Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, ližnjanski književni i životni par netom je objavio biografsko-povijesni roman "Joso", koji slijedi potresnu sudbinu zaboravljenog novinara Jose Defrančeskog od malog istarskog ribarskog mjesta do daleke južnoameričke prijestolnice.

- U romanu se u razdoblju od više od sedamdeset godina prikazuje odnos između povijesnih događanja i privatne, intimne, male, ali neumoljive sudbine pojedinca za kojega je život naizgled bezizlazna zamka, slijepa ulica procesa kojim se vrijeme pretvara u povijest, a ideje u ideologije. Roman je temeljen na rijetkim, istraživanjem potvrđenim detaljima iz života Jose Defrančeskog, novinara i književnika. Glavni je junak prisiljen graditi svoju egzistenciju od članka do članka, od istine do istine, seleći se od grada do grada, u svakom podjednako nedobrodošao, u svakom podjednako stranac. Roman je strukturiran u dva paralelna pripovjedna toka odvojena zasebnim poglavljima, glavnim likovima i vremenom događanja. Prvi tok klasičnom naracijom kronološki prati Josin život od ranog djetinjstva u Istri, dakle od početka 20. stoljeća, do smrti glavnog lika u Argentini kasnih 1970-ih. Drugi narativni niz postmodernistički je fragmentiran i smješten u suvremeni Ližnjan u koji se iz Zagreba k roditeljima vraća novinarka Elena. Elena, baš kao i Joso, izložena egzistencijalnim nemirima i pritiscima svoje profesije, pokušava složiti mozaik iz rasutih pločica vlastite i Josine sudbine.

Na stranicama romana kroz vrijeme i prostor dodiruju se i isprepleću teme gubitka, proživljenih trauma, odanosti obitelji, teme pisanja, roditeljstva, putovanja, borbe između dobra i zla. Istovremeno se kroz lajtmotiv majke s djetetom razrađuje kontekst vjere i vjerovanja utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi koja se potvrđuje u žrtvi za bližnje, vele Grgorinić i Rađen.

On kao dijete, civil, podanik Austro-Ugarskog Carstva početkom Prvog svjetskog rata prognan je, zajedno s majkom, braćom, djedom, bakom i ostalim suseljanima te brojnim stanovnicima južne Istre, najprije u Mađarsku, a zatim u austrijski Gmünd, u logor u koji su vlasti odlučile smjestiti civile iz graničnih područja carevine pod izlikom da ih sklone od ratnih stradanja. Ovo traumatično iskustvo zauvijek je obilježilo Josin život.

- Kasnije, pokušavajući pod svaku cijenu sačuvati svoju čovječnost i izmaknuti se žrvnju politike i vlasti, selio se iz grad u grad, od Duge Rese i Zagreba, do Banja Luke, Varaždina i Osijeka. U Osijeku je 1937. objavio knjigu sjećanja na izbjegličke dane "C. i kr. ratni logori 1914.-1918.", prvi cjeloviti prikaz tzv. istarskog egzodusa koja je danas historiografima temeljno polazište za istraživanje o tom sramotnom dijelu povijesti dvojne monarhije. Već sljedeće godine, kao "referent za štampu", odlazi u veleposlanstvo Kraljevine Jugoslavije u Buenos Aires. Iz Argentine se nikada više ne vraća. Tamo nestaje, krajem 1970-ih godina, u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, ističu autori.

Oni nadalje ističu da se Joso Defrančeski ubraja u red manje poznatih intelektualaca koji su ipak aktivno sudjelovali u kulturnom i društvenom životu Hrvatske između dva svjetska rata.

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen sa sinom Ljubomirom žive u Ližnjanu i pišu isključivo zajedno već dvadeset i pet godina. Autori su sedam romana i dvije zbirke priča. Natalija je 1999. diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Ognjen je 2022. magistrirao likovnu umjetnost na Šoli za risanje in slikanje u Ljubljani. Zajednički su pohađali i završili magistarski studij iz kreativnog pisanja na Otis College of Art and Design u Los Angelesu (2005.) te obranili doktorsku tezu na temu teorije autorskog suradništva na Sveučilištu u Clevelandu (2012.). Od 2010. u Ližnjanu vode Knjižnicu i književno svratište ZVONA i Nari. Roman "Joso" četvrti je projekt Umjetničke organizacije "Komoč koruna – radionica teksta i slike, Ližnjan" u sklopu koje su svjetlo dana ugledala istaknuta autorska izdanja kao što su roman "Blagoslovljena" (2016.) i trojezična slikovnica "Škura, škura boška" (2015.) – koju su Natalija i Ognjen napisali u suradnji sa sinom Ljubomirom.

Autori su za rukopis romana JOSO dobili potporu književnom stvaralaštvu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za 2020. godinu, a tisak romana potpomogli su Istarska županija i Grad Pula.

Povezane vijesti

• INOZEMNI PRVIJENAC, A PRVI PRIJEVOD BAŠ NA HRVATSKOM JEZIKU - Naši su roditelji živjeli u sigurnim vremenima
• RAJKO GRLIĆ: SVI KOJI PRAVE FILMOVE POKUŠAVAJU IZBJEĆI PULU Nitko ne voli doći u Pulu, izgubljeno je veselje!
• Gradio svoju egzistenciju od članka do članka, od istine do istine, seleći se od grada do grada