega cijenim svaki trenutak u procesima u kojim sudjelujem, priča nam Renata o snalaženju na početku kada je Pučko otvoreno učilište preuzela u veljači 2022. u doslovno predstečajnom stanju.

Dizanje udruge »iz mrtvih«

- Danas, mogu reći da sam zadovoljna s postignutim zajedno sa radnim kolegama i da je POU Labin stabilna ustanova koja u visokoj mjeri zadovoljava javne potrebe zajednice. Nisam imala previše vremena se snaći, jednostavno sam morala vrlo brzo donijeti odluke i stajati iza njih. Nije mi žao što sam povukla neke nepopularne poteze gdje se čak zadiralo u materijalna prava zaposlenika odnosno njihovo smanjenje, ukidanje djelatnosti autoškole i redukcije troškova. Žalim što nismo djelatnosti Učilišta držali zatvorenim još mrvicu duže jer sada vidim da stvari koje su tada trebale biti posložene još uvijek nisu stigle biti riješene, kao, primjerice, web stranica. No, na greškama se uči. Ništa bolje stanje nije bilo ni s udrugom Mediteranski kiparski simpozij koju sam preuzela 2017. te ju s kolegama i tadašnjom potpredsjednicom Teom Bičić dignula iz mrtvih. Danas, možemo biti zahvalni da je Park u službi svih svojih posjetitelja, da postoji produkcija novih kiparskih simpozija i mnoštvo manifestacija i da je Park živ. Jer moglo je biti i drugačije, govori predsjednica MKS-a i ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Labin kojeg doživljava kao krovnu ustanovu u kulturi i centar obrazovanja odraslih za područje Labina i okolice kojoj je zbog niza loših, što političkih što kadrovskih odluka, i brojnih partikularnih interesa i neznanja, nepravedno oduzeta ta pozicija.

