Predstavljanju knjige Ivice Ivaniševića ''Otmica razreda za književnost'' prisustvovala je brojna publika, a u ležernoj i duhovitoj atmosferi uz Emira Imamovića Pirkea i Borisa Dežulovića objavili su 'da je Ivanišević upravo postao dopisni član HAZU-a'.

Dežulović se u svome uvodnom eseju osvrnuo na povijest HAZU-a, na njemu svojstven način, a potom je pohvalio Ivaniševića na iznimno bogatoj produkciji, uz opasku da u slučaju da danas netko otme razred za književnost, nitko ne bi to niti primijetio, više bi efekta, navodi Dežulović, bilo da se radi o protagonistima kakvog talent programa.

- Ljudi koji rade moraju se ispričavati, kao i oni koji ne piju. Pošto je, općenito, situacija u novinarstvu sve gora i gora, sve teža, treba mi 'veća doza lijeka', odnosno pisanje i upravo zato pišem sve više i više. Nije to krimić, iako postoji otmica, potraga, rekao je Ivanišević ističući da nije nepušač, već pušač koji ne puši šest godina i tri mjeseca.

Govorio je i o tome kako ima duboki prijezir prema tom pretjeranom kultu zdravlja, da ne vozi bicikl, električni auti su pretihi i ne čuje ih se kao u 'lijepoj dizelskoj kulturi od nekada', a časopisi o zdravlju, kojih ima jako puno, trebali bi imati u nazivu bolest.

(Snimila Vanesa Begić)

U ovom razgovoru osvrnuli su se na razne teme, vrlo duhovito uz isto tako duhovite replike.

Potom je u programu Slavenski đardin gostovala Rene Karabaš koja je uz Ivanu Peruško i prevoditeljicu Kseniju Banović predstavila knjigu ''Ona koja ostaje''.

Autorica je objasnila kako je promijenila ime i sada koristi taj pseudonim Rene Karabaš, a ne više Irena Ivanova jer kada je boravila u Francuskoj zvali su je Rene, a Karabaš je majčino prezime te tim imenom i prezimenom dolazi do razlikovanja osobe i književnice.

Irena Peruško navela je da je dualnost ključna odrednica ovoga romana, spoj lirskog i epskog, poezije i proze, tu je i pitanje rodnog identiteta, a stil je tok svijesti.

- Odrednice su tu tipične za poeziju, ritam i ritmičnost, a koristi prvo lice jednine. Zanimljivo je to stilski koncipirano, veli Peruško koja se osvrnula i na pravi boom u bugarskoj književnosti s puno kvalitetnih autora.

Autorica je kazala da se voli igrati s jezikom te da nije uvijek bilo lako pisati, a prevoditeljica Ksenija Banović kazala je da je naučila puno toga prevodeći ovo djelo.

Povezane vijesti

• "Hvala Gradu što je doprinio mom moždanom udaru"
• Transvestiti su najveće face!
• Dežulović i Lucić nasmijavali gorkim pjesmama