Da je čitanje vrlo važno za djecu, nije novost, već se prilično dugo o tome govori. Važno je i da roditelji čitaju djeci od malih nogu, da se stalno radi na tome. I poznati književnik Johann Wolfgang Goethe uvijek je isticao da mu je mama čitala od ranoga djetinjstva i da je na taj način ulazio u čarobne svjetove pune vila, vilenjaka, fantastičnih bića i čarobnih dvoraca, što je potaknulo od ranoga djetinjstva njegovu maštu i navelo ga da čita.

Da bi djeca uronila u taj svijet mašte i kulture s njima bi trebale čitati odrasle osobe kako bi im pročitani tekst bio razumljiv, smatra Zaklada Bofill sa sjedištem u Barceloni. Ta organizacija za proučavanje obrazovnih politika napominje da između 20 posto i 23,2 posto učenika u Španjolskoj ima nisku razinu razumijevanja pročitanog teksta, a što je obično i neki (pred)znak neuspjeha u školi.

Smatra se da su osnovnoškolci u dobi od 8 i 9 godina, čiji roditelji čitaju s njima, uglavnom napredniji u razumijevanju tekstova od djece koja doma ne čitaju s roditeljima, dodaje se u izvješću Zaklade Bofill. Kako bi omogućila djeci da čitaju uz pratnju odraslih, ukoliko njihovi roditelji to nisu u mogućnosti ili ne žele raditi, pokrenula je poseban program nazvan "Obitelji, saveznice čitanja". U obrazovnim centrima, knjižnicama i socijalnim centrima nalaze se osobe spremne čitati s djecom i objasniti roditeljima kako to raditi.

Prošle je godine u sklopu 15. Monte Librića održan program "Rođeni za čitanje" u sastavu Nacionalnog programa poticanja čitanja djeci od najranije dobi. Prim. mr. sc. Marija Radonić, pedijatrica, stručna suradnica i začetnica programa u Hrvatskoj kazala je da kod nas šest posto roditelja nije baš nikada čitalo djeci.

- Na tisuću roditelja, to je njih šezdeset, to je jedan dobro popunjeni veliki autobus. I pedijatri trebaju motivirati roditelje da čitaju djeci od najmlađe dobi, nisu svi roditelji informirani o blagodatima čitanja. Trebaju i oni potaknuti roditelje da čitaju najmlađima, da upišu djecu u knjižnice, da rade s njima po tom pitanju, to se ne radi samo u vrtićima i školama. Kako se nekada govorilo, "liječniku nije mjesto u ordinaciji, nego među narodom", kazala je mr. sc. Marija Radonić, ističući da (ne)pismenost ima bitan utjecaj na zdravlje.

Kazala je tada da su neki roditelji "opterećeni" time kada uvesti u dječju prehranu papaju ili kvinoju, a ne kako potaknuti kod djece intelektualne funkcije i navesti ih da čitaju

Juan Mata, pedagog i profesor tijekom 40 godina na Sveučilištu u Granadi, detaljno je prostudirao fenomen čitanja.

- Ponekad se misli da je čitanje isključivo vezano za školu, no to nije tako. Škola ima važnu ulogu no ključno okruženje je obitelj, naveo je Juan Mata.

To znači da će djeca imitirati svoje roditelje i njihovo ponašanje, ako dijete nikada neće vidjeti roditelje da čitaju, neće niti samo čitati, jer ono što obitelj već ima usvojeno, bilo da je riječ o čitanju, društvenim odnosima, bavljenju sportom ili plesom, velikim će dijelom odrediti sklonosti djeteta.

Vrlo je važno stoga čitati naglas prije spavanja, kao i odlazak u knjižnice, knjižare, prisutnost knjiga, novina ili časopisa u kući.

Eksperti navode da djeca koja odrastaju u obiteljima s bogatim kulturnim okruženjem, koje se ne ograničava samo na knjige, imaju vidljivo, bogato iskustvo.

Iako će neka djeca reći da ne vole knjige i čitanje, roditelji bi trebali biti prvi koji će ih motivirati, navesti ih da čitaju, a to bi se trebalo naravno nastaviti činiti i u školama, u suradnji s lokalnim knjižnicama, ukazavši djeci na raznovrsnost i bogatstvo dječje književnosti i obilje naslova koje mogu pronaći. Tako će svako dijete pronaći nešto što ga interesira, motivira.

Povezane vijesti

• Je li zaista istina da mladi Hrvati ne žele djecu zbog "svoje komocije"?
• Ilustrirana "Povijest slika za djecu" uvodi čitatelje u svijet umjetnosti i način gledanja slika
• Preporuke izdanja za djecu i mlade: Kuharica za čarobnjake, glazbenici, slikari i Mali princ