- Svaka ustanova ima svoje cikluse, uspone i padove, a preživjet će samo ako se u dovoljno brzom roku može prilagoditi promjenama. Učilište se nije dovoljno brzo prilagodilo digitalizaciji okruženja i poslovanja, odvajanju djelatnosti glazbene osnovne škole i knjižnične djelatnosti u posebne ustanove, na čelu s novim ravnateljicama, koje su itekako pokazale da mogu snažno pozicionirati svoje djelatnosti u zajednici i kontinuirano im dizati kvalitetu. Gubitkom tih prihoda, Učilište je počelo padati, a dodatni su udarci stigli za vrijeme Covida te otvaranjem privatne autoškole u Labinu, i to su činjenice. Za navedeno, odgovornost leži na cijeloj zajednici koja nije reagirala na vrijeme. Jer mehanizmi kontrole za javne ustanove postoje, važno ih je aktivirati na vrijeme. Međutim, da bismo znali kako upravljati u trenutku i gdje idemo u budućnosti, mora postojati nekakva struktura i znanje, stoga sam odlučila mijenjati ono što se može i za što sam smatrala da su ljudi snažno vezani, prvenstveno uspomenama, a uz veliku pomoć kinooperatera Marinka Marina. Kino Labin je tako kao djelatnost i lokacija s dugom tradicijom pokazalo da može uz kvalitetan i adekvatno najavljen i koncipiran program generirati značajni broj publike, podići broj projekcija na sedam tjedno, s tendencijom podizanja na više, raznovrsnosti popratnih programa od slušaonica do edukacija. Publika je naš trud nagradila dolascima u naše kino, na naše ljetne projekcije, na sve naše programe i aktivnim uključivanjem u rad kina sugestijama, pohvalama i stvaranjem novih uspomena. Smatrala sam tako i da je potreban snažniji zaokret u pozicioniranju programa Gradske galerije Labin na nacionalnoj razini, obzirom je nakon recentnijih kadrovskih promjena ista počela stagnirati čak i lokalno. Dolaskom povjesničarke umjetnosti Stephanie Peršić, prvenstveno njenim idejama i pristupom prema radu i odnosu s drugim kustosima i umjetnicima te uz snažnu podršku stručnog savjeta uspjeli smo se nametnuti u relevantnu galeriju u programskom i organizacijskom smislu. Ove godine Galerija obilježava 25. godinu djelovanja u zajednici, a izložbe koje smo predstavili publici te one koje nas čekaju govore mnogo o daljnjoj viziji rada i prezentaciji suvremene umjetnosti. Od nekih postavljenih kriterija ne odustajemo, a koji su obavezno honoriranje umjetničkog rada, rada kustosa, adekvatne vizualne prezentacije, među muzejske i među galerijske suradnje te produkcije vlastitih programa od čega izdvajam skupnu izložbu Percepcije, koja je ljetos otvorena u Labinu, a potom je prepoznata u Kortilu u Rijeci, Galeriji Forum u Zagrebu, krajem godine se predstavlja u Beogradu u njihovom Domu kulture, a 2025. gostuje u Obalnim galerijama u Piranu kao jedini selektirani međunarodni program. Autorice koncepta su Stephanie Peršić i Marta Radman, kolegice kustosice mlađe generacije. Narodni muzej Labin doživljava svoj »revival« nakon desetogodišnje stagnacije od odlaska dugogodišnjeg voditelja Tullia Vorana u mirovinu, a čija je trenutna voditeljica dugogodišnja kustosica i dipl. arhivistica Olja Višković. U Muzej kao krovnu »ustanovu u ustanovi« koja se brine za kulturno povijesnu baštinu Labina i Labinštine, nastojim uvoditi strukturne promjene u njegovom upravljanju prvenstveno kontinuiranim ulaganjem u palaču i stalni postav, kadrove i odnose s posjetiteljima i publikom. Programske smjernice muzeja usmjerene su na produkciju minimalno jedne vlastite izložbe godišnje koja je relevantna za shvaćanje bogate lokalne povijesti te smo tako producirali izložbu posvećenu znamenitoj G. Martinuzzi u 2022., a u 2023. zaštitniku grada sv. Justu, danas pripremamo izložbe za narednu godinu koje se tiču obljetnice završetka 2. svjetskog rata, narodno oslobodilačke borbe i povijesti vezane uz antifašizam u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom iz Pule. Učinjene su i mnoge promjene u stalnom postavu koji se sukladno mogućnostima nadopunjuje, a kvaliteta prezentacije stalnog postava omogućena je izradom legendi, novim muzejskim vodičem, digitalnim rješenjima, igrama i uključivanjem zajednice. Smješteni u palači Battiala Lazzarini iz 17. stoljeća, imamo mnoga ograničenja koja treba otkloniti, ali i mnoge prednosti koje treba iskoristiti kako bi Muzej ponovno bio ključna baštinska ustanova. Poticanjem kustosa na znanstveni rad i istraživanja nastojimo lokalnu povijest prezentirati iz izvan lokalne zajednice, tako s ponosom mogu reći da će kolegica Olja u rujnu u Parizu na 54. godišnjoj konferenciji International Association of labour History Institutions predstavljati jedan od značajnijih događaja na našem prostoru Labinsku republiku, događaj koji je trajno obilježio naš lokalni prostor i na kojem se gradi specifični identitet Labinjana, govori Renata te smatra da se ipak u sklopu glazbeno – scenske djelatnosti Učilišta dogodilo najmanje promjena posebno u djelu kazališta, ali publika se polako vraća te postoje planovi za narednu godinu koji bi mogli rezultirati kvalitetnijim programom u tom segmentu.

Sporazumi s ključnim dionicima

Posebno je ponosna na sve veću posjećenost i vidljivost ciklusa koncerata klasične glazbe kojeg je zajedno osmislila sa kolegicom Astrid Glavičić, direktoricom TZ Labin. Tu ističe koncept Sipping sessions koji se temelji na gotovo cjelogodišnjoj organizaciji koncerata klasične glazbe u kulturno-povijesnim prostorima koju su na neki način zaboravljeni od lokalne zajednice uz uključivanje aduta s eno gastro scene, a to su lokalni vinari okupljeni u Udrugu Trs. U tom konceptu napravljeno je i svojevrsno spajanje dvije djelatnosti Učilišta u svrhu postizanja maksimalnog učinka i vjeruje da u tome uspijeva. Ove godine je po prvi puta od njezina dolaska odrađena i cijela školska godina za obrazovanje odraslih koja je polučila vrlo dobre rezultate.

