Meg Stuart danas i sutra gostuje u Puli, kao prvo lice manifestacije "Portret autorice". U sklopu prvog izdanja manifestacije "Portret autorice", Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula predstavlja renomiranu američku koreografkinju, redateljicu i plesačicu. Stuart će se danas i sutra, 7. i 8. lipnja predstaviti publici u Puli izvedbom "All the Way Around", ciklusom filmova u Kinu Valli te diskurzivnim i edukativnim programima.

Manifestacija "Portret autorice" posvećena je umjetničkim praksama izvedbenih autora koji su obilježili svjetsku kazališnu i plesnu scenu. Ovogodišnje izdanje posvećeno je upravo Meg Stuart, koja će se kroz niz programa predstaviti publici u Puli. Stuart već trideset godina djeluje na međunarodnoj izvedbenoj sceni, predstavlja kreativnu silu koja se slobodno kreće između plesa, kazališta i vizualnih umjetnosti. Njezino stvaralaštvo, obilježeno neprestanim dijalogom s umjetnicima različitih područja, istražuje ples kao izvor iscjeljenja i način transformacije društvenog tkiva.

Bio je to povod za razgovor s njom.

Plesačica prije svega

Iznimno ste cijenjena autorica koja se bavi raznim oblicima umjetnosti i pulska će Vas publika moći upoznati na nekoliko lokacija. Bit će to, dakle, prikaz svih umjetničkih domena Vašega djelovanja?

- Iznimno sam zadovoljna što ću se predstaviti pulskoj publici zanimljivim programima. Pula je predivan grad, došla sam tu prije par dana, bila sam i lani tu na odmoru sa suprugom Dougom Weissom i s ostatkom obitelji, inspirira me taj ambijent, bogatstvo arhitekture, Malo rimsko kazalište, gdje ću održati seminar je zbilja posebno mjesto, samo po sebi vrlo nadahnjujuće, poticajno. Stoga mi je ta pulska mini-turneja vrlo značajna.

Koreografkinja, redateljica, plesačica i još štošta drugo. Tko je Meg Stuart?

- Prije svega sam plesačica. Moji su roditelji bili u umjetničkom ambijentu, tu sam praktički oduvijek, kao vrlo mala provodila sam dane u kazalištima, mjestima gdje su se realizirale predstave, išla na koncerte, sve je to odredilo moj život i odabir moje buduće profesije. Volim eksperimentirati i ulaziti u razne vidove umjetnosti i umjetničkog izražavanja. Puno toga se u mome radu bazira na improvizaciji, a improvizacija ima dakako pozitivne aspekte i one manje zahvalne, no tako je sa svime. Volim improvizaciju, jer radim u svako doba dana, večeri, noći. Volim prakticirati jogu, meditaciju, biti sama u nekim svojim meditativnim procesima nekada, ali i biti s drugima, raditi zajedno, tu sinergiju, snagu koju jedni drugima dajemo.

Kako je došlo do pulske suradnje?

- Pratila sam rad umjetničkog voditelja kazališta Matije Ferlina, upoznali smo se prošle godine kada sam tu bila na praznicima. Budući da sam pratila njegov, a on moj rad,krenuli smo dogovarati suradnju. Imate nevjerojatnu kazališnu dvoranu, a i svi prostori gdje će se odvijati moje predstavljanje su nevjerojatni.

Vaše stvaralaštvo zabilježeno je neprestanim dijalogom s umjetnicima različitih područja, istražujete ples kao izvor iscjeljenja i način transformacije društvenog tkiva. To je i društvena funkcija umjetnosti, pa i korak dalje od same umjetnosti?

