Izložbom "Paralelna stvarnost predstavljeni akrilici na platnu

Izložba "Paralelna stvarnost" (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre u petak navečer, na 70. rođendan svestranog pulskog umjetnika Branka Gulina, upriličilo je otvorenje njegove izložbe "Paralelna stvarnost".

Predstavljeni su akrilici na platnu, velikog formata izrađenih na temelju fotografija autobiografskog sadržaja, skulpture i dokumentacija.

Performans na otvorenju izveli su dramski pedagog Milan Medak i apsolventica dramske pedagogije Sanja Lađarević, oboje iz Rovinja. U podužem performansu, ovi su umjetnici uz plesne trenutke, umjetničko promišljanje i širenje energije, (raz)otkrili Gulinove radove, koji su prije toga bili prekriveni kartonima uz nagovještaj o čemu se radi na svakoj pojedinoj fotografiji.

Autor je kazao da je "Paralelna stvarnost" njegov autobiografski koncept. Od 2014. do 2017. godine svakodnevno je izrađivao po jednu fotografiju bilježeći svoju svakodnevicu, izradivši tako 1.460 fotografija raznih situacija, scena i ambijenata koje je spremio u 15 fotoalbuma. Potom su mu te fotografije postale predlošci za slikarski projekt paralelne realnosti. U početku je koristio olovke u boji, a kasnije akrilike na platnu.

Branko Gulin (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

- Ciklus slika "Paralelna realnost" nastao je za vrijeme umjetnikova boravka u Americi, daleko od domovine i uhodane životne realnosti. Suočen s novom kulturom, poslom, životnom dinamikom, usamljenošću - autor je odlučio svakodnevno fotografirati svoj život pokušavajući dokumentirati vlastite emocije, izazvane realnim životnim okruženjem ili događajem. Svakog je dana napravio po jednu fotografiju i pohranio je u album, potom ju je pretvarao u crtež olovkom u boji. Takav crtež mu je poslužio kao predložak za slikanje velikih slika na platnu. Taj autobiografski, dokumentacijski postupak pretvaranja fotografije u crtež, a crteža u akrilnu sliku, Gulin je pedantno radio pune četiri godine i od toga stvorio osobni psihogram. Osnovni cilj tog istraživačkog procesa je pokazati - kako svijet koji živimo i svijet kojeg se sjećamo egzistiraju paralelno i istodobno, bez obzira na protok vremena i prostora, odnosno kako se u svakoj materijalnoj pojavnosti kriju različite interpretacije te pojavnosti ovisno o intuitivnoj, kreativnoj i imaginarnoj snazi pojedinca (umjetnika), kazala je povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić.

Navela je da takav istraživački koncept umjetničkog procesa reinterpretiranja istog motiva putem različitih medija, u protoku vremena, karakterističan je za postmodernističke umjetničke tendencije druge polovice 20. stoljeća i početka 21. stoljeća kojima Gulin punopravno pripada.

- Semantika ciklusa neodoljivo podsjeća na metafizičku estetiku prenaglašene stvarnosti Giorgia de Chirica i dinamizma magičnog realizma Carla Carrà. Za oba stila je karakteristično da se objekti oslobađaju svakodnevne, funkcionalne logike i postavljaju u magični, arhetipski mit pojedinačnog. Takav motiv u svojoj arhetipskoj zagonetnosti i nadrealnoj izoliranosti postaje likovni medij koji provocira introspekciju. Kod Gulina je to krajnje simplificiran motiv čovjeka sveden na siluetu, odnosno ikonu bez lica i vidljivih emocija koja je postavljena u krajnje reduciranu, nadrealnu sliku okruženja ili pejzaža reinterpretirane reducirane stvarnosti i snova, zaključila je ova povjesničarka umjetnosti.

Branko Gulin (1953.) diplomirao je 1979. političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Bio je kustos u Muzeju narodne revolucije Istre, ravnatelj Zavičajnog muzeja grada Rovinja te kustos Grafičke zbirke u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Punih 12 godina radio je u SAD-u kao asistent u ljevaonici umjetnina u bronci.

Bavi se konceptualnom umjetnošću, koristi sve likovne tehnike i izraze i interdisciplinarni pristup.

Nazočne je pozdravio i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre Milan Marin, a izložba se može razgledati do 28. lipnja od ponedjeljka do petka od 9 do 15, a utorkom i četvrtkom uz jutarnji, i u poslijepodnevnom terminu od 17 do 19 sati.