- Ta je djelatnost također bila pred umiranjem, a revitalizirana je kroz ugovaranje novih prostora s osnivačem koji mogu zadovoljiti potrebe odraslih u segmentu učenja. Na raspolaganju su tako četiri moderno opremljene učionice koje trenutno zadovoljavaju potrebe Labinjana za raznim edukacijama i tečajevima, kao i prekvalifikacijama i osposobljavanjem. Važan korak u tom procesu, osim prostora je i adekvatan kadar u vidu andragoške voditeljice Barbare Pindulić Faraguna koja na sistematičan i smiren način rješava sve probleme i izvrsno upravlja aktivnostima. Pred obrazovanjem je svjetla budućnost s obzirom na skore naznake otvaranja natječaja u sklopu Fonda za pravednu tranziciju za kojeg se spremamo te očekujemo da će od 2025. doći do novih zapošljavanja i većeg širenja djelatnosti zbog upliva značajnijih EU sredstava. Kod obrazovanja odraslih posebno sam ponosna i na naše vanjske suradnike, predavače, koji profesionalno i predano obavljaju svoj posao i time također pomažu vraćanju tog segmenta poslovanja na pravi put, ističe Renata kojoj je drugi posao vođenje i upravljanje Parkom skulptura Dubrova gdje slobodno vrijeme provodi provodeći aktivnosti za razvoj tog područja. Kao predsjednica Udruge uspjela je uz pomoć kolega i članova udruge riješiti problematiku stabilnog financiranja udruge kroz sporazum s ključnim dionicima, odnosno Istarskom županijom, Gradom Labinom, Općinom Sveta Nedjelja i TZ Labin koji je dao potreban zamah za stabilizacijom i rješavanjem višegodišnjih problema.

O Parku skulptura Dubrova i Mediteranskom kiparskom simpoziju dodaje kako je je ponosna što su od 2017. uspjeli sanirati i počistiti 80 posto skulptura, a od lani krenuti u vrlo kompleksnu obnovu Bijele ceste, ponovno pokrenuti produkciju skulptura te je od tada održano četiri kiparska simpozija.

- Uveden je red u parku koji se redovno održava, označene su sve skulpture, a lanjske je godine nakon dugih 20 godina u funkciju stavljena i popularna Kocka, odnosno turistički informativni punkt za Park, te područje turističkih zajednica Labina i Svete Nedelje, sa kojima osim dijeljenja prostora izvrsno surađujemo u provedbi raznih programa na Dubrovi. Upravljanje područjem i udrugom bilo bi potpuno nemoguće da nemam podršku kolegice Ivane Blašković Brezac koja je od lanjske godine zaposlena kao voditeljica info punkta, a kad ne informira brojne turiste, bavi se sistematizacijom arhive udruge koja čeka svjetlo dana da bude prezentirana javnosti kroz prijeko potrebnu monografiju Mediteranskog kiparskog simpozija čija sam suurednica uz sadašnjeg predsjednika stručnog savjeta Mladena Lučića. Briga o kamenu i produkcija skulptura bila bi potpuno nemoguća bez istarske društveno odgovorne tvrtke Kamen dd iz Pazina te majstora kamenoklesara Deni Krizmanića koje moram posebno izdvojiti, kao i vječne zaljubljenike u Dubrovu Flaviana Škopca, Vinka Šainu, Silvanu Fable, Tullia Vorana, Željka Brenčića, Peruška Bogdanića, Roberta Dragognu, Klaudiu Barbić i druge članove udruge. Iako je strast i ljubav uspjela održati i Park toliko godina, ali i stvoriti ga, u narednom periodu istome je jedino potrebna snažna struktura, smatra Renata koja se trenutačno bavi pri POU Labin početkom istraživanja tržišta radne snage za područje Labina i Labinštine, kino programom i aktivnostima za rujan te internom edukacijom zaposlenika što smatra još jednom vrlo važnom karikom u postizanju ciljeva Učilišta.

