Simpozij "Matoš naš suvremenik" u Matici hrvatskoj

(Hina/EPA)

Simpozij "Matoš naš suvremenik" održan je petak u Zagrebu u organizaciji Matice hrvatske u povodu 150 godina od rođenja, kako je rečeno, jednog od najvećih modernih klasika hrvatske književnosti Antuna Gustava Matoša.

Zdravko Zima kazao je za Matoša da je po magiji riječi pisac bez presedana u hrvatskoj književnosti, totalna kontradikcija, veliki starčevićanac pravaš koji je pisao da putovati iz Zagreba u Beograd znači putovati iz jedne domovine u drugu. Bio je veliki nacionalist, ali i anarhist i što god hoćete, kazao je Zima.

Govoreći o njegovu stvaralaštvu kazao je, uz ino, da je Matoš hrvatsku psovku razvio do savršenstva, da je pisao kako je živio, da je u polemikama koristio artiljeriju najtežeg ranga i prekoračivao sve moguće granice, a da je sve rasprave garnirao velikom dozom humora koje su unaprijed obezvrijedile svaku raspravu o vjerodostojnosti njegovih teza.

Zima je istaknuo da je cijeli maritimni dio Hrvatske osim Rijeke ostao izvan Matoševa fokusa. Hrvatska podvojenost uvjetovana državno-pravnom rascijepljenošću, jezičnom i kulturnom diverzifikacijom, Matoševo kontinentalno podrijetlo, te njegov odgoj i političke okolnosti, razlozi su zbog kojih se on na Mediteranu osjećao kao u tuđini.

Ali njegovu viziju Hrvatske treba uzeti sa zrnom soli, kao književnost par excellence, jer ako netko nije poznao granice, to je bio upravio Matoš, zaključio je Zima.

Vladimir Goss ocijenio je Matoša kao jednog od najsenzibilnijih poznavatelja hrvatskog prostora, a akademkinja Dubravka Oraić Tolić analizirala je Matoševo stvaranje kulturnih stereotipa o odnosu Zagreba i Beograda. Na temelju ideoloških razlika koje je pripisao Zagrebu i Beogradu, ona je izvela dva balkanistička narativa: kulturološki koji je dijaloški i politički koji je polemički.

Zaključak Matoševa kulturološkog narativa o Balkanu je: drago mi je što sam tamo bio, ali još mi je draže što nisam tamo ostao. Zaključak političkog narativa o Balkanu, koji je podloga za izgradnju hrvatske nacije jest: u Beogradu naučiti biti Hrvat, kao Srbi što su bez razlike svi tvrdi nacionalisti, tamo sam tek posto pravi pravaš, zaključila je Dubravka Oraić Tolić .

O Matošu i Židovima, njegovu razlazu s Josipom Frankom i o Josipu Juraju I, govorili su Filip Kozina, Tomislav Jonjić i Mirko Ćurić.

Goran Galić predstavio je Matošev Vienac, a Milana Vuković Runjić govorila o Matošu u Veneciji. O dva nekrologa, temama umjetnosti u Matoševim putopisima i aspektima intertekstualnosti u Matoševoj poeziji govorili su Ivan Bošković, Sanja Knežević i Vlasta Markasović.

U završnom dijelu skupa govorili su Božidar Petrač, Cvijeta Pavlović, Tatjana Jukić, Svjetlan Lacko Vidulić, Milan Bešlić, Zdenka Weber, Lilijana Domić, Ružica Pšihistal, Maciej Czerwiński i Helena Sablić Tomić.

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873.-Zagreb, 17. ožujka 1914.) pripada najužemu kanonu nacionalnih kulturnih vrijednosti, pa je sagledavanje njegova golemoga i raznolikoga opusa iz suvremene vizure dužnost i prioritetna zadaća suvremenih znanstvenika, književnika i umjetnika, kaže se u obrazloženju organizatora.