Šikuti Machine
Pekica: "Bilo je: ili će dosada uništiti nas ili ćemo mi nju!"
Performans "Fitness" Snimila: Ivona Orlić)
Među poznatim istarskim kulturnim udrugama koje su se zadnjih desetljeća profilirale i opstale na sceni, zadržavši aktivnost u radu i kontinuitet u projektima je i Šikuti Machine. Mogli bi reći da se radi o jedinstvenoj pojavi ne samo u Istri, nego i šire, spoju umjetnosti i kulture s duhom istarske zemlje. Ekipa iz Šikuti Machine pokazuje već više od 20 godina da nisu samo gradovi i predgrađa središta kulturnih zbivanja već da sve može biti scena, pozornica za performanse i razne umjetničke projekte.
Neopisivo puno entuzijazma
Udruga je osnovana 2000. godine.
- Bilo je: ili će dosada uništiti nas ili ćemo mi nju! Nastala je prvenstveno zbog naše potrebe za kulturnim programima, a naravno i svih drugih ljubitelja glazbe, performansa, dobre beside, moćne slike, kaže jedan od osnivača Darko Pekica.
Primarna ideja je bila snimanje filmova, performiranje, a onda su uslijedile organizacije jednodnevnih izložbi u galeriji štali, pa Grill peace (spoj izložbe i koncerta) kao nastavak izvrsne priče koju su legendarni Marko Brecelj i Franci Blašković organizirali u Rock klubu Uljanik nediljon jušto u podne, pa razgovori kod Ferlina, itd.
- Nit vodilja je bila da prostor koji nas okružuje koristimo u umjetničke svrhe. Doza provokativnosti je nekako uvijek prisutna u našim radovima, ali važnije nam je bilo da taj moment svoje svakodnevice, obične/ritualne poslove, prikažemo kroz drugu dimenziju – smjestimo je u neki neuobičajen prostor i time podižemo na svojevrstan pijedestal, objašnjava on.
No, ipak, shvatili su da poljoprivreda i umjetnost ipak mogu ići zajedno jer kako kaže Pekica, poljoprivreda je njemu primarni izvor življenja, a umjetnost potreba pa je spoj bio spontan i neizbježan.
Pekica kaže kako ih od samih početaka djelovanja prati neka aureola bezobraznih provokatora, ali namjera je bila propitkivanje svih oblika ponašanja društva i normi ustaljenih kod lokalnih, ali i drugih ljudi.
Niti institucije ih u početku nisu doživljavale, no nakon par godina su Općina Svetvinčenat, Ministarstvo kulture RH i Odjel za kulturu Istarske županije počeli podupirati rad udruge.
- U počecima djelovanja bilo je neopisivo puno entuzijazma u nama samima, ali i u okolini: rušenje HDZ-a 2000., neka vjera u bolje; početak Festivala neverbalnog kazališta u Savičenti, jazz koncerti u Kaštelu i nekoliko akcija Mjesnog odbora Savičente u kojem san par godina bio član…, kaže Pekica.
Situacija se u međuvremenu promijenila, Pekica je dojma da je danas više sadržaja, ali ne misli da je scena kvalitetnija. »Puno sadržaja ima danas, previše manifestacija koje se nazivaju kulturne, a zapravo su turističko-zabavne«, smatra on.
Od njihovih akcija kao važnije izdvaja svakako prvi legendarni performans »Fitnes« koji ih je odredio, pa izložba/intervencija u prostoru lože Đoa Jandrića »Sprid vrati« koja je trebala ostati trajno postavljena i biti dio nekakvog zamišljenog, ali nikad realiziranog projekta »Instalirana Savičenta«, svakako Let 3 i Dragana Sapanjoš u šikutskoj šterni, gdje su Letovci sudjelovanjem i izvedbom dokazali još davno svoju profesionalnost.
- Za istaknuti je svakako i video-ambijent »Teza« koji je nakon premijernog prikazivanja u bivšoj Puljankinoj agrariji postavljen u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. O tome je ugledni kustos Mladen Lučić Luc zapisao: »Video ambijent predstavlja određenu idejnu nadogradnju Pekičinih Muha. Lenić je snimio Pekičine krave koje se na razne načine brane od neprestanih napada muha. Sugestivno snimljen video projicira se na platno sa slijepljenim muhama, a projekcija se odvija u autentičnom ambijentu štale koji podjednako utječe na sve naše osjete, od vizualnog, taktilnog, i slušnog do mirisnog. Taj video-ambijent dosljedan je nastavak umjetničkog djelovanja grupe zasnovanog na afirmaciji prirodnog i seljačkog života demistifikacijom umjetničkih postupaka, te još jedan značajan doprinos postavljanju ruralne kulture na umjetnički i civilizacijski pijedestal. Odnos čovjeka i prirode oduvijek je bila intrigantna umjetnička tema, a razmišljanja Josepha Beuysa, te djelovanje pokreta kao što su Fluxsus, Arte Povera ili LandArt bez sumnje su na neki način ishodišta umjetničke poetike kojoj članovi Šikuti Machine neprekidno teže«, prisjeća se Pekica.
Plodna godina
Predsjednik udruge je Andi Bančić koji je od početaka zadužen za sve i svašta, kustos Mladen Lučić – Luc Majmajolski jako je bitna karika, a tu su i povjesničarka Daniela Doblanović Šuran, Mario Benčić, Goranka Perković i Noel Šuran. U zadnje vrijeme puno se više od Pekice Šikutima bavi njegova parona Mirjana u organizacijskom i birokratskom smislu jer su bili sudionici većeg projekta Nevidljiva Savičenta… »Sada su tu i dica Frane i Bartol, pa nikako niman strah za sutra«, objašnjava on.
- Mogli bismo reći da je ovo lito dosta plodno za nas, kako fameju Pekica tako i za Šikute, jer su Frane i Bartol u produkciji Šikuta, uz financijsku podršku Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, snimili dokumentarni film »Filice« ki je jako dobro primljen od publike koja ga je imala priliku vidjeti, napravili smo i hommage dragim nam ljudima Garbinu i Radojici, a i ja sam za Vazan pokušao obilježiti obljetnicu prvog performansa pa sam izložio dvadesetak slika Savičente in the morning koje svako jutro fotkan mobitelon i zapišen par besid. Do kraja godine su u planu još tri izložbe u Šikuti i fotografska radionica za mlade, najavljuje on.
To je što se tiče planova, a želje? Njih su, kako kaže, sveli na minimum.
- Ali koliko vidim ovi »Mladi koji dolaze« (tako nam se zove program već par lit) će činiti čuda, tako da ćemo gledati da 2025. dostojno obilježimo dvajset i pet lit življenja Mašine. Jedna od želja uz tu obljetnicu je posložiti arhivu dosadašnjih aktivnosti i učiniti ih dostupnima svakom zainteresiranom, zato ćemo tu finiti ovo štivo i nećemo se povidati zasvin, poručuje na kraju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