Na Dubrovi pak, završava se ciklus vezan za ovogodišnji simpozij te također priprema programe za rujan. Privatno pokušava stići na sve koncerte u okruženju pa se nakon dolaska s koncerta Brucea Springsteena u Barceloni, sprema na opatijski koncert The Culta, a potom na Hiljsona Mandelu, a nada se stići i na pazinski RIM i njihovu pank scenu. Nalazi se u različitim aktivnostima i u različitim glazbenim ukusima a nije propustila ni Darka Rundeka i njegov trio u Raklju a neće ni Elis Lovrić na Dubrovi, moguće je da upadne i neki koncert elektronske glazbe.

Grad koji je svakog jutra nov

Na kulturu u Labinu te ima li dovoljno mjesta za mlade i općenito o životu u Labinu, ima svoj pogled.

- Labinska kultura, ako ju promatramo kao onaj dio koji je neodvojiv od čovjeka, nikad neće nestati jer to se jednostavno događa u nama, no postoje vrlo bitni strukturalni problemi koje u tom segmentu treba početi rješavati na strukturiran i strateški način jer će u suprotnome nestati kvalitetni programi, kvalitetni ljudi i ono što sada imamo, naše ustanove, udruge i manifestacije s tradicijom. »Awakening« moment (buđenje) imala sam ovog siječnja prilikom vrlo važne edukacije s Vitomirom Lončar, što smatram jednom od svojih važnijih poslovnih i životnih odluka, da višak prihoda utrošim na stratešku edukaciju baš s njom. Do ideje je naravno došlo od jedne naše sugrađanke koja također vidi strukturalne probleme u kulturi i na tome joj hvala. Tijekom edukacije otvorena su brojna stanja, da ne kažem problemi, koji se tiču načina na koji upravljamo kulturom u našem gradu i to je nešto što je potrebno postaviti u potreban okvir. Do sada smo samo zagrebli, a od trenutka kada počnemo programirati 2025. i budžetirati barem naš program pri Učilištu, odnosi i struktura moraju biti drugačije postavljeni. Uspjeh naravno ne ovisi o meni, već o donositeljima odluka, no znamo već da ne možemo čekati još jednu, pa još jednu godinu. Mjesta i zabave za mlade će uvijek biti, iako moram priznati da je u moje pubertetsko vrijeme bilo više segmenata ponude u smislu subkultura koje su u Labinu bile snažno izražene. No svijet se mijenja, i to što ja konzumiram zabavu na drugačiji način, ne znači da se mladi ne zabavljaju. Pitanje je samo ako je zabava jedino što postoji ili što je cilj zabave, za Učilište jedno zabava to svakako nije, jer uloga Učilišta nije pošto-poto zabavljati, već pružati kvalitetne kulturne programe i zadovoljavati različite javne potrebe za različite ciljane skupine u svim domenama djelatnosti. Zabavu na koju mislim da ciljate, prepustimo poslovnom sektoru jer komercijalni program može biti kvalitetan i dobro posjećen, ali to ne znači da je zadovoljio javnu potrebu i da uopće donosi doprinos razvoju publike, a to je već pitanje strukture u kulturi za koju sam već rekla da miješamo jabuke i kruške i da problemi postoje, smatra Renata koja smatra da je u poslu jedino mjerodavno jesmo li tog dana dali sve od sebe, nije svaki dan isti, ali to je neka mjera kako u poslu, tako u balansu s privatnim životima jer to što dajemo ljudima oko sebe vraća nam se natrag, a dobro se dobrim vraća.

Život u Labinu za nju je i izazov i ispunjenje jer kaže kako je grad svakog jutra nov i da se u njemu može naći i uočiti neki novi detalj, u njemu uživati, gdje imaš ljude s kojima dijeliš trenutke, sretne i manje sretne. Gdje su prijatelji tu je dom, a Labin je za nju dom.