u riječkom hazu održan komemorativni skup u spomen na miroslava bertošu
Maja Polić: Da se još mnogo puta sjetimo Profesora i njegovih djela
Predrag Šustar, Silvana Vranić, Marta Zuvić, Igor Eterović, Marijana Dlačić i Maja Polić (Privatna arhiva)
U Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli, održao se komemorativni skup u spomen dugogodišnjem djelatniku, upravitelju i voditelju, povjesničaru prof. dr. sc. Miroslavu Bertoši. Skup je vodila dr. sc. Maja Polić, znanstvena suradnica Zavoda.
30 godina u Zavodu
Na početku je pročitala pismo gradonačelnika Grada Pule dr. sc. Filipa Zoričića, koji se s velikim ponosom sjeća svojeg nekadašnjeg profesora.
Publici se potom obratila akademkinja Silvana Vranić, aktualna voditeljica Zavoda, koja je na toj funkciji naslijedila Bertošu. Ukratko je predstavila njegov bogat životopis, s posebnim osvrtom na znanstveno-istraživački rad, napose onaj povezan sa Zavodom. Napomenula je da je u Zavodu radio 30 godina, od čega je četiri godine bio njegov upravitelj, a potom četiri godine i voditelj. Više od dva desetljeća Bertoša je bio i glavni urednik zavodskog časopisa »Problemi sjevernog Jadrana«, uredivši njegovih 13 svezaka. Vranić je potom prenijela i iskustva i sjećanja dr. sc. Sanje Holjevac, znanstvene suradnice i sadašnje upraviteljice Zavoda. Holjevac je napisala da je Profesor vrijedno, aktivno i ažurno obavljao sve poslove, a sve vještine kojima je vladao rado je prenosio na mlađe suradnike.
- Od njega je valjalo učiti neovisno o području kojim se tko bavio. Razgovori elektroničkom poštom, u kojoj je s druge strane bio Lector Ludens, također su bili vrlo poticajni. Trajno mu ostajemo zahvalni na svemu što je učinio za Zavod - kao djelatnik, upravitelj, voditelj i glavni urednik. Njegovo će djelo zauvijek ostati upisano u povijest Zavoda, istaknula je Holjevac.
Prof. dr. sc. Marta Žuvić, prorektorica za studije, studente i osiguranje kvalitete Sveučilišta u Rijeci, prenijela je pozdrave rektorice prof. dr. sc. Snježane Prijić Samaržija te istaknula dvije važne Bertošine istraživačke crte – interdisciplinarni pristup i europsku perspektivu – koje slijedi i riječko sveučilište. Bertoša je bio dugogodišnji vanjski suradnik Sveučilišta u Rijeci, izuzetno angažiran u radu sa studentima. Nije im samo prenosio znanje, nego ih je svojim znanjem i inspirirao.
Dr. sc. Maja Polić u svojem emotivnom i slikovitom izlaganju spomenula je da je za profesora Bertošu prvi put čula na prvoj godini studija povijesti, čiji je program Profesor, uz prof. dr. sc. Mila Bogovića i prof. dr. sc. (kasnije akademika) Petra Strčića, sastavio. Osvrnula se na predmete koje je tijekom studija slušala i polagala, a koji su sadržavali Bertošine knjige, odnosno rezultate njegova znanstveno-istraživačkog rada. Profesora Bertošu osobno je upoznala pri posjetu Puli, a tada je vidjela i Knjigograd, njegovu veliku osobnu knjižnicu koja ju je posebice oduševila. Bio je vrlo moderan, ali skroman i jednostavan u svojoj pojavnosti. Na kraju je rekla da će upravo Profesoru posvetiti svoju iduću knjigu.
Prof. dr. sc. Predrag Šustar s Filozofskog fakulteta u Rijeci napomenuo je da je Bertošu susretao usputno u zbornici Fakulteta, gdje su obojica predavali. Na tamošnjem Odsjeku za povijest Bertoša je predavao od 2004. do 2009. Šustar je istaknuo njegov angažman u osnivanju Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu. Kao poseban aspekt njegova rada izdvojio je publicistiku. Osvrnuo se i na njegovu dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Trstu, gdje je istaknutim kulturnim angažmanom radio na zbližavanju Hrvatske i Italije.
Riječ je potom uzelo dvoje Bertošinih nekadašnjih studenata na riječkom studiju povijesti. Izv. prof. dr. sc. Igor Eterović s Medicinskog fakulteta u Rijeci naglasio je da je Profesor, kao strastveni »čitač koji se igra«, lector ludens, kako je sebe volio nazivati, svu svoju silnu strast čitanja i uzbuđenje nad pročitanim i otkrivenim neprestano prenosio na studente, a to je činio neusiljenom lakoćom i direktnošću.
- Profesor Bertoša bio je i zauvijek ostao moj profesor s velikim P, nenadmašan i nemjerljiv ni s jednim drugim iskustvom u mojem studentskom životu, ali i kasnije, u svakom novom učenju i upijanju znanja. Možda upravo zato jer me nije učio, čak se nije trudio mene, kao ni druge, učiti ono što treba znati, već prvenstveno kako treba znanju i činjenicama pristupati. Za ‘izazove povijesnog zanata pripremao nas je na jedinstven način ukazujući kako ‘pipati puls’ povijesne stvarnosti, kako osluškivati naizgled beznačajne sitnice i detalje, a u kojima zapravo leži punina života nekog vremena (…). Profesor Bertoša snažno je utjecao na svoje studente, a na neke poput mene ostavio je dubok, čak presudan, trag. Nitko mi nije pružio takav spoj iznimne povjesničarske pedantnosti i minucioznosti s jedne, a opet ogromne kreativne, slobodne i hermeneutičke otvorenosti u čitanju povijesti s druge strane poput profesora Bertoše, rekao je Eterović. Istaknuo je da svi oni koji su ga poznavali, od njega učili, s njime šetali šumom, bilo na koji način s njime surađivali, trebaju i mogu biti sretni i zahvalni na privilegiju da su imali priliku biti i živjeti uz tog velikog čovjeka.
Inspiracija s jedne i druge strane
Profesorica Marijana Dlačić, doktorandica na Sveučilištu u Zadru i djelatnica tamošnjeg Zavoda za povijesne znanosti HAZU, čitajući Profesorovu posljednju knjigu »Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći?«, prisjetila se vremena kada joj je predavao, istaknuvši da su studenti u njegovim inspiriranim i poticajnim predavanjima odmah osjetili naglašenu inovacijsku crtu. Njegova su se predavanja slušala, ali i gledala – jednostavno ga je bilo užitak slušati i gledati. I, što je najvažnije, to zadovoljstvo i zanos prenio je i na studente.
- I kao što su oni u njegovu izlaganju vidjeli oduševljenje prošlošću i povijesnom znanošću, tako je i on u njima prepoznao oduševljenje njegovim izlaganjima i novootkrivenim svjetovima povijesnog istraživanja (mentaliteta, svakodnevice, društva...). Stoga je njegova rečenica: »Poticaji da ustrajem u svojim predavačkim pokušajima potjecali su od studenata« u potpunosti istinita – kao što je on u studentima vidio poticaj za svoja predavanja, tako su i oni u njegovim predavanjima razvijali ljubav i pronalazili poticaj za daljnje bavljenje poviješću, navela je.
Uz Bertošinu djecu, prof. dr. sc. Slavena Bertošu i prof. dr. sc. Mislavu Bertoša, te neke djelatnike Zavoda, skupu je nazočio veliki broj kolega i suradnika.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