- Istina, kod mene sve ima svoju važnost, emocije, prostori, fragmenti iz predstave. Volim istraživački rad, propitkivati razne mogućnosti izražavanja i kao plesačica, ali i kao koreografkinja. Možda sam najprije plesačica, pa onda koreografkinja, ali nekada je teško odrediti granice gdje jedna umjetnost počinje, a druga prestaje, nije to lako. Budući da se bavim i podučavanjem volim sinergiju, činjenicu da mi umjetnici jako puno dajemo i primamo jedni od drugih, a i od mladih se nauči puno te oni daju taj svoj pristup. Umjetnost je u tom smislu nešto puno šire, podložno raznim promjenama, raznim aspektima poimanja umjetnosti.

Vaša video-umjetnost je također vrlo važna.

- Tu predstavljam novije video-radove "The Lobby", "Intermission", "Overtime", "The Clock" i Shelf Life. Ovi radovi pružaju intiman uvid, direktniji, posredniji u moj kreativni proces, a kroz sve to istražujem različite aspekte stvaralaštva kroz medij videa. Mislim da će tu publika moći vidjeti neke od lajtmotiva moga opusa, kao i tema i estetika, kako one eksperimentalne prirode, tako i one donekle i provokativne.

Važnost improvizacije

U centralnom događanju projekta Portret autorice, ćete zajedno s jazz basistom Dougom Weissom i pijanisticom Marianom Carvalho izvesti "All the Way Around". Recite nam nešto o ovome radu.

- Ovdje plesom, pokretima, tijelom, introspekcijom, istraživačkim radom, pa i improvizacijom - a volim puno raditi, istraživati, pa i eksperimentirati, istražujem duboke, ali i emocionalne, kao i prostorne dimenzije pokreta, zvuka i svjetla. To je svojevrsno putovanje kroz razne dimenzije putovanja - misaonog, ali i tjelesnog, gdje je vidljivo i promišljanje o raznim vrstama osjećaja. A i sve je to stvar percepcije. Inače, jako puno radim, stalno radim, kreiram, a ovdje će sa mnom nastupiti i moj suprug Doug. Inače, mi smo se upoznali kao vrlo mladi, stvorio se klik, povezali smo se, no onda su nas životni putovi odvojili te svatko je stvorio svoj život. Susreli smo se dvadeset godina kasnije i ostali zajedno, kako poslovno, tako i privatno. Stvaramo, surađujemo. Živimo u Berlinu, potičemo se, stvaramo zajedno, izmjenjujemo ideje, ali i svatko od nas ima svoje prostore stvaranja.

U Puli ću voditi intenzivnu četverosatnu radionicu u Malom rimskom kazalištu zatvorenog tipa, kroz različite vježbe, rasprave i eksperimente.

Koje je trenutno polje Vašeg interesa?

- Prije svega to je ples, puno treniram, to je moj osnovni način izražavanja i istraživanja. Pripremam i neku novu koreografiju, namjeravam se posvetiti i dalje video-radovima, a nakon Pule idem put Berlina, možda i do Amerike, projekata je puno, kao i ideja i želja za ostvarivanjem raznih suradnji. Suradnje su za mene jako važne, nastupila sam sa sjajnim umjetnicima i nadam se da ću to moći činiti i dalje, pripremam i neki projekt koji je još bez naslova, no budući da stalno volim biti u pokretu, aktivna, zasigurno neće nedostajati mogućnosti. Volim kreirati i male koreografske priče. No nakon što odgledate predstavu u subotu bit će svima zorniji koncept onoga čime se bavim, što se sada može činiti i djelomično apstraktnim.

Kako održavate tako dobru formu?

- Ključ je u vježbanju, stalnom vježbanju, bez obzira na sve, nema loših dana, nastojim da sve bude čim više antistres. Jedem puno povrća i ribu, rijetko si priuštim pizzu, ponekad sladoled, ali ne jedem tjesteninu niti slatko. Nažalost, malo spavam, stalno nešto stvaram.

Povezane vijesti

• Ženska večer smijeha u INK-u
• Sjajni glazbenici priredili glazbenu čaroliju
• Pulski "Kraljević i prosjak" u petak i subotu online